Jedna od najboljih stvari koje donosi Svjetsko nogometno prvenstvo jest – neizvjesnost. I kada znaš da si jak, kvalitetan i spreman za velike stvari, uvijek postoji onaj crv koji kreira vječnu sumnju. Jedna utakmica je sprint, cijelo prvenstvo maraton.

U takvim okolnostima doista može odlučiti jedna lopta, jedna sekunda ili jedna, i najmanja neopreznost. Ako ne vjerujete, pitajte Engleze kako ih je u polufinalu Mundijala u Rusiji nasamario Mario Mandžukić u produžetku. Pravio se Mandžo »mrtav«, a onda je iznenada eksplodirao i pokraj usnulih engleskih stopera zabio za plasman u finale. Eh, Mandžo, da nam je jedan takav ratnik u Americi… Istina, ima Hrvatska u rosteru itekako prekaljenih ratnika, poput Modrića, Perišića, Kramarića, Kovačića, ali ovo nije priča o njima, nego o potencijalnom faktoru X, koji će itekako trebati Hrvatskoj na ovom turniru. Spomenuti »mušketiri« već su dali Hrvatskoj čudesne stvari. Povest će reprezentaciju još jednom, ali ovaj put bi neka nova lica jednostavno morala iskočiti iz njihove sjene.

Sjajni učitelji

Dosta je bilo šlepanja i učenja. Luka i društvo bili su sjajni učitelji, ali došao je trenutak u kojem moramo saznati kakva je budućnost pred našom reprezentacijom. Svjetska prvenstva nerijetko su donosila neočekivane heroje. Poput Paola Rossija 1982. godine, koji je Italiju svojim golovima odveo do naslova prvaka kada se na teren vratio nakon dvogodišnje suspenzije zbog afere namještanja rezultata. Povratak na teren uslijedio samo dva mjeseca prije SP-a u Španjolskoj, a eksplodirao u drugoj fazi natjecanja. Nešto slično učinio je njegov sunarodnjak Salvatore Toto Schillachi, koji je SP 1990. počeo kao pričuva, a završio ga kao najbolji strijelac turnira i nacionalni heroj.

Ima takvih primjera faktora X još, poput Rogera Mile, kamerunskog napadača koji se 1990. vratio iz mirovine i svoju reprezentaciju odveo do četvrtfinala, ili nizozemskog vratara Tima Krula, koji je 2014. u Brazilu ušao u 120. minuti četvrtfinalnog susreta s Kostarikom pa u raspucavanju obranio dva jedanaesterca i odveo Oranje u polufinale. Takva, neočekivana igračka priča dobro bi došla hrvatskoj reprezentaciji tijekom ovog Mundijala. Svi i dalje uglavnom govore o Modriću, Perišiću, Kramariću, Kovačiću, tu i tamo o Gvardiolu kao predvodniku novog vala, ali Hrvatskoj treba drukčije lice. Čovjek iz sjene koji će biti spreman spustiti svoja ramena i u ključnom trenutku na njih staviti momčad te je odnijeti prema slavi. Novi takav čovjek, jer stare već itekako dobro znamo, ali njima će ovaj put trebati ozbiljna pomoć.

Novi val

Hrvatska u svojim redovima ima nekoliko vrlo uzbudljivih igrača novog vala. Gvardiol, iako još vrlo mlad, već spada među iskusnije, pa njega nećemo računati. Ovaj SP bit će trenutak u kojem se igrači poput Petra Sučića, Igora Matanovića i posebno Martina Baturine mogu iz velikog talenta pretvoriti u istinske nogometne veličine. Svjetsko prvenstvo je najveća moguća scena pa se na njoj stvaraju istinske vrijednosti. Danas je vrijeme kada se prelako razbacuje epitetima poput »wunderkinda«, »dragulja« i sličnim, do te mjere da su oni izgubili na težini. Mundijal je pozornica na kojoj se treba dokazati. Ne kao pomoćni radnik prekaljenim asovima, nego kao igrač koji je spreman preuzeti naslovne uloge. Potencijalni hrvatski faktor X doista bi mogao biti Martin Baturina. Mladić koji u nogama nosi magiju, samo je pitanje ima li je i u karakteru. To je vrlo vjerojatno jedno od pitanja koja kopkaju i izbornika Zlatka Dalića. Martin je prva iskustva završnica velikih turnira doživio prije dvije godine na EURO-u u Njemačkoj. Tada je doista bio još samo »veliki talent«. Danas bi već mogao biti jedno od pravih skrivenih oružja hrvatske reprezentacije.

– Ponosan sam što sam tu i san je svakog igrača biti ovdje. Zahvalan sam za minute na EURO-u, a do ovog SP-a jako sam puno radio. Ne obraćam pažnju tko što piše i fokusiran sam na sebe. Svi smo ovdje spremni, vidjet ćemo nakon prve utakmice. Naša snaga je u tome što smo često podcijenjeni. Hrvati vole dokazati ljudima suprotno – reći će Baturina.

Kada smo već kod dokazivanja, kako bi nam dobro došlo kada bi Martinov nepobitni talent došao do punog izražaja na ovom Mundijalu.

– Igrao sam protiv većeg broja današnjih engleskih reprezentativaca još dok smo bili u U-21 reprezentaciji. Sjećam se prijateljske utakmice od prije tri godine, u kojoj je Kotarski na vratima stvarao čuda. Zabio sam pogodak iz slobodnjaka, a Beljo iz penala. Pobijedili smo ih u Londonu sa 2:1 – dodao je Baturina.