Katarina Ježić

Iskusna kružna igračica iz Novog Vinodolskog nakon EP-a: “Nismo zadovoljne, ali dale smo sve od sebe”

Igor Duvnjak

Katarina Ježić/Foto PIXSELL

Katarina Ježić/Foto PIXSELL

Ako će se uspoređivati s onim trećim mjestom pretprošle godine, ovo nije neki uspjeh, ali gledajući na hrvatski ženski rukomet i na cijelu njegovu povijest, ovo je dosta dobar rezultat - kaže kapetanica



RIJEKA Hrvatska ženska reprezentacija potiho je otišla s Europskog prvenstva, vratila se kući s konačnim desetim mjestom nakon što je u svom posljednjem nastupu poražena od Švedske. I ta je utakmica ilustracija hrvatskih nastupa u Sloveniji, činjenica da je u nastavku zaostajala čak deset golova pa se primakla na tri razlike, govori o hrvatskim usponima i padovima na EP-u.


Šveđanke su ipak sačuvale stečeno izborivši susret za peto mjesto, Hrvatska je pak, nakon itekako iznenađujuće bronce prije dvije godine u Danskoj, na ovom turniru na koncu upisala tek jednu pobjedu, izborila jedan remi i doživjela četiri poraza.


Realnost


– Najkraće moguće rečeno, »da smo zadovoljne, nismo, da smo dale sve od sebe, jesmo« – sukus je ocjene hrvatskih nastupa, rezultata i plasmana iz igračkog tabora, kapetanice Katarine Ježić, iskusne kružne igračice iz Novog Vinodolskog, trenutne članice mađarskog Siofoka. Ona i suigračice su se na ovom EP-u u tim svojim usponima i padovima suočavale s raznoraznim tegobama i problemima kakve već nosi natjecanje ovako visoke međunarodne razine.




– Svako prvenstvo donosi slične stvari, dogode se nekakve nezgode s kojima se moraš boriti. To nije ništa novo, to je sport i tu svi znamo da možemo očekivati takve stvari. Istina, bilo nam je malo teško, događalo se da nismo znale tko će moći, a tko neće moći igrati. Uglavnom, sve to zajedno i jest bilo malo stresno, ali s obzirom na ekipu koju smo imale, napravile smo što smo mogle. Borile smo se, dale smo sve od sebe. Na kraju krajeva, deseto mjesto je tu.


Naravno, ako će ga se uspoređivati s onim trećim mjestom pretprošle godine, ovo nije neki uspjeh, ali gledajući na hrvatski ženski rukomet i na cijelu njegovu povijest, ovo je dosta dobar rezultat. Jasno da se mi ne zadovoljavamo time, ali sve to zajedno govori da je ovaj rezultat s obzirom na sve, naša realnost. Sada pak treba izvući najbolje iz svega, učiti se na pogreškama dok čekamo da vidimo kakva će nam biti grupa u kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo. Znači, gledamo unaprijed i mislimo pozitivno, tako nastojimo i izvući najbolje s ovog Europskog prvenstva.


Utakmice na europskoj smotri su prolazile, a kao eho od onog prvog do posljednjeg hrvatskog nastupa spominjana su imena onih koje nedostaju, konkretno, izostanak ozlijeđenih nekadašnjih vanjskih igračica Zameta, pucačice Ćamile Mičijević i prodorne Dejane Milosavljević.


– Sigurno da bi se s Ćamilom i Dejanom promijenio profil ekipe te suparnicama otežalo igru protiv nas, ali eto, tako je bilo na ovom prvenstvu i morale smo odigrati na način na koji smo odigrale. Da je to pak moglo biti bolje, moglo je, no pritom smo dale sve od sebe.


Svijetla budućnost


Hrvatska je i u Sloveniji, ovako nekompletna, ostavljala dojam da se može nadmetati skoro sa svakom reprezentacijom, naravno, izuzmu li se ekipe top kalibra kao što je Norveška. Ova ekipa je broncom na prošlom prvenstvu stekla naziv »Kraljice šoka«, sada se spustila na desetu poziciju, te ostaje pitanje koji je njezin realan status između dva ovako oprečna plasmana.


– Da smo kompletne, vidim nas definitivno u onih prvih pet ekipa. To govorim jer mislim da svakako nikome ne odgovara način igre koju mi igramo i stvarno smo nezgodna ekipa jer je uistinu teško igrati sa nama. I sami ste se mogli uvjeriti da je na ovom prvenstvu svatko svakoga mogao pobijediti. U tim usporedbama vidi se da je recimo netko nekoga svladao, ali su ti isti svladali neke druge, tako da je sve bilo »tu negdje«, ovisno o ekipi kojom raspolaže, koliko može podnijeti igrati napad ili obranu.


Uza sve to, smatram da su na ovom prvenstvu i suci dosta zaključivali utakmice. Vraćajući se na nas, mislim da je svima bilo jako teško igrati s nama te nas svi uzimaju s dozom respekta bez obzira u kakvom mi sastavu dolazile.


S obzirom na ove procjene Katarine Ježić, navijači se mogu nadati dobrim nastupima svojih ljubimica na nekim novim natjecanjima.


– Ako Bog da zdravlja, stvarno se nadam dobrome. Možemo napraviti puno, ali ponavljam, najbitnije je tu zdravlje. Isto tako i da cure budu spremne, da rade u klubovima, jer vidite svi kako pripreme reprezentacije ne traju toliko dugo da bismo se fizički mogli spremiti. Stoga mi moramo raditi individualno kako bismo bile spremne za te reprezentativne nastupe – poruka je kapetanice Katarine Ježić koja uživa u kratkom odmoru kod kuće da bi se onda nakon ovih reprezentativnih, posvetila klupskim obvezama.