UMAG Danas od 19 sati igra se finale 36. izdanja Plava Laguna Croatia Opena. Završni dvoboj igra se dan ranije zbog finala Svjetskog nogometnog prvenstva. Na premijeri prvog izdanja finale je igrao Goran Ivanišević, danas ambasador Plava Laguna Croatia Opena, koji je u završnici turnira koji se u prva dva izdanja igrao u svibnju, izgubio od Gorana Prpića.

– Pamtim da nije bilo mnogo ljudi, da je vrijeme bilo loše, da je bilo jako hladno jedan dan uoči kraja turnira, u četvrtfinalu ili polufinalu. Tada sam se prvi put upoznao s Umagom. Finale neću pamtiti po dobrom jer sam izgubio, ali sve u svemu, bilo mi je odlično. Bio je to dobar tjedan – kaže Goran Ivanišević.

Bila je to godina premijere ATP-a, zapuhali su neki novi vjetrovi.

– Umag se te godine igrao u tjednu Rima, današnjeg Masters 1000 turnira. Goranu Prpiću i meni su rekli: »Ne možete igrati Rim, ići ćete u Umag«. U početku sam se bunio, ali kasnije mi je bilo drago. Drago jer sam došao, jer je turnir bio kod nas. Sada se vidi da je pokrenuta tradicija. Bio mi je gušt igrati, jedino mi je taj poraz u finalu pokvario ukupno raspoloženje. No, nakon tog Umaga sam počeo igrati jako dobro.

Turnirčić

Dugogodišnji direktor Slavko Rasberger je zakotrljao tenisku lavinu, Tomislav Poljak nastavlja tim tragom.

– Od malog, nepoznatog turnirčića u svibnju, Umag je došao je do ozbiljnog događaja koji je i više od turnira. Omiljen je među igračima na ATP Touru. Ako pogledamo imena koja su prošla kroz Umag, od Nadala, Đokovića, Wawrinke, Alcaraza, Sinnera, Moye…, pa ajde i mene, nevjerojatno je što je sve napravljeno. Umag je posljednji turnir ranga 250 u povijesti u kojem su u finalu igrali Alcaraz i Sinner. Moramo biti ponosni na to, to je bilo prije samo nekoliko godina. Svi vole doći u Umag, sve je više publike, uvijek ima nekih noviteta. Postao je ozbiljan turnir. I meni je gušt doći u Umag, promovirati turnir.

Lani je otvoren poseban prostor za odmor i dnevni boravak igrača, bio je toliko uspješan da je ATP predložio drugim turnirima da prihvate tu ideju.

– Igračima to odgovara, ali za sljedeću sezonu već ima nekih novih ideja. Stalno ima noviteta, radi se da igračima bude bolje. I novi središnji teren je dobar, više nije skučen, kao da stadion diše bez dviju loža. Bolja je preglednost. Trudimo se. Ipak, u isom tjednu su Gstaad i Bastad, koji imaju novaca i ulažu. Moraš nešto dati da privučeš igrače.

Wake Forest

Dino Prižmić je možda imao priliku i osvojiti turnir, ali nije izdržao. Ostao je bez energije protiv Molčana u drugom kolu. No, vidljiv je pomak u odnosu na godinu ranije.

– Njegov napredak je ogroman. Shvatio je da s onom igrom ne može puno napraviti. Počeo je igrati kako treba, ima kvalitetu. U prvom meču bio je jako dobar. Ne znam što se dogodilo u drugom dvoboju, nervoza ili bolest, pritisak očekivanja… Naime, nadali smo se da može osvojiti turnir.

Goranov sin, 18-godišnji Emanuel, uskoro kreće za SAD, na sveučilište Wake Forest, na kojem je stasao i Tin Duncan, peterostruki NBA prvak sa Spursima.

– Američka sveučilišta su sada najbolje rješenje za mladog igrača koji nije siguran što želi. Bili smo zajedno na pet sveučilišta i uvjeti su odlični. To je fenomenalno i treneri su odlični. Sve je odlično. Polufinalist Wimbledona, Arthur Fery, došao je sa sveučilišta, baš kao i Španjolac Rafael Joddar, koji je već 24. na svijetu. Meni je drago što se Emanuel sam izborio za stipendiju. Potpisao je za jedan od najbojih teniskih sveučilišta u SAD-u. Po meni će postati ne samo puno bolji igrač, već i bolji čovjek, a to je cilj svega. Hoće li on biti igrač, to na kraju dana nije važno. Bit će sretan. Dobit će diplomu, dobit će život. I ja sam sretan što je u tome uspio. Mislim da je to za njega najbolja stvar.