Foto Davor Kovačević
Hrvatska je treća nogometna sila na svijetu, ali je bome i prva! Kako!? Evo ovako!
povezane vijesti
Hrvatska je treća nogometna sila na svijetu, ali je bome i prva! Kako!? Evo ovako!
Utakmica za treće mjesto na Svjetskom prvenstvu u Kataru gutala se očima, proživljavala strasno i strastveno i na na središnjem zagrebačkom trgu, Trgu bana Jelačića, tamo gdje će u nedjelju biti veliki doček Vatrenih a brončanih junaka.
Pa ako je utakmicu za broncu gledalo nekoliko tisuća ljudi, bit će ih danas, nema sumnje, i nekoliko desetaka tisuća.
To gledanje na otvorenom utakmice Hrvatske i Maroka bilo je zapravo posve nalik svojevrsnoj generalnoj probi koja je prošla u miru u dobru.
A generalna proba zato što su svi naši sugovornici redom kazivali da će i na doček doći.
Zapravo, krenula nas karta sve sa samim sugovornicama, damama koje se, valja biti iskren, i za navijanje bolje opreme. Zastave, šalovi, nasmijana lica…. U njih samo dobre volje.
Jasna Maleta Barbir je iz Ploča došla s kćeri Miom. Sestra joj Srđana Sučić – ništa nogometašu Sučiću nije u rodu op.a. – udala se u Kutini pa do Zagreba potegla s kćeri Ivom. I evo ih na Trgu, jer, kako kaže Jasna, vole nogomet.
-Volim! S tatom sam cijelo prvenstvo u Meksiku 1986. odgledala- veli Jasna.
Supruge su obje ostavile, kažu, kod kuće. S uspjehom Hrvatske zadovoljne i prije početka utakmice, jer Svjetsko je to. I sve Hajdukove navijačice taman da im Livaja bude u fokusu.
– Al’ sigurno kćeri Gvardiolu pišu mejlove- šalimo se.
Cure se smijulje, a Jasna uz grlen smijeh kaže:”Ja pišem!” I da, prognoza je prije utakmice bila 2:1 za Hrvatsku.
Ali, ako se za ikoga moglo danas reći da su od glave do pete u kockicama, onda je Marijana Legin i njen Luka od 11 godina, Lana kojoj je 9 i Lucija od 5. Danas na utakmicu, sutra na doček, ali nije to sve!
– Bili smo tu i 2018. Šest sati čekali naše momke. Lucija je bila još beba – kaže Marijana.
Na Trg jer voli ona sport, društvo, adrenalin, a tako odgaja i djecu, pa treniraju džudo, nogomet, tenis….
Pola sata prije utakmice prvi redovi pred velikim ekranom su puni. TV reporteri ‘lajvaju’ i opako je zima dok miris kobasica i fritula dopire iz adventskih kućica.
Lijepo bi bilo biti treć, promisli putnik namjernik. Utakmica kreće. Trg nije stadion, ali navijačka priča je ista. Himna se pjeva, protivniku zviždi, zbog prilike propuštene teško i kolektivno uzdiše, na realizirane akcije skače se i urla.
A glas Marka Šapita kao da s nebesa silazi među puk. I onda čudesa! Akcija iz udžbenika i gol! Gvardigol, reklo bi se! Onaj kojem će, sad nema sumnje, Jasna iz Ploča pisati.
Pucaju petarde, vatrogasna kola pali sirene, baklje se pale… No, minut poslije hladan tuš, gol Maroka i vjerojatno sličan neki scenarij na nekom trgu glavnog grada Maroka. Poluvrijeme samo što nije.
Najveći je problem gledanja utakmice na otvorenom u zimskom periodu, da prostite, mokrenje. Sreća da su kafići su blizu, i puni i topli.
A tamo, pred kraj prvog poluvremena, delirij! Gooool! I sve isto k’o na trgu, samo baklji nema. I pljesak i zadovoljstvo što je za drugi gol zaslužna ‘neprincipijelna’ koalicija Luivaja – Oršić.
Drugo poluvrijeme brzo prolazi. Drugi dio igre prolazi u čvrstom uvjerenju da Hrvatska ovo ne može izgubiti. Među mnoštvom i stranih gostiju.
I oni, baš kao i domaća čeljad, stotine selifija okidaju, jer tko se nije slikao taj na Trgu bana Jelačića kao da nije ni bio. Do nas Amerikanac koji malo motri ekran, a puno više hofira davana djevojkama.
Trudi se, evo je i naučio vikati: “Idemoooo!” Društvo se zabavlja sve do zadnjih onih pet minuta.
-Ajme! – Otelo bi se iz mnogih usta kad god bi se makar učinilo da Marokanci mogu možda nekako izjednačiti. Strepnju je razbio kamerman na katarskom stadionu kad je ulovio našeg Antimona iz “Večernje škole” kako sav u kockastom navija.
To je u ljudstva na trgu izazvalo veliku radost.
Zadnjim minutama gotovo da su se na glas odbrojavale sekunde. I kraj! Sva pirotehnika izvukla se iz džepova, a tko je god imao jaka pleća u prijetelja ili partnera na ta pleća mu je i skočio.
Razvilo se barjaka i barjaka – na trgu su se danas prodavale male zastave za 20 kuna, a velike za 50 – dok je na velikom ekranu pisalo “Bravo Vatreni”!
Na Trgu bana Jelačića toliko je bilo sreće da se i nije dalo primjetit da je osvojeno mjesto treće. Treći, a prvi. Taman da doček bude pravi. I da, Jasna iz Ploča i kćer joj Mia pogodile su rezultat.
