RIJEKA Josip Rumac javio se najprije s treninga, bio je na dva kotača, negdje oko Rupe, gdje nema previše signala. Mobitel je uvijek biciklistima pri ruci, nikad se ne zna kada može zatrebati pomoć, a može se iskoristiti i aplikacija za mjerenje prijeđene kilometraže. Kasnije, kada se vratio u Poljane, krenuo je razgovor s dvostrukim prvakom Hrvatske proteklog vikenda u Šibeniku (kronometar) i Zadru (cesta).

– Treći put sam prvak na cesti i treći put na kronometru – kaže 25-godišnji Josip Rumac, drugu sezonu član talijanske momčadi Androni Giocattoli – Sidermec. – Nisam bio u top formi, teško je držati visoku razinu dva mjeseca. Nekako je sve bilo usmjereno na Strade Bianche. Ali donio sam im puno bodova.

Za njega su to bile prve utrke poslije veljače i Utrke po Kolumbiji.

– Bila je to vrlo jaka utrka, u kojoj je sudjelovala momčad INEOS-a s Eganom Barnalom. Vozilo se 6 dana na 3.000 metara nadmorske visine. Plan je nakon toga bio nastup na utrci Strade Bianche, gdje sam, za razliku od Kolumbije gdje je trebalo raditi za druge, trebao imati dosta slobodne ruke. No, onda je stigao koronavirus… Prva utrka nakon duge stanke bilo je naše državno prvenstvo, održano tjedan dana nakon slovenskog.

Zagrijavanje

Šibenik i Zadar za Rumca bili su zagrijavanje za Strade Bianche, jednodnevnu utrku sa startom i ciljem u Sieni, što se održava u novom terminu, 1. kolovoza. Njegova momčad dobila je jednu od pet pozivnica, te jednu od tri za Giro d’Italia.

– Strade Bianche je Pro Tour utrka, pravi spektakl. Sudjeluju 24 momčadi, a dolaze svi najbolji biciklisti. Bit će teško, radi se o bijelim cestama, makadamu, spektakl je zagarantiran. Jedva čekam. To je jedna od tih jednodnevnih utrka na kojima ću nastupiti. Tamo gdje su brda od dva, tri ili pet kilometara, tu mogu pomoći momčadi.

Svi se borimo za Giro, koji počinje 3. listopada. U nekom planu za nastup jesam, ali bilo bi slađe kada bi se to potvrdilo kroz neki dobar plasman. Nastup na Giru moja je velika želja. Za početak, želio bih samo startati, a onda ćemo postaviti druge ciljeve. No, nadam se i da ću biti četvrti hrvatski biciklist koji će nastupiti na Tour de Franceu.

Još jedna velika jednodnevna utrka vozi se 15. kolovoza. Lombardija…

– Novi sam u prvoj klasi, s malo iskustva. Ali radio sam već za Rogliča, Kvasinu, sada za Francesca Gavazzija ili Belletija. Lani smo bili drugi na Europskom touru, pobjednici smo Kupa Italije.

Dvije nezgode

Bilo bi i više iskustva da ga dvije velike nezgode nisu zaustavile. Prije šest godina stradao je u Francuskoj, na njega je naletio automobil u utrci, a isto mu se dogodilo prije dvije godine, kada se unatoč policijskom vozilu s upaljenim rotirkama, neoprezni vozač odlučio probiti ispred skupine biciklista i pritom udario nesretnog Josipa Rumca.

– Te 2018. ciljao sam na visoka mjesta… No, još uvijek osjećam posljedice nezgode 2014. godine, ostali su ožiljci, stradali su zubi.

S 25 godina pravi profesionalni biciklizam za Josipa tek dolazi.

– Najbolji rezultati na velikim utrkama i klasicima postižu se od 26. do 33. godine. Za mene je sljedeća sezona ključna. Imam ugovor do kraja sezone. Momčad je iskazala želju da ostanem, na stolu su i još dvije dobre ponude. Meni je najbitnije da krene sezona.

Njegova dnevna ruta kreće iz Poljana, Brseč ili Plomin najčešća su odredišta.

– Znam svaki kamen, svaku rupu. Tu je i uspon na Učku, vožnja po Istri, ponekad se uputim i do Gorskog kotara. Izbjegavam promet, a zimi se držim mora jer je toplije. Svaki je dan više manje isti. Doručak, trening u 9 sati ujutro. Po povratku ručak pa odmor. Puno odmora. Moraš ujedno paziti na prehranu.

O karijeri Josipa Rumca brine Milivoj Miljković, koji je nastupio na prvenstvu Hrvatske u kronometru i bio peti među B veteranima. Tu je i potpora djevojke i obitelji.

– Puno mi pomaže i zahvalan sam mu zbog toga. Često me prati na utrkama.

S 25 godina teško je tražiti idole, ali za Josipa to je Alejandro Valverde.

– Ima 40 godina i još se utrkuje s nama. On je u biciklizmu ono što je Valentino Rossi u Moto GP-ju. Baš voli biciklizam i vozi iz ljubavi.