RIJEKA Prezime Smoje u Hrvatskoj desetljećima ne silazi s usana još iz dana kada je Miljenko Smoje oduševio nezaboravnim »Našim Malim mistom«, u ovim vrućim ljetnim danima mnogi se pak sjete uspješne nogometne karijere Darija Smoje, a na velikoj sceni zasjao je i Bartol Smoje, vaterpolist Primorja Erste Bank, koji je u Zagrebu postao svjetski prvak s U-16 hrvatskom reprezentacijom.

Entuzijazam, mladenački polet i ljubav prema sportu krase mladu nadu Primorjaša, kada se nešto voli onda ništa nije teško, tako ni usklađivanje školskih i sportskih obaveza. One su sve samo ne lagane, žestoki treninzi su svakodnevnica u kojoj »red, rad i disciplina« nije nimalo isprazna parola, dobrom organizacijom vremena i itekakvim odricanjem treba naći vremena za učenje.

Bartol tako čeka novu školsku godinu u Srednjoj školi za elektrotehniku i računalstvo, koju su inače pohađala razna poznata riječka sportska imena, sada će prijatelji iz klupa u njihovom drugom razredu imati novopečenog svjetskog prvaka.

Naporan rad

– Bude teško kada se mora stići na sve strane, ali kako sam sada u prvoj momčadi imam i dozvolu da mogu otići iz škole dva sata ranije kada imamo poslijepodnevnu nastavu. Tako stignem na večernji trening. Isto tako, kad imamo nastavu u drugoj smjeni, dođem na trening ujutro. Uglavnom, uspješno usklađujem sve obaveze.

Vaterpolo je sport u kojem je naporan rad nešto što se podrazumijeva, oslanjanje na talent je poput sjedenja na suhoj grani koja brzo puca. Bartol je toga svjestan na putu prema novim uspjesima. No, to mu nije problem.

– Nema dvojbe da je sve dosta naporno. U ponedjeljak sam se vratio kući nakon 42 dana priprema i natjecanja, a u srijedu sam već bio na treningu. Dugo me nije bilo, no nije mi teško jer volim vaterpolo.

Bio je u momčadi koja je znala napraviti odlučujuće zaveslaje prema trijumfu na Svjetskom prvenstvu u finalu u kojem je Španjolska itekako dugo odolijevala, ali je torpedirana u završnom činu. Hrvatska joj je u posljednjoj četvrtini odmakla na uvjerljivih 10:7. Gruzija, Australija, Malta, Nizozemska i Egipat bile su tek uvertira dramatičnom polufinalu u kojem je završnici slomljen otpor Srbije za pobjedu 12:11.

Odlike

– Najteža nam je bila utakmica u polufinalu sa Srbijom. Bio je to zbilja napet susret, neki promatrači su rekli da je naša utakmica izgledala poput seniorskog vaterpola. Bilo je jako teško. Finalu je sam po sebi veliki doživljaj. Imao sam osjećaj da ćemo slaviti s tri gola razlike i na kraju je tako i bilo. Uslijedilo je slavlje, sve je zbilja lijepa uspomena za cijeli život. Kada je riječ o odlikama naše reprezentacije, svi smo dosta brzi, fizički ne izgledamo snažni, ali u vodi ostavljamo taj dojam. U ta 42 dana bili smo poput velike obitelji, radili smo i ginuli jedan za drugoga i na kraju se naš trud isplatio.

Koliko god mlad bio, Bartol ima već godina sportskog staža.

– U vaterpolu sam sedam godina, tri godine trenirao sam plivanje, a onda me mama upisala u vaterpolo. Baš mi je drago zbog toga, zbilja uživam u ovom sportu. Prvi trener mi je bio Oleksandar Tiškivski, poslije njega Samir Barać pa Nikola Milošević, a sada je to Igor Hinić. Bio sam na fešti za Maura Ivana Čubranića, Viktora Tončinića i Gabrijela Burburana. Sad je došao red na mene, nadam se da ću na našu Kantridu još puno puta doći s medaljom oko vrata.

Torta i pljesak za riječkog junaka

Ugodni su bili trenuci na bazenu na Kantridi u kojima je priređen srdačan doček mladom junaku, snažan pljesak i ovacije čuli su se dok je Bartol Smoje silazio niz stepenice prema plivalištu sa zlatnom medaljom oko vrata. U hladu trofejne sale radosno je kucalo srce ponosnih roditelja, majke Jelene i oca Igora, dok su slušali komplimente namijenjene njihovom sinu.

U feštarskom ozračju obratio mu se predsjednik kluba Samir Barać, najtrofejniji riječki sportaš, koji mu je uz čestitke uputio najbolje želje za nastavak karijere, nagovještajući da će mu u budućnosti slobodno ljeto biti apstraktan pojam. Trofejna riječka imena, trener Igor Hinić i dopredsjednik kluba Damir Glavan guštali su u opuštenoj atmosferi u kojoj su Hinićev pomoćnik Boban Voštić i prijatelji slušali aplauze mladih Smojinih suigrača. Novi svjetski prvak kratko se zahvalio čestitarima i sa zadovoljstvom je rezao slavljeničku tortu.