Bojan Đurđević iliti Jim July, vođa rock benda Garage in July, nastavlja svoj glazbeno-istraživački projekt nazvan Rust Red Romance objavom već trećeg albuma u godinu dana. Krenuo je u proljeće prošle godine prvijencem »Rust Red Romance«, šest mjeseci kasnije predstavljen je »Buick Transgalactic 47«, a eto nam sada i »treće epizode« nazvane »Songs of Mr. Child«. Na svakom od spomenutih albuma autor se uspješno okretao konceptualnom pristupu stvaranja albuma, a taj je pristup u slučaju ovog novog albuma još izraženiji jer je July/Đurđević ovog puta osmislio cijelu pravu štoriju i ukrasio je glazbom.

Učimo od djece

Konkretno, kroz devet novih pjesama pratimo sudbinu neimenovanog lika koji bježi iz zloglasnog japanskog zatvora, dospijeva do pustog otoka gdje se iznova uči životu te snagu za povratak i novi život pronalazi ponajprije u glazbi, prije svega gitari koja postaje njegov kompas i omogućava mu povratak samome sebi, djetetu u sebi, a to znači duhovno pa i fizičko iscjeljenje.

– Htio sam ispričati priču. Ovoga puta priča je to o čovjeku koji je prošao svoju odiseju i jedva sačuvao živu glavu. Kako se putovanje bližilo kraju, tako je sve jača bila želja da (p)ostane dijete i spoznaja da je voljeti biti ljubav i poput zvijezde jednako svijetliti svima. Još uvijek se ne mogu oteti dojmu da je odrastanje zamka, a da se ključ za tajnu sretnog života krije u spontanosti i neposrednosti koju pokazuju djeca. Puno sam naučio od njih, kaže Jim July koji, usput budi rečeno, radi u vrtiću pa sigurno od djece može puno naučiti.

Foto: MATE PALESTRINA MAZIĆ

Složenija i čvršća priča

Priča znatno složenija i čvršća od onih na prethodnim albumima praćena je još jednim novitetom, a taj je da Rust Red Romance više ne nastoji u tolikoj mjeri spajati eksperimentalni lo-fi rock ‘n’ roll s elektroničkom glazbom, već se u znatno većoj mjeri okreće gitarama i instrumentima koji baš i nisu bliski elektronici (klarinet, mandolina, harmonika, klavir, saksofon…).

Rezultat toga je čvršći i rokerskiji album koji glazbeno zaziva temeljne pravce američkog pristupa glazbi, ponajprije blues i čvrsti rock šezdesetih godina prošlog stoljeća pa nije teško »iščitati« posvete uzorima kao što su Lou Reed, Velvet Underground, Iggy Pop i The Stooges, odnosno rock heroja kasnijih desetljeća, autora kakvi su Tom Waits ili Mark Lanegan.

Taj odmak od elektronike pojačan je i uočljivom nazočnošću prog rocka i psihodeličnog rocka čemu u nekoliko pjesama veliki obol daje korištenje klarinetom koji svira Branimir Norac. Uz spomenute, Jim July osvrće se i na neke druge pa, primjerice u poletnoj uvodnoj koja opisuje zanos zbog osjećaja slobode nakon bijega iz zatvora spominje grupu The Strokes, a u »Isle of Life« pri novom privikavanju na život i učenju života spominje divnu Bowievu »Heroes«.

Različita tumačenja

»Just Dive In« je uz luridovski bariton i Velvet Underground gitare opis spasa duše kroz glazbu s efektnim završnim stihovima koji kažu kako njegova gitara uvijek pokazuje pravac prema Romance Groove Land, a »Spirit of Weight« je ritmom zericu žešća ispovijest o kompleksima koje čovjek može steći kao dijete i o tome kako ih možeš nadvladati. Kroz jazzy ozračje balade »False Romance« vidi se utjecaj Toma Waitsa, a »I Just Need You« i »Can I Hold You For A While« spoj su The Stooges/Iggy Pop razularenosti i psihodeličnog, na trenutke i prog rock pristupa koji se osjeti i u dvije završne teme, distorziranim gitarama bogatoj »Well Raised Man« i »Worn Down Crown«, koja je sva u stilu mračnjaštva Toma Waitsa.

Svakako, ponuđenu se priču može tumačiti na različite načine, a jedan od njih mogao bi biti i taj da se kroz nju na simboličan način govori o pobjedi nad zlom, bijegu od nevolja, novom »rađanju« i novom životu, novoj mogućnosti do koje čovjek može doći ako ne odustaje, bori se i vjeruje u sebe i u ono što voli. U slučaju ove priče to je – glazba.