Jedan od načina na koje su mnogi glazbenici odgovorili na prinudnu izolaciju zbog pandemije koronavirusa svakako je i pojačan rad na glazbi u vlastitim studijima. Među takve spada i Billie Joe Armstrong, pjevač čuvenog američkog punk sastava Green Day, koji je znatan dio prošle godine posvetio obradama raznih njemu dragih pjesama. Na kraju je toga bilo toliko da je odlučio – objaviti album.

Serija nastupa

Priča o nastanku njegovog drugog samostalnog studijskog albuma počinje 23. ožujka prošle godine, kad on na Green Day YouTube kanalu objavljuje videoobrade pjesme »I Think We’re Alone Now«, starog hita koji su 1967. godine proslavili Tommy James i grupa The Shondells.

Tjedan dana potom uslijedila je obrada pjesme »You Can’t Put Your Arms Around a Memory« Johnnyja Thundersa iz 1978. godine, a sedam dana kasnije čuvenog power pop hita »Manic Monday« grupe The Bangels iz 1986. godine. Taj običaj potom je na YouTube kanalu Green Daya nastavljen u seriji nazvanoj »No Fun Mondays« koja je najčešće ponedjeljkom nudila neku novu obradu i tako se došlo do 14 pjesama koje čine album koji je i nazvan po toj seriji emisija, dakle »No Fun Mondays«.

Pojašnjavajući ovaj svoj projekt, BJ Armstrong rekao je kako je u doba karantene počeo razmišljati o njemu u životu iznimno važnim stvarima – obitelji, prijateljima i glazbi.

– Ako već moramo provoditi vrijeme u izolaciji, bar možemo sami biti zajedno uz glazbu, zaključio je i obradio 14 njemu dragih pjesama.

Foto: Press

Provokativan izbor

A taj je njegov izbor neobičan, nesvakidašnji, za mnoge i neočekivan pa možda i provokativan. Naime, pretpostavka je kako jedan od najznačajnijih punk pjevača preferira samo žestice i punk energiju. Kad ono – ima tu svega! I to od šezdesetih pa do devedesetih prošlog stoljeća.

Tako se uz uvodnu »I Think We’re Alone Now«, Armstrong šezdesetih sjetio i pažnje vrijednom obradom pjesme »Police on My Back« s albuma »Baby, Come Back« koji su Eddie Grant i The Equals objavili 1968. godine. Sedamdesetima se okrenuo sjajno obradivši Lennonovu antiratnu »Gimme Some Truth« s kultnog albuma »Imagine« iz 1971. godine.

Potom je tu čuvena i od mnogih obrađivana prekrasna vedra ljubavna »Whole Wide World« koju je engleski pjevač Wreckless Eric predstavio 1977. godine, a Armstrong je obradio odlično i poletno, kao i »That’s Rock ‘n’ Roll« s kojom je 1977. godine Shaun Cassidy imao veliki hit, a Armstronogova verzija puno je žešća i brža od njegovog slatkastog pristupa.

Uz već spomenutu »Manic Monday« osamdesete su dodirnute i vrlo dobrom obradom čuvenog hita »Kids in America« (1981.) britanske pjevačice Kim Wilde, a iz devedesetih je »That Thing You Do!« koju su 1996. godine u istoimenom filmu izveli članovi izmišljene grupe The Wonders.

Otpuštene kočnice

Naravno, sve spomenute pjesme obrađene su u punk rock ritmu i duhu čime im je udahnut novi život, pri čemu su neke (»That’s Rock and Roll«, »Police on My Back«, »Gimme Some Truth«) baš zbog te žestine uvjerljivije od originala. Naravno, nije Armstrong zaboravio ni punk pleme pa su tako svoje mjesto na albumu našle, uz već spomenutog Thundersa, i »Corpus Christi« (1977.) malo poznatog američkog (San Francisco) punk banda The Avengers, »War Stories« sjevernoirske rock grupe The Starjets, »Not That Way Anymore« američkog punk pjevača Stiva Batorsa te »A New England« Billyja Bragga, a najpunk trenutak svakako je obrada pjesme »Amico« davnašnjeg pjevača šlagera Dona Backyja.

Sve skupa traje 40 minuta i 21 sekundu i to vrijeme proteče u trenu jer si je Armstrong ne samo dao truda, već je otpustio sve kočnice stvorivši jednostavan i nepretenciozan album koji slavi glazbu koju je volio i voli te ju je uspješno pretočio i uobličio u glazbeni izraz koji je temelj njegova odnosa prema životu i stvaranju.