Nedostaje samo jedno slovo »r« da Budimir Eror (64) na engleskom jeziku postane error, greška. Međutim, nema greške kada je u pitanju kvaliteta njegove nadaleko poznate ličke šljivovice Medical.
Stvorena je u zaseoku Debelo Brdo kod Bunića u Krbavskom polju, poznatom po povijesnoj bitci s Turcima, ali i po činjenici da je to dio Like s najviše sunčanih dana u godini. Dodamo li tome klimu, kvalitetu tla i ekspoziciju, dobili smo raj za šljivu sorte lička bistrica.
U Lici ima još nekoliko područja s idealnim položajima za uzgoj šljive, ali se čini kako su Bunić i njegovo Debelo Brdo ipak bez premca. Zna se to već stoljećima jer na tom dijelu Krbavskog polja nema kuće oko koje se rasprostiru šljivari. Toliko su stabla bistrice brojnija od ostalih voćarskih kultura da nijedan vlasnik neće reći da ima voćnjak. Samo šljivar.

Tajne zanata

Budimir voli reći da se pečenjem rakije počeo baviti kao dijete, kada je pomagao ocu oko kotla. Savladao je sve tajne ovoga zanata još u mladosti, a dodatno ga usavršio 80-ih godina.

– Još s 2-3 godine sam s ocem okretao kom u kotlu, bilo mi je to zanimljivo. Vatra gori, a ja »vintam« kom u kotlu! Najprije sam se zaposlio kao konobar u NP-u Plitvička jezera 1978., a već tada me rukovodstvo parka nagovaralo da za njih proizvodim rakiju. To sam učinio i počeo se profesionalno baviti proizvodnjom rakije. Najrodnija godina šljiva u mojem životu je bila 1983. Tada sam ispekao 6.000 litara rakije od mojih 400 stabala šljiva.

Kao i cijela Lika, naše selo je opustjelo i danas nema niti jednog djeteta. A pred ovaj rat nas je u školi bilo po 150! Nema ljudi, a šljivari ostarjeli. Trebalo bi saditi nove šljive, stara stabla čupati jer su sva prošla 40 godina. Lome se i pucaju same od sebe. Kupio sam jedno takvo zapušteno imanje, ali se šljive ne sade odmah, treba sve pripremiti, govori nam Budimir. Pitamo ga u čemu je tajna dobre i kvalitetne rakije?

– Tajni nema, ali je osnovna higijena. Potrebna je potpuna čistoća kaca u kojima se šljive kome. Prilikom berbe ne smiju se uzimati gnjili i crvljivi plodovi. To ostavim ovcama. Potrebno je i tehnološko savršenstvo, vrhunski kotlovi. Kotlovi koje ja imam koštaju malo manje od 100 tisuća kuna svaki, kao solidan auto. Moji kotlovi imaju separatore pa se ne može dogoditi da u rakiju prodre niti kap metilnog alkohola. Kotlovi također moraju biti čisti, a izrađeni su od vrhunskog bakra. Sama destilacija najbolje se radi bukovim drvetom. Bez primjesa, ili kako neki danas čine, s plinom.

Hrastove bačve

Lika je posebna voćarska i klimatska oaza kakve nema u Europi. Tlo, voda i zrak su nezagađeni i za uzgoj šljiva su idealni. Posebno Krbavsko polje zbog sunčanih dana. Moja proizvodnja rakije je potpuno ekološka jer nema umjetnog gnojiva, nema prskanja nikakvim sredstvima. Imam 150 ovaca koje pasu u šljivaru. One tamo pasu travu, ali odmah i gnoje stabla šljive. To je možda i najbitniji faktor ekološke proizvodnje i uzgoja šljiva. A onda na red dolazi čuvanje rakije, na što sam posebno ponosan, ističe Budimir s pomalo dječačkim sjajem u očima, s optimizmom koji ga nikad ne napušta. Pitamo što je u tom smislu važno za kvalitetu.

– Rakija se obavezno čuva u hrastovim bačvama. Moja rakija ne izlazi na tržište prije nego odleži barem deset godina. Tada već dobije onu predivnu zlatnu nijansu. Čuvam i rakiju staru dvadeset godina, a to je ono što se kaže »suho zlato«. O cijeni te rakije niti ne govorim. Ne prodajem je, ne ide nigdje jer joj nisam niti odredio cijenu. Ležanjem u hrastovim bačvama kvaliteta rakije se povećava do tridesete godine. Tada nastupa razdoblje stagnacije. Onda je poželjno rakiju pretočiti u staklene posude jer nastupa period degradacije.

Nakon pečenja, moja rakija ima oko 45 posto alkohola. Jedna od tajni je da rakija starenjem u bačvama na godinu gubi oko 0,5 posto alkohola i 3-4 posto u zapremini. Tako na tržište izlazi rakija s idealnim omjerom alkohola.

Kavom nas poslužuje susjeda Nevenka, a na naivni upit ima li mlijeka za kavu, spremno odgovara: »Pa malo prije sam pomuzla krave i zakuvala«. Budimir svojom Medical rakijom opskrbljuje oko 30 hotela u Hrvatskoj.

Ekološko piće

– Osim u NP-u Plitvička jezera, moja rakija je ušla i u dijelove hotelskog lanca Hilton. Sada je u pripremi nova ambalaža s kojom ću ući u još jedan lanac sa sedamnaest hotela. Medical se ipak najviše troši u Zagrebu, Šibeniku i u Opatiji, ponosan je na ove činjenice Budimir Eror.
Prije rata je od tadašnje uprave NP-a Plitvička jezera zatražio višu cijenu za svoju rakiju. Budući da je park tada otkupljivao rakije od nekoliko proizvođača, postavilo se pitanje po čemu je njegova rakija bolja od drugih.

– Uzeli smo uzorke rakija 1982. godine, sjeli u automobil i našli smo se u popularnom restoranu Lička kuća. Bilo je krcato gostiju, oko njih stotinu. Oni su degustirali sve ponuđene rakije, a najboljom proglasili moju, odnosno rakiju s mojim brojem.

Pravi »boom« na tržištu krenuo je 1987. tijekom održavanja Univerzijade u Zagrebu. Dio organizatora i ugostitelja našli su se u plitvičkom hotelu Jezero i tražili najbolju rakiju. Kada su probali moju šljivovicu, odmah su istaknuli da je moraju imati.

Da počaste neke uvažene goste domaćim, ekološkim pićem. Prednjačio je tada u zahtjevu hotel Interkontinental.

Nisam tada imao niti kućni telefon, a mobitela još nije niti bilo. Došla mi je ekipa iz Plitvičkih jezera i na njihov nagovor sam nakon par dana odnio tri boce u Zagreb. Tada je postojao problem s registracijom proizvodnje rakije. Kada sam to učinio, krenuo je posao, prepričao nam je Budimir početke slave svoje rakije.

Početak od nule

U razgovoru nismo mogli zaobići Domovinski rat. Budimir je unatoč zanatu, uvijek bio trezven i staložen čovjek.

– Oni koji su ovo zlo započeli, snašli su se na vrijeme. Ja nikada nisam pripadao nekoj ekstremnoj skupini, rat i politika me nisu zanimali. Rat je samo nekima donio dobro, većini je najveće zlo. S majkom sam se prije Oluje odselio. Čim se situacija malo smirila, vratili smo se na svoje. Uništeno je ili odneseno sve što smo ostavili za sobom. Tako sam nakon povratka krenuo od čiste nule 1997. godine. Tada sam imao pomalo smiješan, ali i čudnovat susret u svojem šljivaru.

Nađem grupu ljudi koji beru moje šljive! Nisam se svađao niti ljutio. Lijepo sam ih pozdravio i zamolio da ponesu šljive koje su pobrali i rekao im da sam se vratio iz izbjeglištva na svoje, prisjeća se naš sugovornik.

Na prijedlog NP-a Plitvička jezera Budimir je 2000. opet pokrenuo proizvodnju šljivove rakije. Sve su stare zalihe nestale pa se danas ipak ponosi 20 godina starom rakijom. Pokazuje nam novinske tekstove, nagrade i odličja s domaćih i inozemnih sajmova gdje njegova rakija uvijek ubire zlato i prva mjesta.

Danas u skladištima ima skoro 6.500 litara rakije stare od svega nekoliko godina do one »zlatne« stare 20 godina, kakve nema nitko u ovom dijelu Europe. O kemijskim i umjetno obojenim pićima Budimir nije želio ni govoriti, samo je pomalo prezrivo dometnuo: »Skupa kemija«!