Nakon dvije godine »teškog života« i nošenja s pandemijskim ograničenjima koja su, globalno gledano, zahvatila i unazadila avioindustriju, Zračna luka Rijeka iz dana u dan, iz tjedna u tjedan, hvata korak s uobičajenim sezonskim radnim režimom, vraćajući pomalo brojke putnika, a s njima i ozračje na aerodromu u »normalnije« okvire.

Iako još uvijek daleko od apsolutnih rekorda poslovanja, kako po broju letova tako i putnika koje aerodromski kompleks ugošćuje, s početkom ljetne sezone i uobičajene turističke živosti koju sa sobom donosi Zračna luka Rijeka ovih dana živi neke, u odnosu na one iz prethodnih sezona, optimističnije i užurbanije dane.

Neispunjeni potencijali

Žamor putnika na odlasku, a još više onih u dolasku, koje tek očekuju guštanja u ljepotama našega mora, dobra su naznaka trenda rasta živosti koji će uslijediti u nastavku sezone, posebice ljetne špice.

Iako riječka Zračna luka, slažu se svi, još uvijek ni izbliza ne ispunjava potencijale koje bi objekt takve vrste mogao, ili bolje rečeno trebao imati u jakoj i razvijenoj turističkoj regiji poput Kvarnera, zajedničkim nastojanjima vodstva tog važnog zračno-prometnog čvorišta, ovdašnjih turističkih ustanova i institucija, lokalnih, regionalnih i državnih tijela, kao i gospodarskih subjekata zainteresiranih za daljnji rast i razvoj avioturizma, pokreću se i provode aktivnosti koje daju za pravo računati da će, ne bude li nekih novih globalnih »potresa«, riječki aerodrom u skorijoj budućnosti možda ipak doći na poziciju koju bi trebao imati.

A na samom aerodromu, tijekom priprema za polazak na let za Düsseldorf, zatekli smo njemački bračni par Roberta i Katiju koji su u društvu svoje dvoje mališana strpljivo čekali na povratni let kući.

– Bili smo već više puta ovdje, na Krku, ali automobilom i autobusom. Ovo je prvi put da na Kvarner dolazimo avionom, na što smo se odlučili zbog toga što mi je supruga trudna, pa joj nisam želio priuštiti deseterosatno truckanje autom, kaže Robert, konstatirajući da u takvoj odluci nisu pogriješili.

– Boravili smo u Marini Punat s prijateljima koji su doputovali automobilima i moram reći da su danas, nakon što smo se mi zaputili put aerodroma, svi bili zavidni, priznajući nam da bi radije bili na našem mjestu nego pred automobilskim povratkom kući, kaže Robert.

Odlično iskustvo

– Krčka zračna luka i više je no solidna, pristojnog izgleda i opremljenosti, a ono što joj daje najveći plus brzina je i »bezbolnost« procedura koje, za razliku od brojnih drugih velikih aerodroma, ovdje teku kao podmazane.

Možda bi tek sustav javnog prijevoza do i s aerodroma mogao biti bolji jer sam, kad sam tražio način kako iz Punta do ovdje doći, shvatio da javnog transporta na toj relaciji nema.

Ipak, tu su taksiji, pa čak ni to nije nešto što će putnicima, a posebice turistima koji su poput nas ovdje tako uživali, pokvariti ukupni dojam, zaključili su.

Slične smo dojmove čuli i od njihovih sunarodnjaka, Johanesa i Janine koji su ZL Rijeka iskoristili za dolazak na ljetovanje u istarski Novigrad.

– Ovdje smo unajmili automobil i sve je bilo savršeno. Jedini problem i gnjavaža u cijelom putu bile su gužve i čekanja na njemačkom aerodromu gdje zbog manjka osoblja i zbrke u organizaciji leta putnici gube sate i sate, često ne znajući hoće li uopće krenuti ondje gdje su naumili.

Kad smo došli u Hrvatsku, na Krk, a potom i u Istru, sve je bilo savršeno, rekao je Johanes, napomenuvši da na ljetovanja gotovo pa isključivo putuje avionom.

– Razlog za to jasan je usporedi li se vrijeme koja bi nam trebalo da smo se ovdje odlučili doputovati automobilom ili autobusom. Sa svim čekanjima izgubit ćemo možda 4 do 5 sati, a automobilom iz grada u kojem živimo do ovdje trebalo bi nam desetak sati, najmanje, zaključio je Johanes.

Gospodin Wolf kojeg smo prekinuli u guštanju u posljednjoj cigareti prije ukrcaja rekao je pak da je u našoj zemlji prvi put nakon četrdesetak godina.

– Avionom sam se odlučio doći najviše zbog toga što taj oblik transporta preferiram kod svih iole duljih putovanja, kaže naš sugovornik. I on je bio oduševljen brzinom, jednostavnošću i učinkovitošću aerodromskih procedura u Zračnoj luci Rijeka, a što je, kaže, gotovo pa tipično za sve manje aerodrome.

– U Düsseldorfu je bila katastrofa, proveo sam pola dana čekajući u redu ili, bolje rečeno, praznom hodu, a što je diljem Europe i svijeta postalo gotovo pa pravilo, s obzirom na manjkove zaposlenika u zračnim lukama, ali i na prasku overbookinga letova od samih aviokompanija, zbog kojeg se polasci često otkazuju. Ovdje je moje iskustvo bilo savršeno, kao što je savršen bio i moj boravak u Opatiji do i od koje sam putovao hotelskim taksijem, zaključio je. ​Napomenuo je i da je nakon ovog putovanja siguran da će se Hrvatskoj, Kvarneru, ali i Zračnoj luci Rijeka, vratiti.

Brže do doma

Željko, hrvatski iseljenik u Njemačkoj, rekao nam je da se Zračnom lukom Rijeka posljednjih godina redovito koristi jer je zaključio da su brzina i komocija koju mu putovanje avionom pruža neusporedivo bolji od one koja obilježava putovanje automobilom.

– Novi Vinodolski je moj drugi dom i nema boljeg i jednostavnijeg načina da ga se ljeti dokopam doli aviona, ustvrdio je.

– Putujete li automobilom, posebice ljeti kad i na njemačkim, ali i hrvatskim cestama vladaju gužve, morate biti spremni provesti sate i sate na putu, dok kod aviona, čak i u okolnostima većih gužvi, toga uglavnom nema, barem na na ovakvim linijama kao što su Düsseldorf – Rijeka, kaže dodajući kako mu dodatnu pogodnost čini i to što me ovdje dočeka netko od članova obitelji pa niti o transferu ne moram razmišljati.

Zaključio je da Zračnoj luci Rijeka, ni u kojem smislu, ničega ne manjka niti primjećuje da izgledom, uslugama i pogodnostima koje putnicima nudi zaostaje za sličnim malenim zračnim lukama Europe.

Taksisti rade samo tri dana

Za mišljenje o »trenutnom stanju stvari« na riječkom aerodromu upitali smo i otočnog taksista, Ivana Barbiša koji ondje vrijedno prevozi putnike još od 2006. godine, kad su usluge taksi službe uslaglašene i »uigrane« s poslovnom politikom vodstva te zračne luke.

– Nažalost, moram primijetiti da je posla danas značajno manje no što ga je bilo tada, kad je promet putnika na ovom aerodromu bio višestruko veći no što je današnji. COVID-19 i sve ostalo što se posljednjih godina izdogađalo učinilo je svoje, kao što su svoje učinile i mnoge druge neprilike na svjetskom aviotržištu, kaže Barbiš napominjući da su neprilike o kojima govori izraženije na velikim europskim aerodromima nego na krčkom.

– Mi ovdje osjećamo »samo« manjak putnika, dok se na zračnim lukama s kojih nam putnici dolaze problemi manifestiraju u manjku zaposlenika, lošoj i mnogima presporoj organizaciji ukrcaja ljudi i prtljage te nizu drugih elemenata koji ljudima otežavaju putovanja.

Moje kolege i ja ovdje smo »spremni« i na broju, ali, nažalost, naše čekanje prečesto ne rezultira obavljenim poslom jer putnika već dugo nema onoliko koliko bismo ih priželjkivali, zaključio je Barbiš.

Taksisti, barem zasad, prenijeli su nam pak njegovi kolege, koliko-toliko posla imaju tek tijekom tri dana u tjednu u kojima na krčki aerodrom slijeće veći broj zrakoplova.

– Tijekom ostataka tjedna potrebe za našim uslugama ovdje gotovo da i nema, požalio nam se jedan njegov kolega.Palego ena, mant.