U javni, društveni rad Zlatko Širola ušao je uz taktove plesne glazbe. Naselje Pehlin tada, danas Mjesni odbor, je naime pedesetih godina prošlog stoljeća imalo svoj plesni orkestar, a Zlatko je u njemu udarao takt – bio je bubnjar. Plesao je istovremeno i u folklornom društvu, isto tako na Pehlinu. Kao plesač nastupio je 1958. godine i na Ljetnoj pozornici u Opatiji zajedno s već tada slavnim i velikim ansamblom »Lado«. Zlatko je nakon tih prvih koraka nastavio udarati ritam, ali ne više u plesnom orkestru, već u društvenom radu na Pehlinu. Posebno se aktivirao početkom sedamdesetih prošloga stoljeća, kada je formirana Mjesna zajednica Pehlin. I od tada do nedavno, punih 45 godina, dovoljno rada za još jednu penziju, Zlatko Širola je neumorno radio za svoje mjesto i dobrobit njegovih mještana.

Može se slobodno reći da je Pehlin, u vrijeme Zlatkova aktivnoga rada, od sela postao gradski kvart. Naravno, nije Zlatko bio sam, surađivao je s brojnim suradnicima, ali – zna se tko je udarao takt. Oni koji su surađivali s njim znaju dobro kako je uvijek inzistirao na preciznosti, izvršavanju preuzetih zadaća, a znao je i podviknuti ako bi tko olako shvatio društveni rad, pa su mu to neki i zamjerali. Popisi onih koji žele telefon, potom javna rasvjeta pa onda akcije koje su bile koordinirane na razini Općine Rijeka: izgradnja vodovoda i rekonstrukcija ceste koja je dobila sadašnji oblik, u kojima je Mjesna zajednica odigrala vrlo važnu ulogu koordinatora na lokalnom području. U prostoru Doma uređen je i Dječji vrtić, koji, eto, radi sve do danas. Uslijedio je potom veliki bum na planu komunalnoga standarda – gradnja Centra primarne zdravstvene zaštite i gradnja osmogodišnje osnovne škole. I za jednu i za drugu ustanovu Zlatko je poderao barem po jedan par cipela obilazeći općinske strukture, razgovarajući, nagovarajući, urgirajući… Na kraju mu je tadašnji direktor Doma zdravlja dr. Gaetan Blečić rekao: »Ti si tekal, ti ćeš i otpret!«

Kad se činilo da nema izlaza, da će realizacija neke ideje doći u pitanje, Zlatko je uvijek isticao: »Ako budemo složni i ako si upremo, to ćemo rešit!« I tako se u njegovih dvadeset godina reda u Mjesnoj zajednici, u kojoj je obnašao sve čelne dužnosti, na Pehlinu doista riješilo jako puno toga.

A onda je došao rat. Organizirao je službu za provedbu mobilizacije. U toj predratnoj i ratnoj gunguli sudjelovao je i u reorganizaciji Posmrtnoga društva, koje je tada bilo pred ukidanjem, a koje, eto, zahvaljujući tim naporima do dandanas vrlo uspješno radi. Od 1990. Do 1993. godine Širola je bio i gradski vijećnik Rijeke, a od tada pa sve do nedavno bio je i predsjednik Crvenoga križa Pehlina. Riječ je o jednoj od najboljih mjesnih organizacija u gradu Rijeci s 30-ak volontera. Vodio je i Udrugu antifašističkih boraca i antifašista Pehlin. Sve donedavna nedjeljom ga nije bilo moguće naći doma – »šal je va lov«, rekla bi supruga Branka. »Lov i čele« bili su mu glavni hobiji.
Kako je prestalo kucati srce Zlatka Širole, završila se i era bezrezervnog volontiranja za dobrobit zajednice. Tko zna hoće li se ikada više na Pehlinu naći čovjek spreman da uloži sve svoje znanje, sposobnosti, volju i snagu, da usto istrpi i mnoge zavidne kritike, da napravi toliko koristi zajednici, a da za zauzvrat ne traži ništa?
Zlatko, fala za se! Počivaj va mire svoje kastafske, primorske i hrvatske grudi.

Udruga »Pehlin«