RIJEKA – Žene i djevojčice s invaliditetom u Hrvatskoj su višestruko češće izložene nasilju i zanemarivanju od žena općenito, a javna nevidljivost ovog nasilja nije dokaz da ono ne postoji, nego da ga sustav ne vidi i ne prepoznaje.

Kako je rečeno na 15. po redu sjednici Povjerenstva za ravnopravnost spolova Primorsko-goranske županije, rezultati provedenog istraživanja pokazuju da nasilje nad ovom populacijom raste, kako u Hrvatskoj, tako i u Europi, no djelovanje prema njegovom sprječavanju i prevenciji otežano je zbog izostanka institucionalnog praćenja nasilja prema kategorijama spola, invaliditeta i roditeljskog statusa.

Višestruki rizik od nasilja

Kako je predstavila Marta Berčić, voditeljica Dnevnog centra Prijatelji te sociologinja riječkog Društva za istraživanje i potporu, o nasilju ove vrste premalo se govori iako pogađa najranjiviju skupinu u društvu.

Žene s invaliditetom, djevojčice s teškoćama u razvoju, majke djece i odraslih osoba s invaliditetom žive pod visokim rizikom od manipulacije, zanemarivanja i izolacije, prvenstveno od strane članova obitelji i skrbnika.

– Žene s invaliditetom u Hrvatskoj su triput više izložene nasilju od žena generalno, gdje je stanje ionako loše. One nemaju poluge zaštite, ne mogu odlučivati same o sebi i često se nalaze u takvom okruženju gdje su prisiljene na slušanje drugih bez mogućnosti odupiranja, pa misle da je kontinuirano fizičko i psihičko nasilje normalno.

To se onda prenosi i na djecu, a nasilje se prijavljuje MUP-u tek kada ono jako eskalira. Majke koje imaju djecu s teškoćama u dvostruko su nepovoljnom položaju.

Često su izložene nasilju svojih partnera, izložene su društvenim predrasudama i stigmatizaciji, a i ako nasilje nad njima ne eskalira, one često žive u dugotrajnoj financijskoj ovisnosti o partneru, navela je Berčić, istaknuvši kako je u Hrvatskoj pokrenuta inicijativa da se o nasilju nad ženama s invaliditetom počne voditi službena evidencija koja bi uključivala rad Centra za socijalnu skrb, pravosuđa i MUP-a.

Spojiti praksu i teoriju

Berčić je izdvojila kako je istraživanje provedeno na podacima dobivenima iz nekoliko izvora, MUP-ovih evidencija o prijavama nasilja unatrag pet godina, izvještaja pravobranitelja, podataka pravosudnih tijela te predstavnika udruga Uzor i SOS Rijeka koje na terenu rade i pomažu ženama s invaliditetom. Jedan od zaključaka istraživanja kaže da sustav zaštite formalno postoji, ali često nije pristupačan.

– Najveći problem je taj što policija prilikom prijave nema razrađene mehanizme postupanja kojima može utvrditi da li je prijavu izvršila osoba s invaliditetom.

Zbog toga MUP nema gotove statističke podatke, a ovaj je specifični oblik nasilja nešto što bi trebali evidentirati, napisati u svojim izvještajima i sustavno moći provjeriti tko je podigao prijavu. To zahtjeva spajanje sustava podataka, kazala je Marta Berčić.

Prema riječima Jovane Čutul, predsjednice županijskog Povjerenstva, prednost komunikacije kroz ovo tijelo upravo je spajanje iskustava udruga koje izravno pomažu žrtvama nasilja te institucionalnih i znanstvenih perspektiva.

– Imamo odličnu suradnju s jedinicama lokalne samouprave kojima predlažemo mjere poput rodno osviještenog budžetiranja, educiranja i osvještavanja o problemima neravnopravnosti.

Nažalost, i prije početka ove godine na razini države imamo alarmantnu situaciju kada su u pitanju femicidi, a postoje brojne teme kojima možemo doprinijeti sa stručne strane, ali i strane onih koji djeluju na terenu.

Radom u Povjerenstvu želimo to spojiti i stvoriti zajedničke smjernice i politike s ciljem smanjivanja nasilja i jačeg operativnog rada, kazala je Čutul.