RIJEKA “Crkva i novinari u zajedničkom poslanju: odgovornost za čovjeka i društvo” bio je radni naslov susreta urednika i novinara s riječkim nadbiskupom Matom Uzinićem, kojega je, povodom 60. Svjetskog dana sredstava društvene komunikacije, u Nadbiskupskom ordinarijatu u Rijeci organizirala Riječka nadbiskupija.

Uz riječkog nadbiskupa Matu Uzinića, na susretu su sudjelovali glavna urednica Novog lista Slavica Bakić, rukovoditeljica HRT centra Rijeka Irena Hrvatin, urednica odjela Religija Hrvatskoga radija Blaženka Jančić te urednik portala Artkvart Kristian Sirotich.

Sudionici su istaknuli neke od poticaja pape Lava XIV. uz njegovu poruku “Zaštititi ljudski glas i lice”, u kojoj papa poziva na odgovorno korištenje umjetne inteligencije i digitalno opismenjavanje.

Nismo sastavljeni od algoritama

Riječki nadbiskup Mate Uzinić u svom se govoru osvrnuo na rečenicu iz poruke pape Lava XIV., “Nismo takva vrsta sastavljena od algoritama, svatko od nas ima jedinstven poziv koji proizlazi iz života i otkriva se u komunikaciji jednih prema drugima”.

– Papa ne želi reći da je umjetna inteligencija nešto loše. To smo mogli vidjeti i na primjeru epidemije koronavirusa, kada smo otkrili blagodati tehničkih sredstava, jer nismo mogli fizički biti jedni s drugima, ali smo mogli vidjeti lice i čuti glas.

Međutim, nedostatak svega toga bio je u tome da nam je to s vremenom sustavno nagrđivalo lice i iskrivljavalo glas. Važna je blizina ljudi jednih s drugima i papa tu progovara o opasnostima, ali i odgovornosti svakoga od nas za druge, kao i za sebe same.

Ne smijemo koristeći se sredstvima umjetne inteligencije izgubiti druge, osobito ih ne zamijeniti za tehnička sredstva, a ne smijemo pri tome ni izgubiti sebe, svoju kreativnost i sposobnost, rekao je nadbiskup Uzinić, dodajući kako ne smijemo dozvoliti tehničkim sredstvima da pobjede nad nama.

Glavna urednica Novog lista Slavica Bakić rekla je kako nije nam samo umjetna inteligencija ukrala lica i glasove – prije nje učinili su to već PR stručnjaci.

– Dijalog između novinara i njegovog sugovornika već se odavno više svodi na dopisivanje nego na razgovor. Kada nekoga nešto pitate, najčešći je odgovor: “Pošaljite pismeni upit i odgovorit ćemo vam”.

Kako kaže papa Lav XIV., lice i glas su temelj identiteta i odnosa među ljudima. I komunikacija mora ostati duboko ljudska i osobna. Nažalost, ona to već dugo nije.

Regionalno novinarstvo još uvijek ima privilegiju – i odgovornost – da poznaje ljude o kojima piše. Mi ne pišemo o apstraktnim profilima.

Mi znamo ljude o kojima pišemo, njihove obitelji, prijatelje, ulice u kojima žive. Znamo da iza svake objavljene rečenice ostaje stvaran život. I zato moramo biti posebno oprezni.

Kod nas “klikovi” ne smiju biti važniji od provjere, viralnost važnija od istine, naslov važniji od sadržaja. Za naš opstanak važno je graditi povjerenje, a upravo je kriza povjerenja danas najveći problem, rekla je Bakić, dodajući da umjetna inteligencija može proizvesti tekst, i već to radi.

Ali ne može imati odgovornost za posljedice. Ne može stati pred čovjeka kojem je tim tekstom uništen život. Ne može osjećati grižnju savjesti.

U novinarstvu vjerodostojnost podrazumijeva točnost i provjeru informacija, odgovornost prema javnosti, dosljednost i poštenje u radu, transparentnost izvora i postupaka, spremnost na ispravak pogreške.

Drugim riječima, vjerodostojan novinar ili medij nije onaj koji je najbrži ili najglasniji, nego onaj kojem publika vjeruje da govori istinu i djeluje odgovorno, istaknula je Bakić.

Mikrokozmos različitosti

Rukovoditeljica HRT centra Rijeka Irena Hrvatin rekla je kako je na području Primorsko-goranske županije,koja je mikrokozmos nevjerojatnih različitosti, novinarstvo jednostavno rečeno – susret.

– Nažalost, postoji kriza terenskog novinarstva, kriza terenskog rada i, ako dopustimo da lokalno novi algoritmi umjetne inteligencije diktiraju informiranje, riskiramo da Gorski kotar i otoci postanu informativne pustinje.

Jer, algoritmi ne prepoznaju snagu zimskih nepogoda u Čabru i slične situacije koje se pravo mogu doživjeti samo odlaskom na teren. HRT centar Rijeka radi na iskren i autentičan način.

Mi nastojimo prepoznati informacije na licu mjesta događaja. Gubitkom autentičnog glasa u eteru gubimo dio lokalnog identiteta. Kroz male, humane priče trebamo pratiti našu zajednicu, a te mikropriče algoritmi ignoriraju.

Pri tome ne treba odbacivati napredak tehnologija, ali pozvani smo na odgovornost i novinarsku budnost, poručila je Hrvatin.

Dodala je kako je u ovim novim okolnostima važna medijska i digitalna pismenost i edukacija, kako bismo ostali vjerni istini i sačuvali identitet i dostojanstvo svih ljudi.

Urednica odjela Religija Hrvatskoga radija Blaženka Jančić rekla je kako je Hrvatski radio, koji ove godine slavi 100. obljetnicu rada, upravo na glasu izgradio povjerenje svojih slušatelja.

I ona je istaknula važnost stalne provjere dobivenih informacija, čemu treba učiti i nove naraštaje, koji imaju drugačiji pristup prema radu.

Nadbiskup Uzinić “klikabilan”

Na susretu je nekoliko puta istaknuta Riječka nadbiskupija kao dobar primjer komunikacije i nastupa u javnosti. Nadbiskup Mate Uzinić rekao je kako je dobro pokazati se osobno u javnosti i izreći svoje mišljenje o određenim temama, jer takav stav ne mogu nikako zamijeniti PR priopćenja.

Međutim, dodao je, njegovo je mišljenje da je previše on osobno u medijima, pa mu neki od kolega znaju šaljivo reći “da iskače iz paštete”, zbog čega ponekad i odbije neke medije.

Glavna urednica Novog lista Slavica Bakić rekla je kako je razlog zbog kojega mediji najčešće zovu Uzinića za komentare o pojedinim temama upravo zbog toga što je on glas razuma.

– Možemo vam reći da ste najviše “klikabilni”, vaše izjave dobiju najviše klikova, da to tako kažemo, rekla je Bakić.

– Umjetna inteligencija pomaže, ali informacije treba dodatno provjeravati. Umjetno generirani glas nema emociju i pitanje odgovornosti, kao što i nepotpisani tekst nema vjerodostojnost. Svojim djelovanjem, glasom, licem i perom trebamo graditi društvo mira, nenasilja i povjerenja, poručila je Jančić.

Urednik portala Artkvart Kristian Sirotich rekao je kako je njegov sin, danas odrasli visokoobrazovani čovjek sa stopostotnim invaliditetom, razvio u njemu posebnu vrstu empatije. Ne sentimentalne, nego životne.

– Naučio me da postoje stvari koje čovjeku, ma u kakvoj situaciji bio, uvijek moraju biti na prvom mjestu: dostojanstvo drugoga, odgovornost za slabijega, pažnja prema onome tko se ne može sam izboriti za svoj glas.

A ta je odgovornost još veća ako pripadamo krugu ljudi koji imaju privilegij javno govoriti, pisati, oblikovati mišljenja i na neki način sudjelovati u stvaranju javnog mnijenja.

Iz papine bih poruke najviše izdvojio upravo ono što mi se čini njezinom najdubljom točkom: potrebu da se u vremenu umjetne inteligencije zaštite ljudsko lice i ljudski glas.

Za mene to znači zaštititi čovjeka od toga da postane samo podatak, tema, slučaj, sadržaj ili klik. Lice i glas nisu samo lijepe metafore.

Oni znače da iza svake informacije postoji konkretna osoba. Netko s imenom, poviješću, ranjivošću, netko s dostojanstvom. U novinarstvu se to ponekad lako zaboravi.

Osoba postane tema, a nečija tragedija sadržaj. I to se svakodnevno događa. A kada se to dogodi, tada više ne govorimo samo o profesionalnom, nego i o ljudskom problemu.

A upravo je to ono što se u novinarstvu ne smije izgubiti: odgovornost. Jer riječ može nekoga zaštititi, ali ga može i povrijediti. Može vratiti dostojanstvo, ali ga može i oduzeti, rekao je Sirotich.

Dodao je kako, gledajući iz striktno novinarske perspektive, umjetna inteligencija može biti korisna. Može pomoći da brže dođemo do nekih informacija.

Ali ne može otići na teren umjesto novinara. Ne može pogledati čovjeka u oči, osjetiti nelagodu, prenijeti atmosferu. Možda može pomoći u oblikovanju rečenice, ali ne može preuzeti odgovornost za napisanu riječ. Ta odgovornost uvijek ostaje na čovjeku.