RIJEKA Rafinerija na Mlaki od prošlog tjedna više nema izlaz na more. Odlukom Upravnog vijeća Lučke uprave Rijeka Ina gubi koncesiju za upravljanje i gospodarenje na pomorskom dobru na Mlaki, te će rafinerijska luka u daljnjem postupku prijeći u okrilje Lučke uprave, koja bi na navedenom području trebala razvijati nove sadržaje, vjerojatno vezane uz projekt izgradnje novog kontejnerskog terminala na Zagrebačkoj obali. Vijest o promjeni nadležnosti značajna je i zbog toga što se njome izravno potvrđuje da riječka rafinerija nafte danas praktično više ne postoji, jednako kao što već godinama ne postoje nikakvi ozbiljniji planovi njezinog razvoja ili zadržavanja neke ozbiljnije djelatnosti. Trenutno u rafineriji na Mlaki radi svega oko 80 radnika, što i doslovno rafineriju stavlja u kategoriju srednjih tvrtki, koja čak niti u devastiranom riječkom gospodarstvu nema mjesto među prvih deset najvećih poduzeća. Štoviše rafinerija više ne bi trebala ni zasluživati vlastito ime ukoliko se uzme u obzir da je prije tri godine ugašena proizvodnja, te je na životu preostao samo pogon za mješanje mazivih ulja, koji bi također prema planovima Ine morao biti zatvoren.

Ina unatoč tome nema nikakav konkretan plan iseljenja i što je još važnije – sanacije terena na kojem se rafinerija nalazi. Svih ovih godina nije napravljeno ni kvalitetno snimanje stanja niti projekt sanacije, pa shodno tome ne postoji niti preciznija procjena koliko bi to moglo koštati, te naravno nisu osigurana nemala sredstva u tu svrhu. Ina doduše ima namjeru krenuti u projekt procjene stanja tla i odabira metode sanacije, ali tu ništa konkretno nije napravljeno. Još od 2008. godine i trenutka gašenja proizvodnih pogona na Mlaki Uprava Ine na svaki upit nudi jedan te isti odgovor, a to je da konkretnih planova čišćenja i prenamjene prostora nema, jednako kao što nema niti naznaka kada bi se nešto moglo pomjeriti s mrtve točke. Ako je suditi po onome što je kazao predsjednik Uprave Ine Zoltan Aldott na prostoru Mlake sigurno više neće biti teške industrije, što je u skladu i s gradskim planovima.

Ono što Aldott nije rekao, ali je jednako sigurno, jest da je Mlaka Ini trenutno zadnja rupa na svirali, jer je sva aktivnost kompanije u Rijeci, točnije u Općini Kostrena, vezana uz lokaciju Urinj, čija je modernizacija prvi investicijski prioritet na razini čitave Ina – MOL grupacije. Kako će u taj projekt biti uloženo ukupno 800 milijuna eura teško je očekivati da će rukovodstvo Ine žuriti s čišćenjem bivše rafinerije Mlaka, gdje će se troškovi sanacije mjeriti u stotinama milijuna kuna.

Ubrzanje rješavanja problema sa dekontaminacijom terena na površini većoj od 100.000 četvornih metara prvi je i osnovni preduvjet da se taj izuzetno atraktivan i vrijedan prostor može početi koristiti u neke druge svrhe. S obzirom da ni politička situacija, kao ni rat koji se rasplamsao oko Ine između hrvatskih i mađarskih vlasti, nikako ne ide na ruku rješavanju problema rafinerije u Rijeci, sasvim je nerealno očekivati da će se tu nešto promijeniti idućih godina. Štoviše, čišćenje i dekontaminacija terena će jednom kad počnu sigurno trajati najmanje nekoliko godina, što na kraju neumitno vodi do zaključka da će Rijeka na Mlaki imati još barem pet-šest godina ostatke onoga što je nekada bila rafinerija. Očito postoje dobri izgledi ostvarenja stare ideje Ine o otvaranju muzeja na Mlaki, samo što će taj muzej islužene industrije ostati iza ograde daleko od očiju posjetitelja.