Siniša Volarević, Marija Kaštelan, Stipan Jonjić i Damir Miletić / Foto Marko GRACIN
Medicinski fakultet riječkog Sveučilišta obilježio je šest desetljeća postojanja, a u tom je razdoblju ostavio trag ne samo u hrvatskoj, već i svjetskoj znanosti. Na njemu rade tipični predstavnici znanstvene izvrsnosti koji su prepoznatljivi na razini svjetske znanosti
RIJEKA Medicinski fakultet u Rijeci ima dugu istraživačku tradiciju koja je prepoznatljiva daleko izvan okvira riječkog sveučilišta. Činjenica je da su se znanstvene grupe jasno profilirale i da bilježimo stalni trend rasta prema svim scientometrijskim parametrima. Dakako, nije presudan rast u apsolutnim brojkama, nego brzina razvoja znanosti u usporedbi s drugim medicinskim fakultetima u Hrvatskoj i na globalnoj razini – kaže prodekan za znanstvenoistraživačku djelatnost Medicinskog fakulteta u Rijeci prof. dr. Damir Miletić. Riječ je o najstarijem fakultetu riječkog Svečilišta koji je obilježio šest desetljeća postojanja, a u tom je periodu ostavio trag ne samo u hrvatskoj, već i svjetskoj znanosti. Sveobuhvatni prikaz znanstvenih postignuća, kaže prof. dr. Miletić, doslovno bi zahtijevao izradu monografije, no postoje tipični predstavnici znanstvene izvrsnosti koji su prepoznatljivi na razini svjetske znanosti, a nalaze se u samom vrhu hrvatskih znanstvenih postignuća.
– Nije moguće navesti sve vrijedne znanstvenike u jednom novinskom članku, a uistinu ih ima mnogo. U idućoj godini glavni zadatak je usuglasiti i napisati Strategiju razvoja znanosti kao ključni dokument koji će osigurati stabilan razvoj znanosti na našem fakultetu. Čeka nas i reforma doktorskog studija te stvaranje preduvjeta za doktorsku školu na razini sveučilišta, najavljuje prodekan.
Vrhunski doktoranti
Znanstvenik svjetske reputacije prof. dr. Stipan Jonjić dodaje pak kako je 60. godišnjica te ustanove važan događaj i za njega kao znanstvenika koji na tom fakultetu radi gotovo 40 godina.
– Upisao sam medicinu 1971. godine, a već kao student sam se u grupi profesora Daniela Rukavine počeo baviti znanstvenim radom, što je zapravo bilo i ključno za moju karijeru. Ja i moja grupa već 30 godina radimo vrlo intenzivno i prilično prepoznatljivo, s obzirom na brojne publikacije i projekte, na istraživanju u području imunologije i biologije virusa, ali i šire. Vrlo sam kratko bio u izozemstvu, tako da s pravom mogu reći da sam glavninu svog znanstvenog života proveo radeći na ovom fakultetu. Vrlo brzo nakon doktorata i kraćeg boravka u Njemačkoj, osnovao sam grupu na Zavodu za fiziologiju gdje sam tada radio i krenuo s istraživanjima imunološkog nadzora virusnih infekcija. Kasnije sam preuzeo vođenje Zavoda za histologiju i embriologiju, a prije desetak godina osnovao sam i Centar za proteomiku. Sve te godine smo bili vrlo uspješni i međunarodno prepoznatljivi, usprkos činjenici da nije uvijek bilo lako raditi, jer u ranom razdoblju mi nismo imali sve što je potrebno za provođenje kvalitetnog istraživanja. Glavni razlog mog uspjeha leži u činjenici da sam od samog početka imao vrlo kvalitetne suradnike – mlade ljude koji su radili doktorat u mojoj grupi, nakon čega su se osamostaljivali i odlazili u raznoraznim pravcima, dok su neki i danas okosnica našeg znanstvenog rada. Da samo spomenem da su moji doktoranti bili prof. Lučin, prof. Polić, prof. Krmpotić, prof. Štimac, prof. Pavić, prof. Bubić, koji su danas vrlo etablirani znanstvenici u temeljnim, ali i kliničkim medicinskim znanostima. Neki su već uspješni u drugim državama, poput prof. Jurice Arapovića na Medicinskom fakultetu u Mostaru. Primjerice, prof. Lučin i suradnici rade vrlo kvalitetno u području stanične fiziologije i imunologije, prof. Polić sa suradnicima radi vrlo prepoznatljiva istraživanja u području metaboličke imunologije ali i drugim srodnim poljima, prof. Krmpotić je za uspješan rad u području imunologije jedina hrvatska znanstvenica koja je bila stipendist Howard Hughes Medical Institute i dobila sredstva za istraživanje u razdoblju od 5 godina. Pored toga, još su dvije generacije doktoranata koji su kod nas stasali i sad su u vrhuncu svog razvoja i uvjeren sam da će oni biti još uspješniji od nas koji smo zaslužni za njihov uspješan razvoj. Odista, kad se sagleda ovih 30 i više godina, možemo biti ponosni što smo napravili, ističe prof. dr. Jonjić.
Više od sto znanstvenika publicira u vrhunskim znanstvenim časopisima, brojni međunarodni znanstveni projekti kroz koje je na fakultet za potrebe istraživanja prošlo preko 12 milijuna eura za opremanje laboratorija, ali i izobrazbu stručnjaka – samo su neka od postignuća koja navodi prof. dr. Jonjić te dodaje kako treba istaknuti i Centar za proteomiku koji će iduće godine obilježiti 10. godišnjicu postojanja i koji je jedinstvena institucija takve vrste u nas jer se sredstvima znanstvenih projekata pokriva baš sve – od plaća zaposlenika i nabavke opreme do svakodnevnih potrepština.
– Kroz bogatu međunarodnu suradnju, Centar je uspio pokrenuti i brojna translacijska istraživanja tako da postoje realne šanse da se dio tih rezultata translatiraju u komercijalno isplative projekte. Jamstvo za to svakako su vrhunski mladi stručnjaci koji tamo rade i koji će zacijelo znati i moći osigurati nove projekte za svoju egzistenciju i razvoj naše znanosti. Još jedna je važna odlika našeg rada, a to je dobra umreženost u međunarodnu znanstvenu zajednicu i suradnja s brojnim grupama u Europi i svijetu. Ja sam imao tu sreću da sam zbog kvalitetnog rada mene i mojih suradnika, bio prvi hrvatski dobitnik ERC granta (Europsko istraživačko vijeće), ali i nekoliko znanstvenih projekata NIH (Nacionalni institut za zdravlje SAD). Sve u svemu, mislim da smo svojim radom pokazali da se i u znanstveno manje razvijenim sredinama može raditi vrhunska znanost ako se poštuju temeljna načela, a to je probir kvalitetnih kadrova i uvažavanje svjetskih kriterija u znanosti, kaže Jonjić.
Nikad ne odustati
Njegov kolega, prof. dr. Siniša Volarević, pročelnik Zavoda/Katedre za molekularnu medicinu i biotehnologiju dobitnik je niza nagrada, a njegova su istraživanja bila financirana iz brojnih domaćih i međunarodnih znanstvenih zaklada i drugih izvora financiranja, uključujući Swiss National Science Foundation, Sedmi okvirni programa Europske unije, Jedinstvo uz pomoć znanja, Hrvatska zaklada za znanost i slično, a prije 14 godina započeo je istraživanja mehanizma rasta i diobe stanica u Rijeci.
– To su dva vrlo važna biološka procesa čiji poremećaji dovode do razvoja velikog broja bolesti, uključujući zloćudne tumore i razvojne anomalije. Naša istraživanja su dovela do novih zanimljivih i prepoznatljivih otkrića koja objavljujemo u najprestižnijim svjetskim znanstvenim časopisima. Kad sam započinjao s radom u Rijeci bilo mi je teško zamisliti da ćemo tako dobro funkcionirati u ograničenim uvjetima. Mislim da je važna poruka da nikada ne treba odustajati. Većina mladih istraživača u mom laboratoriju u kratkom roku se prilagodi uvjetima rada i pokažu svoj puni potencijal i inovativnost. Istaknuo bih Slađanu Bursać, Sandu Tamarut, Lindu Panić, Martinu Barkić, koje su već postigle vrhunske znanstvene rezultate te Ines Oršolić i Deanu Juradu, koje će uskoro dokazati svoj značajni istraživački potencijal. Mi smo molekularni i stanični biolozi. To znači da pokušavamo razumjeti kako funkcioniraju temeljni procesi u stanicama na razini molekula. Upotrebom najmodernijih metoda manipuliramo najsitnije dijelove u stanici. Takva istraživanja su ključna jer bez potpunog razumijevanja kako naše stanice i cijeli organizam funkcioniraju, ne možemo u konačnici ni precizno popraviti pogreške koje uzrokuju bolesti. Koliko je to važno ukazuje i činjenica da u svijetu u ovom području istraživanja sudjeluje više stotina tisuća znanstvenika, a o jednoj komponenti, proteinu p53, do sada je objavljeno više od sto tisuća znanstvenih radova. Iako se u Hrvatskoj često čuje da nam takva istraživanja ne trebaju jer nismo dovoljno veliki i bogati, želio bih istaknuti da su ti stavovi pogrešni. Bez znanstvenika koji mogu istraživati temeljne biološke i druge procese na svjetskoj razini, dramatično bi se smanjila kvaliteta visokog obrazovanja, a slabo obrazovani ljudi onemogućavali bi razvoj Hrvatske u budućnosti, upozorava prof. dr. Volarević.
Temeljna istraživanja, dodaje, omogućuju otkriće i razvoj novih dijagnostičkih postupka ili lijekova, što može imati velike pozitivne gospodarske učinke. Bez liječnika i znanstvenika koji razumiju temeljne biološke procese neće biti napretka u standardnoj dijagnostici i liječenju bolesti novim metodama koje su razvijene u drugim zemljama. – Upravo zbog toga naš Medicinski fakultet mora još intenzivnije unapređivati ovaj oblik istraživanja i upoznati studente s najnovijim postignućima u biomedicinskim znanostima i uključiti ih u istraživanja. Bez ozbiljnih istraživanja nemoguće je obrazovati doktore znanosti, pametne i kritične nositelje razvoja znanosti i obrazovnog sustava, a i društva u cjelini. Nadalje, doprinosom ukupnom znanju u svijetu, naši znanstvenici doprinose i općem ugledu Hrvatske u svijetu, napominje prof. dr. Volarević.
Ulagati u znanost
On osobno vidi veliki napredak u kvaliteti i obimu istraživanja na Medicinskom fakultetu u proteklih 10 do 15 godina, a to potkrepljuje činjenicom da fakultet ima nekoliko međunarodno vrlo prepoznatljivih istraživačkih grupa u više područja znanosti. Međutim, u razvijenim zemljama napredak je brži.
– Dakle, moramo poboljšati uvjete za rad u znanosti, ako želimo biti usporedivi s drugima. Fakultet i Sveučilište moraju više ulagati u najkvalitetnije grupe i pomagati onima koji imaju volje, energije i sposobnosti da se uključe u kvalitetna i inovativna istraživanja. Na razini Hrvatske u proteklih desetak godina dosta se ulagalo u znanstveno-istraživačku infrastrukturu i umrežavanja istraživača. Međutim, zaostajemo u osiguranju materijalnih sredstava za direktna istraživanja kvalitetnih istraživačkih grupa, a dijelom i za zapošljavanje mladih znanstvenika i razvoj njihovih karijera. Po mojoj procjeni, sustav bi funkcionirao dobro ako bi se u znanstvene projekte uložilo četiri puta više novca nego sada. Odgovorno tvrdim da se ne radi o velikim sredstvima za Hrvatsku u ovom trenutku. Bez značajnijeg nacionalnog financiranja znanstvenih projekata, ali i poštenije raspodjele, vrlo brzo će se upropastiti hrvatska znanost. Političari ne vole ovu temu i gotovo nikada o njoj ne raspravljaju javno, a i ne moraju jer su većina naših kvalitetnih znanstvenika pasivni promatrači koji malo javno prigovaraju i bore se za dobrobit sustava znanosti. Teorije da hrvatski znanstvenici trebaju uzeti novce za svoje projekte isključivo iz sredstava EU su zanimljive. To bi bilo isto kao da kažete da se hrvatski nogomet mora u potpunosti financirati iz sredstava koje klubovi dobiju za sudjelovanje u Ligi prvaka. Znanstvenici ni u jednoj članici EU ne bi mogli funkcionirati bez značajnog nacionalnog i institucijskog financiranja, upozorava prof. dr. Volarević.
Slično mišljenje dijeli i njegov kolega Jonjić koji napominje da su za uspjeh u znanosti presudni najbolji mladi ljudi koji će u tome vidjeti svoju perspektivu.
– Pri tome treba imati na umu da mora postojati takozvani »selekcijski tlak« tj. da bolji moraju brže napredovati i dobiti više. Znanost koju radimo je zapravo jako teška i traži užasno puno odricanja ukoliko želite biti kompetitivni. Ja sam imao tu sreću da sam svo ovo vrijeme imao podršku matične institucije, ali da sam i sam forsirao rad. Velika je opasnost da se kroz niske kriterije stvori kritična masa onih koji se zapravo ne mogu nositi sa zahtjevnim poslovima u znanosti i tu često počinju problemi. Stvar je mudrosti onih koji vode sustav da nađu mjeru i osiguraju probir najboljih. Najbolji način za procjenu, barem u temeljnim znanostima je sposobnost grupa i pojedinaca da osiguraju financiranje kompetitivnih istraživanja kroz svoje znanstvene projekte i publikacije. Kad je riječ o kliničkim istraživanjima, tu je stvar još složenija, jer pored pojedinaca koji su kvalitetni znanstvenici, oni moraju biti dorasli visokim zahtjevima struke, a sve skupa će jamčiti i i kvalitetnu izobrazbu mladih znanstvenika i stručnjaka koji će omogućiti visoku razinu medicinske struke na našem Fakultetu i Sveučilištu, zaključuje prof. dr. Jonjić.
Bez percepcije da je znanost bitna
Naglašavajući kako nije osobito zadovoljan stanjem u hrvatskoj znanosti, iako za to nisu isključivi krivci ljudi koji vode ovaj segment na razini države, već jednako tako mi na sveučilištima, fakultetima i institutima prof.dr. Jonjić kaže da kod nas još uvijek dominira tolerancija ispodprosječnosti u znanosti, tako da se cijeli sustav ravna prema tom parametru, umjesto da se favorizira sustav koji jamči probir kvalitetne znanosti, bez koje nema ni kvalitetnog visokog obrazovanja, barem ne na duge staze.
– Kad je u pitanju financiranje znanosti, mi bismo morali poraditi na puno kvalitetnijem i sigurnijem financiranju onih znanstvenika koji rade dobro, što je lako dokazati kroz njihove publikacije i druge parametre. Ima i dobrih stvari, poput osnivanja Hrvatske zaklade za znanost, koja je unatoč određenih početnih problema ipak uspjela implementirati solidne mehanizme evaluacije znanstvenih projekata i na ovom i sličnim primjerima bi trebalo temeljiti budući razvoj hrvatske znanosti. Još jednom ponavljam, institucije poput ovog fakulteta i sveučilišta mogu i moraju napraviti puno više na promicanju kompetitivnosti u znanosti i na taj način učiniti našu znanost boljom, kaže prof.dr. Jonjić.
Dodajući kako treba osnovati više znanstvenih zaklada koje bi trebale dobivati sredstva iz više izvora, od više ministarstava, lokalnih zajednica, dobrovoljnih priloga građana i gospodarstva prof.dr. Volarević napominje da nažalost u našem društvu ne postoji percepcija da je znanost važan segment, koji je bitan za opstanak i napredak zemlje.
Sveučilišna bolnica cilj KBC-a
Sastavni dio rada Medicinskog fakulteta suradnja je s KBC-om Rijeka, a predsjednica Vijeća za znanstveno-nastavnu djelatnost KBC-a prof.dr. Marija Kaštelan, pojašnjavajući kako je temeljna djelatnost Vijeća promicanje i poticanje znanstvenih aktivnosti, znanstveno-istraživačkog rada i znanstvene izvrsnosti unutar KBC-a, ističe da je KBC Rijeka najveća nastavna baza Medicinskog fakulteta.
– Strateški program znanstvenih istraživanja KBC-a sastavni je dio Strategije Sveučilišta u Rijeci kojoj je jedan od temeljnih ciljeva razvoj istraživačkog sveučilišta s utvrđenim istraživačkim profilom, centrima izvrsnosti, kolaborativnim istraživanjima, institucijskom brigom za razvitak istraživačkih karijera i dvostruko većom znanstvenom produkcijom. Podizanje istraživačkih aktivnosti u temeljnim istraživanjima i širenje istraživačke baze preduvjet su za razvoj primijenjenih i razvojnih istraživanja koja će rezultirati inovacijama i povezivanjem s lokalnom zajednicom i gospodarstvom. KBC želi svojim istraživačkim aktivnostima biti prisutan na globalnom tržištu znanja, aktivno sudjelovati u europskom istraživačkom prostoru te kao jako regionalno istraživačko središte doprinositi razvitku regije i Hrvatske. Razvoj znanstvenih istraživanja u KBC-u izravno se povezuje s dva strateška cilja ustanove. Prvi je stvaranje Sveučilišne bolnice kao zajedničke institucije ministarstava nadležnih za zdravstvo, znanost i visoko obrazovanje. Drugi je institucionalno povezivanje bazičnih i kliničkih istraživanja kroz projekt Centra za translacijska medicinska istraživanja pod nazivom »TransMedRi«, a glavni zadatak translacijske medicine je implementacija dostignuća temeljnih medicinskih znanosti u klinička istraživanja, ističe prof. dr. Kaštelan.