Reagiranje riječkog gradonačelnika

Vojko Obersnel o proglašenju 12. lipnja novim Danom oslobođenja Trsta: ‘Povijest za neke očito nije učiteljica života, nego područje manipulacija’

P. N.

Vojko Obersnel / Snimio Sergej DRECHSLER

Vojko Obersnel / Snimio Sergej DRECHSLER

Ovakvim pristupom Dipiazza je uvrijedio brojne antifašističke borce među kojima se nalazio i nemali broj Talijana koji su dali svoj život za konačno oslobođenje.



 


Gradonačelnik Rijeke Vojko Obersnel reagirao je na odluku tršćanskog gradonačelnika Roberta Dipiazze o proglašenju 12. lipnja novim Danom oslobođenja Trsta.


Sramotno je, i povijesno pogrešno, tvrditi da je partizanska vojska u svibnju 1945. godine okupirala Trst te da je on 12. lipnja, odlaskom partizana, oslobođen, poručio je Obersnel.




Priopćenje Vojka Obersnela prenosimo u cijelosti:


‘Povijest za neke očito nije učiteljica života, nego područje manipulacija i razvijanja novih nerazumijevanja koja su odavno već trebala biti prevladana.


Ako tršćanska gradska vlast 12. lipnja proglašava danom oslobođenja Trsta, pitam se što za njih predstavlja 25. travnja – datum koji ostatak Italije slavi kao Dan oslobođenja od fašizma? I što im predstavlja 2. svibnja, dan kada je partizanska vojska uz pomoć talijanskih antifašista otjerala naciste iz Trsta? Je li to u Trstu po novome dan poraza i dan žalosti?


Sramotno je, i povijesno pogrešno, tvrditi da je partizanska vojska u svibnju 1945. godine okupirala Trst te da je on 12. lipnja, odlaskom partizana, oslobođen. Gospodinu Dipiazzi očito treba lekcija iz povijesti kako bi naučio da je upravo partizanska vojska, tada jugoslavenska, iz Trsta otjerala naciste i omogućila da grad, četrdeset dana kasnije, preuzmu američke i britanske vojne jedinice.  


Njemačke postrojbe, koje su Trst okupirale 1943. godine, nakon kapitulacije Italije, očito su sadašnjem gradonačelniku Trsta, skupa s tranzitnim logorom koji je postojao u blizini Trsta – jedna posve lijepa, idilična i prikladna stvar koju su prekinuli zli okupatori – partizani.  Dipiazza bi, pretpostavljam, ovako razumijevajući povijest bio jedan od onih koji u tišini promatraju kako se stanovništvo nesklono nacistima transportira u njemačke koncentracijske logore.  


Volio bih podsjetiti tršćanskog gradonačelnika da mu je sloboda u gradu 1945. godine osigurana žrtvama mnogih koji su svoje živote položili boreći se za antifašističku ideju i završavajući Drugi svjetski rat na pobjedničkoj a ne gubitničkoj strani. 


Jednako tako, narodno oslobodilačka vojska je bila sastavni dio savezničkih snaga koje su se borile protiv nacističke njemačke i borbe za oslobođenje Rijeke, Istre i Trsta bile su dogovorene operacije za konačni slom nacizma na ovom području. 


Ovakvim pristupom Dipiazza je uvrijedio brojne antifašističke borce među kojima se nalazio i nemali broj Talijana koji su dali svoj život za konačno oslobođenje.


No, od čovjeka koji na dan okupacije Rijeke od strane D’Annunzia i njegovih pristaša postavlja spomenik tom istom D’Annunziu, teško da možemo očekivati razumijevanje povijesti i povijesnih činjenica’, piše Vojko Obersnel.