“Jesam, cijepio sam se, nemam baš nikakvih negativnih reakcija i moj je savjet svima isti – cijepite se. Nije ova pandemija šala, baš kao što je u ovom trenutku cjepivo jedina sigurnost da vam se neće dogoditi najgore.

Gledajte, pa što mislite kako bi Ćiro prošao da ga zadesi ova zaraza? Bez obzira koliko se dobro osjećam, koliko se dobro nosim s godinama, vjerujem da bih za nekoliko dana otišao na – drugi svijet”.

Miroslav Ćiro Blažević, trener svih trenera i jedna od najpoznatijih, ljubiteljima nogometa i iznimno značajnih, osoba najnovijeg doba Hrvatske, sve tamo od 1982. godine. Uvijek nasmijan, spreman za iskričavost svake vrste bio je za našeg razgovora, u njegovom domu u Kraljevici, neuobičajeno ozbiljan. S obzirom da je nedavno obilježio svoj 86. rođendan, kao i 60. godišnjicu braka, nije ni čudna njegova ozbiljnost po pitanju opasnosti što prijeti od strane virusa covid19.

– Ovo što se dogodilo prije nekoliko dana moja je reakcija na tipično hrvatsko ponašanje. Kad je cjepivo bilo u pripremnoj fazi, većina stanovnika Hrvatske se izjašnjavala protiv cijepljenja. U toj fazi pozvali su me iz Ministarstva turizma i sporta, točnije iz Državnog ureda za šport koji su u meni prepoznavali osobu koja može pomoći u promociji cijepljenja. Kad sam pak nedavno vidio kako je krenula hajka na neke od ljudi koji su se cijepili, također starije dobi, a učinili su to kao preko reda, odlučio sam na svoj način protestirati. Napraviti gužvu s izjavama kako sam se cijepio u Srbiji, kako počinjem nalikovati na Putina jer sam tamo dobio “sputnjik”, malo se našaliti s našim mentalitetom, ali i s prekograničnim cijepljenjima, pojašnjava nam Ćiro.

Pažnja javnosti

Kad se pak dogodila burna reakcija, ne može se ne vidjeti njegovu radost tom potvrdom kako je i dalje popularan. Što svaka njegova izjava i dalje, unatoč visokim godinama i duljem izostanku aktivne uloge u sportu, izaziva veliku pažnju javnosti. I to ne sam hrvatske nego i međunarodne.

– Zvali su me sa svih strana, posebno su u tome bili ustrajni mediji iz Srbije. Želio sam u svemu biti uvjerljiv mada je jasno kako sve to nema veze s istinom. Kažem, najvažnije mi je u svemu bilo ismijati naše licemjerje, i svakako još jednom pobuditi svijest o važnosti cijepljenja jer drugog lijeka protiv ovog zla od virusa nema, pojašnjava Ćiro.

Nakon virusa, razgovor okrećemo u smjeru jednog drugog, vječnog “virusa”. Ne najvažnije sporedne nego općenito – najvažnije stvari na svijetu, nogometa.

– Nogomet postoji zbog publike na stadionima, zbog gledatelja i navijača. Nikakvog smisla nema ako su tribine puste. Pa vidjeli ste kako je u Krasnodaru na stadionu gdje je igrao Dinamo bilo desetak tisuća posjetitelja. Jasno je stoga da se uz sve mjere sigurnosti, značajno smanjenje kapaciteta stadiona, publiku može i mora pustiti na tribine, naglašava Ćiro.

S čime se dakako i mi slažemo ali se i pitamo: tko je tome kriv? Tko je kriv da se baš ni s koje strane ne čuje molba, pritisak na odgovorne kako bi se publiku vratilo na tribine? Zbog čega je u HNS-u i čelništvima svih klubova totalni muk? Zbog čega se svi bore za svoju publiku, od kina i kazališta gdje totalnog zastoja i nije bilo, do kafića i restorana, a jedino je čelnike hrvatskog nogometa za njihovu publiku – baš briga. Je li nam naprosto ovaj covid zastoj pokazao kako HNS i ostali gospodari nogometa prvenstveno žele nadmetanje samo za – tv prava?

– Griješe, jako griješe jer nema na duge staze nogometa bez publike. Nema. Pitate me zbog čega nitko ne traži povratak navijača? Kako i bi kad je čelna osoba HNS-a Davor Šuker već dugo vremena u SAD. Uzeo je tamo i stan, sve je duže preko, možda se i preseli, pa što bi se on borio za povratak gledatelja na hrvatske stadione, poentirao je Ćiro.

Rijeka i Kraljevica prve ljubavi

A i nama dao neka pojašnjenja. Ako ljudi koji na formalno-neformalni način gospodare hrvatskim nogometom nisu u Hrvatskoj, a kako Ćiro tvrdi nisu, je li odgovor u pronalaženju nove čelne osobe HNS-a?

– Ne znam, teško je na to odgovoriti. Do pojave Luke Modrića Šuker je bio globalno najpoznatiji ne samo hrvatski nogometaš nego i Hrvat. On je iznimno dobro prihvaćen u UEFA-i i FIFA-i, vrata tih institucija širom su mu otvorena tako da je teško znati što je najuputnije napraviti, pojašnjava Ćiro.

A mi se vraćamo Kraljevici i Rijeci. Ćirinim prvim ljubavima.

– Rijeka i općenito Kvarner predstavljaju jedan od najljepših kutaka svijeta. Tu sam upoznao svoju suprugu, a Rijeka me najprije igrački kasnije i trenerski lansirala u najsjajniju orbitu nogometnog svijeta. Jako volim ovaj kraj i ovdašnje ljude jer su susretljivi, otvoreni i tolerantni, naglašava Ćiro

Pa se okrećemo Rujevici. Dobrim europskim rezultatima Rijeke, općenito sasvim solidnoj hrvatskoj ligi.

Mišković? Zašto ne

– Damir Mišković je velika osoba, sjajni menadžer i spasitelj Rijeke. Da nije njega bilo klub bi završio u stečaju i tko zna gdje bi se danas nalazio. Ono na čemu mu kao trener skidam kapu, iznimna je tolerancija prema mojoj struci, dozvoljavanje da se treneri neometano razvijaju. I s Rožmanom je odlično odabrao, jako mi se sviđa taj mladi slovenski trener, jako dobro radi. Vidite, dok je Mišković od dolaska u Rijeku promijenio svega nekoliko trenera, moj dragi Zdravko Mamić je s njima – napunio autobus! Uspjeh i stabilnost Rijeke kriju se prije svega u menadžerskim i općenito ljudskim sposobnostima Damira Miškovića, temperamentno nam pojašnjava Ćiro.
Nama se pak nameće logično razmišljanje – kad je tako, kad je Mišković tako uspješan s Rijekom, kad je Šuker više u SAD nego u Lijepoj našoj, zbog čega ne bi sve te svoje osobine i sposobnosti prenio i na cjelokupnost hrvatske nogometne scene. Zbog čega u nekom sljedećem izbornom ciklusu ne bi sjeo na čelno mjesto HNS-a? Na trenutak, Ćiro je zastao, ostao bez “teksta”, pa se nasmijao….

– Ha, pa je, pa da, na mjestu šefa HNS-a iznad svega treba biti manager. Pa i nije ti, sine, ta loša, možda, možda bi nakon svega, u nekom novom dobu hrvatskog nogometa, baš Mišković bio jako dobar kao vođa HNS-a! Koji, kao što vidimo i po osječkoj priči, postaje i internacionalno sve zanimljiviji.