ISPUNJENJE ZAVJETA

Obitelj Valenčić iz Škalnice sagradila kilometar i pol dug križni put: ‘Zavjetovali smo se kad je brat doživio prometnu’

Mirjana Grce

SNIMIO: SERGEJ DRECHSLER

SNIMIO: SERGEJ DRECHSLER

Godine 2010. moj brat Danijel doživio je prometnu nesreću u kojoj je bio teško ozlijeđen i borio se za život. Čekali smo i molili. Medicina je učinila svoje, a otac i ja zavjetovali smo se da ćemo brata odvesti u Međugorje i u našoj Škalnici napraviti križni put, objašnjava Dorijan Valenčić.



ŠKALNICA – U Škalnici, pitomom mjestu sjeverozapadno od Rijeke, sutra će biti otvoren i blagoslovljen križni put kojega je – ispunjavajući svoj zavjet – izgradila škaljska obitelj Valenčić, sinovi Dorijan i Danijel s roditeljima Dragicom i Eduardom. Tim je križnim putom ujedno ostvaren desetljetni san obitelji Valenčić i nekolicine njihovih sumještana, a župa Klana, kojoj pripada i mala Škalnica, dobila je križni put na otvorenom.


Stolari amateri


– Već 2009. godine rodila se ideja o izradi križnog puta u našem malom mjestu, na području iznad Škalnice, u predjelu zvanom Semenić. Želja je bila da se napravi protupožarni put jer na tom se području nalazi gusta zimzelena šuma crnoga bora stara 123 godine, koja se prostire na 11 hektara. Na našu inicijativu, i odmah po dogovoru, 2009. godine upravitelj Šumarije Klana Herman Sušnik s Hrvatskim šumama na Semeniću, probija protupožarni put kako bi se mjesto zaštitilo od požara, a time je Škalnica dobila i lijepu šetnicu u prekrasnoj prirodi. Istovremeno se rodila i ideja da se tamo izgradi križni put.


SNIMIO: SERGEJ DRECHSLER


Kako to obično biva, papir sve trpi, a realizacija s vremenom prođe u drugi plan. Na nesretni 4. srpanj 2010. moj brat je otišao na poljoprivredne radove i doživio prometnu nesreću u kojoj je bio teško ozlijeđen. Deset dana bio je u induciranoj komi i borio se za život. Čekali smo i molili. Medicina je učinila svoje, a otac i ja smo otišli u marijansko Svetište na Trsat i zavjetovali se dragom Bogu da ćemo brata odvesti u Međugorje i u našoj Škalnici napraviti križni put. Brat je preživio, potpuno se oporavio i dobro je, radi, ima obitelj. Sve to čovjeku promijeni život. Iduće godine smo brat i ja otišli u Međugorje, i ispunili dio toga zavjeta.


Križ mežnara Toncula



Dragan Komen, susjed i prijatelj obitelji Valenčić objasnio je postaju na kojoj su postavljena tri križa.
– Prije svega svi mi volimo ovo naše malo mjesto i ovdje je ta ljubav prema Škalnici izašla na vidjelo. Svi smo željeli da zaživi i ova šetnica kroz ovu prekrasnu šumu, a sad se i to uobličilo na meni najljepši način. Po želji pokojnog klanjskog mežnara Toncula, na Semeniću smo 2017. postavili metalni križ koji je on izradio. Već smo prije znali da će tu proći križni put i sada je Tonculov križ prekrasno u njega uklopljen, na Kalvariji, na dvanaestoj postaji. Uz križ mežnara Toncula, na kojega će u budućnosti doći Kristov korpus, postavljena su i lijepo se uklopila, dva križa koje su izradili Dorijan i njegova obitelj.

Kako je sve bilo dobro, izgradnja križnog puta je pomalo puštena vremenu. Pojavila se mogućnost da ga počnemo graditi kada su ispred crkve sv. Nikole u Studeni sjekli smreke koje su prijetile srušiti se na crkvicu. Tu građu smo dobili za izgradnju križnog puta, jer smo ga uvijek zamišljali napravljenog od drva. Ispilili smo smreke i tako ispiljene stajale su osam godina kod nas na obiteljskoj farmi. U zimi 2019. godine, počelo je ispunjenje tog našeg zavjeta. Sa svojom obitelji, koja nije stolarske struke, u šest mjeseci ručnog rada, u našoj garaži, izgradili smo križeve za sve postaje križnoga puta. U radu je prednjačio naš potpuno oporavljen i zdrav Danijel, ispričao je vrlo emotivno Dorijan Valenčić.


Bratska ljubav


Cijela izrada i zatim postavljanje postaja na Semeniću trajala je godinu dana, i sve su to Valenčići uspjeli uz pomoć nekolicine sumještana i prijatelja, među kojima ističu susjeda Dragana Komena, prijatelje Alda, Robija, Igora i Mladena Simčića te Stefana Lučića. Dorijan je izradio sve od drva, sve velike križeve od smreke, također i slike koje podno križeva »opisuju« pojedinu postaju, a Danijel sve od metala, sve konstrukcije, oblikovanjem i varenjem. Farbanje i kitanje je odradila najviše mama Dragica, otac Eduard je pomogao i u tome i u svemu drugome, dok su prijatelji pružili ruku svugdje gdje je trebalo.


Ljubav i skromnost su iz Dorijana progovarali dok je novinarskoj ekipi isticao brata, kao onoga koji je u radu prednjačio, ali njegov je otac jasno rekao da je Dorijan najviše učinio, u bratskoj ljubavi i u ljubavi prema Kristu. A Danijel, koji se priključuje svakom poslu i bez poziva, tome je dodao da je radio sve što je trebalo, ali da je najveći dio učinio brat Dorijan. Isto tako, otac Eduard je objasnio da su križni put završili 2020. godine, ali da zbog korone nije mogao biti otvoren. Sutra će u 11 sati križni put blagosloviti vlč. Mario Tomljanović, generalni vikar Riječke nadbiskupije. Već iduće godine će ga klanjski i škaljski župnik vlč. Kristijan Malnar staviti u raspored pobožnosti na Veliki petak.


Zahvala


– Križni put je dug oko kilometar i pol. Na tom putu je 14 postaja, s križevima visine tri metra i raspona metar i pol. Na dvanaestoj postaji su postavljena dva križa uz već postojeći križ, koji je u proljeće 2017. godine, po želji pokojnog klanjskog mežnara Toncula, tamo postavio mještanin Dragan Komen. Završetak puta krasi impozantan kip koji predstavlja Isusovo uskrsnuće. U kestenovu drvu, tri i pol metra visokog izradio ga je Željko Simčić, samouki klanjski kipar, i darovao ga. Križni put će krasiti naselje Škalnica, a nadamo se da će biti na ponos i cijele naše župe Klana. Izgrađen je isključivo našim vlastitim sredstvima i radom, uz pomoć malih običnih ljudi koji su željeli pomoći. Svima koji su pomagali – veliko hvala. Mi smo križni put napravili, a sada ga dajemo cijelom svijetu, svakome.


Nadam se da će ljudi doći prošetati ovom našom prekrasnom prirodom i vidjeti naših ruku djelo, te se iskreno pomoliti ako za to osjete potrebu, poručio je Dorijan. U najvećoj životnoj potrebi, kad mu je brat bio teško bolestan, on je s obitelji vapio Isusu. »Uvjerio sam se da Krist postoji, da živi«, rekao je. Zato su sa zahvalnošću izgradili taj križni put, a na vrhu, na petnaestoj postaji zapisali Isusove riječi: »Ja sam put, istina i život.«


Pitali smo Dorijana, koji je ipak od svih radnika na tome velikom projektu bio najangažiraniji, je li to bio težak posao.
– Ništa mi nije bilo teško. To me je samo nosilo. Najteže je susjedu i meni bilo nabaviti materijal da se put malo uredi, rekao je. I uredili su i put i okoliš, s prijateljima i sumještanima te uz pomoć Hrvatskih šuma i voditeljice Uprave šuma podružnica Delnice Ivane Pečnik Kastner. Naravno Valenčići će križni put održavati, ali pozivaju i druge ljude i institucije područja na kojem žive da im pomognu, da taj put kroz šumu postane još ljepši.