Foto Matea Jurčić
Crkva ne postoji zbog sebe same, nego zbog drugih, poručio je riječki nadbiskup
povezane vijesti
RIJEKA – Blagdan Tijelova proslavljen je u Riječkoj nadbiskupiji svetim misama u župnim crkvama te tijelovskim procesijama po ulicama gradova i mjesta, a misu u najstarijoj riječkoj župnoj crkvi, Assunti, te procesiju ulicama riječkog Starog grada predslavio je riječki nadbiskup Mate Uzinić.
Puni naziv ove svetkovine je blagdan Presvetog Tijela i Krvi Kristove, a na taj dan vjernici Katoličke crkve podsjećaju se da se Bog utjelovio i postao čovjekom u osobi Isusa Krista, odnosno da je Isus i pravi čovjek i pravi Bog. Također, procesijama se posebno njeguje pobožnost prema Presvetom Oltarskom Sakramentu, jer, Katolička crkva ispovijeda i vjeruje da hostija posvećenjem svećenikovih ruku postaje Tijelo Kristovo, a vino Krv Kristova.
Izvor novoga života
U prvom dijelu propovijedi nadbiskup je istaknuo i da su važne dimenzije euharistije – sjećanje i zahvalnost. No sjećanje nije obično, već liturgijsko. Liturgijsko sjećanje čini da se u svakoj euharistiji otajstveno obnavlja Isusov život, a osobito vazmeno otajstvo njegove muke, smrti i uskrsnuća te da vjernici njegovim slavljem postaju dio toga otajstva. Govoreći o zahvalnosti, rekao je da sama riječ euharistija znači zahvaljivanje i iskazivanje hvale.
– Katekizam nas uči da je euharistija čin hvale Crkve Ocu za njegova dobročinstva. Ta se dobročinstva u prvom redu odnose na ona dobročinstva koja su nam iskazana u povijesti spasenja, u koju smo se i mi uključili po krštenju, kazao je Uzinić.
Dostojno se pričešćujući Kristom, vjernici Mu trebaju dopustiti da ih preobrazi, a što je u propovijedi istaknuo i riječki nadbiskup Uzinić.
– Svako euharistijsko slavlje, a osobito blagovanje Kristova Tijela i Krvi, treba u nama postati izvor novoga života po Kristu, s Kristom i u Kristu, kako završavamo svaku euharistijsku molitvu. Sjećanje i zahvaljivanje trebali bi postati dar drugima, dar Crkvi, dar Kristu i njegovu poslanju, kazao je nadbiskup.
Osvrćući se na ulomak iz Ivanova evanđelja, podcrtao je riječi u kojima Isus objašnjava da se blagovanjem njegova tijela i pijenjem njegove krvi u čovjeku rađa vječni život. No, vječnost se ne može vremenski objasniti, već vječni život treba promatrati i razumijevati prvenstveno kao “ostati u Isusu i dopustiti Isusu da ostane u nama.”
– To nam poručuje svaka euharistija. To je ono što se treba dogoditi sa svakom pričešću: živjeti ne samo svoj život, nego živjeti Isusov život, kazao je Uzinić.
Ljubav koja služi
Polazeći od misli kardinala Mattea Zuppija, izaslanika pape Lava XIV. na središnjem slavlju stote obljetnice Riječke nadbiskupije, u ovogodišnjoj je poruci za svetkovinu sv. Vida napisao što vjernicima može pomoći da konkretnije razumiju što bi u Riječkoj nadbiskupiji značilo živjeti Isusovim životom.
– To bi moglo značiti da svoju Riječku nadbiskupiju nećemo pretvoriti u Crkvu zatvorenih i samodostatnih pojedinaca, manjih skupina pa i župa, nego ćemo je izgrađivati kao Tijelo Kristovo u kojemu različitosti nisu prijetnja, nego dar.
Značilo bi da ćemo se više truditi oko zajedništva koje neće poništiti naše razlike, kako bi se u našoj riječkoj Crkvi mogla očitovati vrijednost svakog pojedinca i kako bi svaki pojedinac mogao graditi sebe.
Iz tog zajedništva svi bismo mogli primati i tom zajedništvu svi bismo mogli davati. Osobito bismo tom zajedništvu mogli davati svoju ljubav koja služi, svoje zauzimanje za drugoga i, osobito, svoju vlastitu svetost. To bi značilo i zalagati se da naša Crkva ne bude Crkva zidova, nego Crkva mostova, kazao je riječki nadbiskup.
No, da bi se to dogodilo, nadbiskup Uzinić kaže kako je važno da se Isusov život u nama i po nama prenese na druge razine.
Jer, Crkva ne postoji zbog sebe same, nego zbog drugih. Zato je važno da se Isus u nama i po nama prenese drugima i na druge razine, da on zahvati naše osobne živote, da uđe u naše odnose, da Isus u nama i po nama dođe u naše obitelji, da on u nama i po nama sudjeluje u životu naših župnih zajednica, da on u nama i po nama oblikuje naše hrvatsko društvo.
Biti primjer
Važno je, ističe riječki nadbiskup, da taj život, Isusov život, postane naša ponuda drugima: onima koji su dio našeg zajedništva, ali i onima koji to nisu i koji ne pripadaju našoj crkvenoj i nadbiskupijskoj stvarnosti.
– Želimo li doista biti takva Crkva i takvi kršćani, ne smijemo se voditi za drugima, za onime što nije dobro: na zlo odgovarati zlom, grubom riječju na grubu riječ, mržnjom na mržnju.
Naprotiv, trebamo biti primjer u onome što je dobro i surađivati sa svima koji se zalažu za dobro. Želimo li živjeti Kristovim životom, umjesto da oko sebe širimo strah, ogorčenost, mržnju i podjele, trebamo širiti povjerenje, dobrotu, ljubav i mir.
Umjesto da drugima govorimo kako trebaju urediti svoje obitelji, mi svoje vlastite obitelji trebamo pretvoriti u škole ljubavi i izvorišta života. Umjesto da drugima propisujemo što moraju činiti, mi svoj život, Crkvu i svoje domove trebamo pretvoriti u dom za sve. Jer, Krist ide ususret svima i brine se za svakoga, osobito za one za koje se nitko ne brine, kazao je nadbiskup.
Postanimo euharistija za braću i sestreNadbiskup je Uzinić naglasio i kako se u svakoj životnoj situaciji treba pitati što bi Isus učinio, a zatim Isusu i dopustiti da to po nama učini. Na kraju propovijedi osvrnuo se i na tijelovsku procesiju, koja je uslijedila nakon svete mise.
– Sestre i braćo, danas ćemo, na poseban dan u godini, izići iz crkve s euharistijskim Isusom. To je važan znak za nas i svijet u kojem živimo, ali dopustite mi reći da je još puno važnije da mi sami i izvan crkve postanemo euharistija za braću i sestre. Odnosno, da sjećanje na ljubav koja nam se po Isusu darovala do kraja i zahvaljivanje za njegovu euharistijsku prisutnost pretvorimo u Isusov život i Isusovu živu prisutnost za braću i sestre i sve ljude: u našim obiteljima, na našim radnim mjestima, u školi, na ulicama našega grada i naše nadbiskupije, svugdje gdje se nalazimo i sa svima koje susrećemo. Tako će i naš život postati sjećanje i zahvala. Zapravo, postat će euharistija, način na koji Isus nastavlja svoju povijest i danas, zaključio je riječki nadbiskup. |
