Dizajnerica interijera i samostalna umjetnica, autorica nagrađivanih muzejskih postava i izložbi Nikolina Mitrović Jelavić ovih je dana u kulturološkom fokusu Rijeke budući da trenutačno priprema vizualni identitet stalnog postava Muzeja grada Rijeke što će uskoro biti otvoren u Palači šećerane u art-kvartu »Benčić«, a autorica je i vizualnog identiteta stalnog postava što će krasiti brod »Galeb«, također pod ingerencijom Muzeja grada Rijeke.

Mitrović Jelavić akademsko je zvanje stekla na Studiju dizajna pri Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu te je otad realizirala 131 izložbu i 13 stalnih postava. Status samostalnog umjetnika dobiva 2001. godine, a članica je i Hrvatskog dizajnerskog društva. Od 1997. godine surađuje s Etnografskim muzejom u Zagrebu projektirajući brojne izložbe, no surađivala je i s brojnim drugim muzejima širom Hrvatske, specijalizirajući se za projektiranje izložbi i muzejskih postava. Među realiziranim stalnim postavima svojom se veličinom i kompleksnošću ističe Gradski muzej Vukovar u kompleksu Dvorca Eltz otvoren 2014. koji se prostire na čak 2.100 kvadrata te Muzej Sinjske alke u Sinju na 800 metara kvadratnih koji se pak ističe suvremenim pristupom i interaktivnošću.

18.06.2018., Zagreb – Povodom Dana drzavnosti predsjednica Republike Hrvatske Kolinda Grabar Kitarovic urucila je priznanja istaknutim pojedincima i skupinama. Nikolina Jelavic MitrovicPhoto: Sandra Simunovic/PIXSELL

Oba su osvojila i prestižne nagrade, 2015. stalni postav Gradskog muzeja Vukovar dobiva nagradu Silletto EMYA odnosno prestižno međunarodno priznanje Europski muzej godine, a za stalni postav Muzeja Sinjske alke dobitnica je nagrade Izložbe hrvatskog dizajna 1516 Hrvatskog dizajnerskog društva u kategoriji prostorne i grafičke intervencije i sistemi 2016. godine. Muzej Sinjske alke, također je nominiran i za nagradu Europski muzej godine za 2016. te je dobitnik nagrade Europa Nostra za 2017. Godine 2018. zaslužuje i odlikovanje reda Danice hrvatske s likom Marka Marulića za doprinos razvoju dizajna i kulture u Republici Hrvatskoj.

Interaktivni postavi

Nedavno smo s njom razgovarali o Palači šećera i njezinu budućem novom ruhu čijim se radovima ubrzo bliži kraj, a ovaj put nas je Nikolina Mitrović Jelavić još jednom povela kroz postav i pokazala napredak u radovima te kroz kontekst palače razgovarala o njezinu načinu rada.

– Volim da su postavi interaktivni, a to možemo napraviti na više načina. Predmete koji su izvučeni iz konteksta vraćam u kontekst. Netko tko sa mnom želi raditi izložbu pristupi mi i onda krenemo s razgovorom. Predstavi mi temu, postav, predmete. Zapravo me »nahrani« informacijama. Ponekad i sama tražim dodatne informacije.

Na početku moram memorirati predmete i prostor. Autor izložbe u riječkoj Palači šećera je Ervin Dubrović, ravnatelj Muzeja grada Rijeke i on mi daje sadržaj koji interpretiram. Ono što je Dubrović htio jest da određene teme budu raspoređene u određenim prostorijama, ali i to je dijelom bilo fluidno. Znači, autor daje tekst i predmete, a vizualna interpretacija je moja. Onda rečeno smještam u prostor, razmišljam o prezentaciji, kaže Jelavić Mitrović.

Važnost atmosfere

Prilikom rada razmišlja o nekoliko segmenta.

– Važno mi je da posjetitelji prilikom ulaska odmah osjete atmosferu. To se postiže na različite načine – zvukovima, bojama, oblicima, ponekad i mirisima, primjerice, u jednoj će se prostoriji Palače šećera osjetiti miris čokolade, dok recimo ona koja tematizira Drugi svjetski rat u svome središtu ima obješene puške usmjerene prema posjetitelju kako bi se osjetio »napadnutim«. Prostorija koja tematizira riječko kazalište realizirana je pak u bordo boji baršuna, kaže nagrađivana autorica postava.

Drugi korak su interaktivne točke.

– Za djecu, koji su glavni posjetitelji muzeja i budući ljubitelji, moram muzej učiniti privlačnim i razumljivim. Želim da djeca zavole muzeje, ipak su oni čuvari našeg identiteta. Jako mi je stalo do didaktičkog dijela, želim da prezentacija bude jasna. Znanje može biti prezentirano na razne načine, a ako je predstavljeno na pamtljiv i dojmljiv način, onda će, naravno, biti lakše, kaže.

Prijenos znanja u ovom muzeju, svakako će biti interaktivan s obzirom na to da nudi mnoštvo segmenata poput dodirnih zaslona, pomičnih segmenata koje posjetitelje njihovim vlastitim doprinosom dovode do informacija, virtualne kuhinje, slušaonice… Korisnici će s muzejom voditi dijalog, a ne samo slušati njegov monolog.

Zajedničko rješenje

Zanimalo nas je postoje li neka ograničenja prilikom oblikovanja vizualnog identiteta, ipak ne teče uvijek sve savršeno, ponekad su financije u pitanju, a ponekad moguće nesuglasice s ostalim stvaraocima postava muzeja ili izložbe.

– Ograničenja prilikom izvedbe, svakako, postoje, no ja sam jako uporna. Uvijek nastojim napraviti najbolje u danim okolnostima i maksimalno se trudim u svakom projektu. Nakon 25 godina rada bilo je svakakvih situacija, ali nikad nije bilo takvih u kojima nismo našli zajedničko rješenje. Kao i u svemu, i ovdje je uvijek prisutan kompromis.

Gradski muzej Vukovar
Nikolina Jelavic Mitrovic

Autor je glavni, a ja sam odmah iza njega. S autorom ove izložbe lijepo sam razgovarala, meni je bilo važno da shvatim njegove ideje.

Zanimalo nas je koji su njezini uzori, inspiracije.

– Glavna inspiracija su mi teme. Sadržaj kreira formu. I prostor jednako tako. Jako me inspirirao muzej u Antwerpenu – Museum Plantin-Moretus – zbog same rafinerije… To je jedan starinski muzej. Moretus je bila obitelj koja je imala jako puno novca i tiskaru. Bili su veliki dioničari riječkog kompleksa. Moretusima se svakodnevno pisalo o stanju u rafineriji, a ta smo pisma pronašli u muzeju Antwerpenu.

Obitelj je poklonila tisak i kompleks u kojem su živjeli u Belgiji i to je danas zaštićeno od strane UNESCO-a. To je jedna stara tiskara, nije to nešto što me jako odredilo, ali je imao posebnu atmosferu. Bila sam očarana kontinuitetom muzeja.

Mi u Hrvatskoj nemamo taj kontinuitet jer je prekinut ratovima. Mene fascinira, primjerice, što je Sissina četka i dalje na mjestu u Schönbrunnu gdje ju je i ostavila. Mi to nemamo. Iz ove rafinerije postoji jedan jedini kalup koji se čuva u Tehničkom muzeju u Beču. Sve što imamo je ovih nekoliko zgrada.

Vječna inspiracija

Što se tiče ljudi, ističe profesora Fabijanića.
– Za mene je bio određujući profesor koji mi je predavao interijer – Nenad Fabijanić, a koji me za vrijeme fakultetskih dana pozvao da surađujem s njim. On mi je vječna inspiracija. Zapravo, on je »krivac« što sam se odlučila za ovaj posao. Zahvalna sam mu što mi je poklonio sve to znanje, kaže Jelavić Mitrović, koja je tijekom sedam godina rada s profesorom Fabijanićem surađivala na brojnim natječajima i izvedenim projektima (projektiranje interijera, urbane opreme, scenografija, izložbi, elemenata interijera).

Nikolina ne skriva svoj entuzijazam i unatoč trenutačnoj kulturnoj stagnaciji zbog panedmije COVID-19 u muzejima vidi svijetlu budućnost.

– Inspirativan mi je bio jedan letak iz ljekarničko-kozmetičkog laboratorija Alga u Rijeci, imali su izvrstan marketing, na letku piše da i u vrijeme krize treba razmišljati pozitivno. Tko god da se želi baviti ovim poslom treba biti jako uporan i otvoren i uvijek imati na pameti da su najvažniji predmet i tema!

Budući da iza sebe ima jako puno projekata, zasigurno ima i one koji su na njoj ostavili najviše traga…
– Svi su mi moji projekti jako dragi. Jako volim Muzej Nikole Tesle čiji sam postav radila. On mi je velik uzor i osoba vrijedna divljenja, svevremenski genijalan um, a to je jedan od prvih stalnih postava koje sam ostvarila, rekla je.

Brod feniks

Uz taj postav spomenula je i realizaciju prostorije posvećenu poginulim karlovačkim braniteljima u sklopu objekta California gdje je realizirala i izvedbeni projekt stalnog postava Muzeja Domovinskog rata Karlovac »1991–1995« u Turnju.
– Draga mi je Spomen soba branitelja u Turnju u Karlovcu. Bilo je teško raditi zbog teme, kad je počeo rat, bila sam osamnaestogodišnjakinja i onda kad vidite ljude koji su poginuli u tim godinama… Bilo je i teško i dirljivo, ali kad sam vidjela kako su ljudi prihvatili tu sobu, bila sam zadovoljna jer mi je to jako važno.

Isto tako, dobro je primljen i Muzej Sinjske alke. Bojala sam se kako će ljudi reagirati na njega s obzirom na to da sinjsku alku ljudi doživljavaju vrlo osobno, kao jedan važan dio identiteta. Uistinu mi je važna percepcija jer ulažem jako puno truda u svaki postav. Volim svoj posao, nema teme koju ne bih radila, uvijek me privuče nešto unutar neke izložbe, volim izazov, kaže Jelavić Mitrović.

A među takve izazove spada i postav budućeg muzeja/broda »Galeb«.
– Trenutačno, muzej do kojeg mi je jako stalo je »Galeb«, brod feniks. Mislim da je to svjetska tema koja bi trebala imati bolju percepciju u javnosti. Nevjerojatna je priča koja ga prati i isto je tako značajan i u inženjerskom smislu, u povijesti brodogradnje i dizajna. Na njemu će biti obrađene brojne teme. To je jedan od najvećih izazova u mojoj karijeri ako ne i najveći, zaključila je Mitrović Jelavić.