Nema dovoljno kadra

ŠKOLE NA MUKAMA Tri spremačice ne mogu u pola sata očistiti 5.000 četvornih metara škole

Ingrid Šestan Kučić

Problem deficita spremačica u školama postoji već godinama / Foto S. DRECHSLER

Problem deficita spremačica u školama postoji već godinama / Foto S. DRECHSLER

Skraćivanje sata za pet minuta nam ne znači baš ništa. Kroz zgradu prođe oko tisuću učenika dnevno, a tri spremačice između dviju smjena ne mogu fizički stići očistiti školu. Radi se o 25 učionica i kabineta i ukupno 5 tisuća četvornih metara koje moraju očistiti u pola sata, ističe Jane Sclaunich



RIJEKA  Skraćivanje nastavnog sata za pet minuta kako bi se između dviju smjena mogla provesti dezinfekcija školskih prostora na papiru dobro zvuči, ali u praksi to ništa ne znači, jer škole su već godinama podkapacitirane po pitanju kadra koji ih čisti. Razlog tome višegodišnja je zabrana zapošljavanja, a problematika deficita spremačica, tvrde ravnatelji, najviše dolazi do izražaja u velikim školama koje rade u dvije smjene i imaju više stotina učenika.


Skraćivanje nastavnog sata na 40 minuta kao rezultat daje pola sata vremena između jutarnje i poslijepodnevne smjene učenika, a nema te spremačice koja u pola sata može očistiti i do tisuću, ponekad i više četvornih metara prostora i to prema strogim epidemiološkim pravilima.


Prema onome što je Ministarstvo znanosti i obrazovanja reklo o održavanju nastave od jeseni, upravo je kraći nastavni sat jedan od rijetkih dosad definiranih aduta s kojim se izašlo u javnost, a kraći školski sat već je odobren zagrebačkim školama. Hoće li od jeseni i u riječkim školama sat trajati 40 minuta, u Gradu Rijeci kažu da još nisu odlučili, već da će se najprije posavjetovati s epidemiolozima, dok ravnatelji već intezivno razmišljaju o tome, iako ih dio kaže kako im to i neće baš pomoći.


Hrvatska kasni s mjerama



Austrija, Slovenija, Italija, pa čak i Bosna i Hercegovina, već su donijele protokole za postupanja u školama u različitim epidemiološkim situacijama, a Hrvatska tek detektira probleme s kojima se treba suočiti i to dva tjedna prije početka školske godine. Na činjenicu da se s mjerama i protokolima kasni, upozorava i ravnateljica Prve riječke hrvatske gimnazije, jer njeno je mišljenje da su mjere i protokoli već trebali biti na stolu.
– Najgore će biti kada dođe do proboja virusa u škole. Očito je da ćemo morati svaki dan raditi s novim planom i da će se sve odvijati ad hoc. Bit će to borba za normalnost. Što će biti kada se netko od nastavnika razboli. Kako ćemo u kratko vrijeme naći zamjenu za nastavnike koji su i inače deficitarni. Sve su to pitanja za koja nemamo odgovore, ističe Sclaunich.
Na činjenicu da postoji cijeli niz dilema, upozorava i ravnatelj viškovske škole te kaže da očekuje kako će već idućeg tjedna školu početi nazivati roditelji kojima neće znati odgovoriti na pitanja.

 


Tjelesni na igralištu


Tako ravnateljica Prve riječke hrvatske gimnazije Jane Sclaunich kaže da su došli do zaključka da od dobivenih 5 minuta nemaju baš ništa.


– To nam ne znači baš ništa. U jednoj zgradi radimo mi i Gimnazija Andrije Mohorovičića. Kroz zgradu prođe oko tisuću učenika dnevno, a imamo samo tri spremačice. One fizički u tom periodu između dviju smjena ne mogu stići očistiti školu. Radi se o pet tisuća četvornih metara prostora te 25 učionica i kabineta koje moraju očistiti u pola sata. Zajedno s gimnazijom s kojom dijelimo zgradu razmišljamo o različitim mogućnostima. Jedna od njih je da ukinemo kabinetsku nastavu te da učenici svu nastavu imaju u jednoj učionici kako bi izbjegli mijenjanje učionica svakog nastavnog sata. Razgovaramo i o ideji da jedan tjedan na nastavu idu prvi i drugi razredi, a idući tjedan treći i četvrti razredi te da se kombinira fizička i online nastava. Ono čega se osobno najviše pribojavam je nastava tjelesnog odgoja. I inače nemamo adekvatnu sportsku dvoranu, a u ovoj situaciji pustiti učenike u punom opsegu u podzemni i suterenski prostor nikako nije prihvatljivo. Stoga je dogovor da će u početku, dok vrijeme to bude dozvoljavalo, nastava tjelesnog biti na igralištu, navodi Sclaunich.
Ujedno dodaje da je velikim školama s puno učenika nemoguće ispoštovati epidemiološke mjere koje vrijede za manje škole.


Čeka se preporuka WHO-a o nošenju maski

Vlada je na svojim stranicama objavila da je ministar znanosti i obrazovanja jučer rekao kako će konačna odluka o nošenju maski u školama biti donesena nakon 31. kolovoza, kada se održava velika konferencija Svjetske zdravstvene organizacije. Hrvatska bi trebala postupiti prema preporukama te organizacije.
– Mislim da je to relevantna institucija. S maskama možemo spekulirati – trebaju, ne trebaju, kada djeluju, ne djeluju. Hajdemo najprije saslušati argumente i onda implementirati stvari. Nema tu prevelikih mogućnosti u primjeni mjera. Postoje mjere koje pokušate prilagoditi svojem sustavu da on najbolje napravi ono što treba, a to je zaštita djece i zaposlenika u školama. To je ključ priprema i to se sada više-manje samo polira, kazao je Radovan Fuchs.
Ujedno je opovrgnuo tvrdnje da se s donošenjem uputa kasni te je najavio da će mjere za početak nastave biti vrlo brzo gotove.

 


– Većina jednosmjenskih škola ima opciju rada u dvije smjene, a mi to nemamo. Nije realno očekivati da će se sa skraćenjem nastavnog sata moći provesti stroge epidemiološke mjere. To na papiru lijepo izgleda, ali u praksi ne rješava problem, kaže ravnateljica.


Na to da kraći školski sat za pet minuta neće riješiti problem, upozorava i ravnatelj najbrojnije primorsko-goranske osnovne škole, OŠ Sveti Matej Viškovo, Josip Crnić, no unatoč tome, sklon je tražiti da se njegovoj školi ta mogućnost odobri.


– Trebaju mi ljudi koji će provesti dezinfekciju između dviju smjena. Naša škola ima 900 učenika i već smo tražili da nam se odobri zapošljavanje još jedne spremačice i prije epidemije, ali nam je zbog zabrane zapošljavanja to odbijeno. Sada ćemo ponovno tražiti. Bez dodatnog zapošljavanja teško će nam pomoći skraćivanje sata. Tu je i pitanje organizacije ulaska i izlaska učenika jutarnje i poslijepodnevne smjene. Šesti sat jutarnje smjene završava u 13.10 sati, a poslijepodnevna smjena počinje u 13.30 sati. U tom periodu čistačica ne samo da mora očistiti učionicu, nego i hodnike te sanitarije, upozorava Crnić.


Bez prijema prvašića


Kao i ravnateljica riječke gimnazije, i on postavlja pitanje organizacije tjelesnog odgoja, ali i prijema prvašića. S obzirom na trenutnu epidemiološku situaciju, izvjesno je da škole klasičan prijem novih učenika neće moći organizirati.


– Imamo 110 prvašića u pet razrednih odjela. Svake godine napravimo svečanost u dvorani, a zajedno s djecom dođu i roditelji. Dvorana bude dupkom puna. Međutim, jasno je da ćemo ove godine to morati organizirati na drugi način, kaže ravnatelj.


Najteže u školama s više smjena

Sindikat hrvatskih učitelja objavio je izvješće s prvog sastanka radne skupine koja priprema model početka školske godine. Kažu da je bilo riječi o tome da se 50 posto predmetne nastave izvodi online, pa čak i da se među učenike stavljaju pregrade. Istaknuli su i kako CARNET ne podržava mogućnost online predavanja u realnom vremenu te da je najvažniji naglasak na sastanku stavljen na ‘idealan razmak, odnosno prostor po učeniku od 4 četvorna metra što, naravno, većina škola ne može osigurati’.
– Smanjenje razmaka povećava transmisiju bolesti pa je zato nužno odrediti način odvijanja nastave u onim školama koje rade u dvije i više smjena. Što se tiče razredne nastave, ona počinje normalno, što je plan i za ostale razrede. Međutim, tu dolazimo do problema kada se radi o školama koje rade u više smjena. One koje rade u jednoj smjeni po potrebi bi svoj rad trebale organizirati u dvije smjene, a one koje rade u više smjena, morale bi iznaći najbolja rješenja sukladno njihovim prostornim i drugim mogućnostima, piše u izvješću koje potpisuje glavna tajnica Sindikata Ana Tuškan.
Sindikat je iznio nekoliko prijedloga za škole koje rade u više smjena, prema kojima bi se nastava mogla organizirati tjedan online/tjedan u školi ili dva tjedna online/dva tjedna u školi, da se nastava u predmetnoj nastavi organizira u obliku blok-satova i/ili da se nabave pregrade između učenika, da se riješi pitanje ventilacije prostora koje u mnogim školama nije riješeno, da se osigura zaštitna oprema te je posebno problematizirano pitanje prijevoza. Na sastanku je istaknuta i problematika izvođenja nastave stranih jezika, izborne nastave i produženog boravka gdje se učenici iz različitih razrednih odjela miješaju, a što bi se svakako trebalo izbjeći zbog pojačane mogućnosti širenja zaraze. Razmatrani su i prijedlozi da za predmetnu nastavu 50 posto sadržaja bude online, 50 posto u školi, dok je, prema SHU, dijeljenje razrednih odjela bila opcija koja je naišla na najviše otpora jer je rečeno da je to nemoguće provesti i pritom osigurati odvijanje nastavnog procesa na jednak način.

 


Deficit spremačica u školama, dodaje predsjednik školskog sindikata Preporod Željko Stipić, nije problematika koja je nastala zbog epidemije, već je to rezultat nereda koji posljednjih šest ili sedam godina vlada u školama.


– Taj primjer pokazuje kako Hrvatska nije pravna država. Naime, Državni pedagoški standard jasno definira koja je to kvadratura koju mora održavati jedna spremačica, međutim dosadašnja garnitura u Ministarstvu znanosti i obrazovanja tumačila je da Državni pedagoški standard nije propis pa je bivša ministrica na svoju ruku odredila da jedna spremačica mora održavati 800 četvornih metara školskog prostora. Međutim, postoji nemali broj škola u kojima spremačice održavaju i tisuću, pa čak i 1.300 četvornih metara. Upozorio sam sadašnjeg ministra na taj problem još u srpnju, kada sam bio kod njega na sastanku. U sadašnjim uvjetima škole neće moći funkcionirati i neće pomoći skraćivanje sata za 5 minuta. Očekujem od ministra da će postupiti kao legalist. Nije Državni pedagoški standard uklesan u kamen, ali zna se tko može mijenjati norme. U ovom slučaju to je bio Sabor, a ne ministrica. Dakle, dok se to ne dogodi, rješenje je udovoljiti zahtjevima škola koje su iskazale potrebe za zapošljavanjem, navodi Stipić.


Ujedno dodaje da nova nastavna godina neminovno nosi povećane troškove i to bez obzira na to u kojem će se obliku provoditi, jer bude li realizirana neposredna nastava potrebno je zaposliti dodatne spremačice, dok neizravna nastava nosi troškove opreme nastavnika za rad od kuće. Sve je to, zaključuje Stipić, u diskrepanciji s najavljenim rebalansom proračuna i smanjenjem sredstava.