Što je okoliš škole veći, to su i problemi za školu veći, jer taj okoliš nema tko održavati. Komunalna su društva u pravilu zadužena za veće zahvate koji se i rjeđe provode, a ono svakodnevno održavanje pada na domišljatost ravnatelja i najčešće leđa ionako preopterećenih spremačica i domara kojima održavanje okoliša nije u opisu posla.

Veliki problem

U njihovu se normu ubrajaju četvorni metri unutar škole, ali ne i oni izvan školskih zidova, a koliko održavanje školskog okoliša zna biti problematično najbolje znaju oni ravnatelji čiji se školski okoliši broje u tisućama četvornih metara.

Tako ravnatelj OŠ Fran Franković, Vedran Kosovac, kaže da već mjesecima borbu vodi oko nabavke koševa za smeće i čišćenja 8.300 četvornih metara zelene površine oko škole.

– Veliko održavanje, kao što je podrezivanje stabala i slično odrađuje KD Čistoća, ali kada sam pitao za koševe za smeće, dobio sam odgovor da to nije u njihovoj nadležnosti.

To bi škola trebala sama nabaviti, kao što se sami snalazimo s čišćenjem okoliša. Uglavnom to odrađuju domar i spremačice kojima taj dio posla nije u normi i kojih nam i bez održavanja okoliša nedostaje.

Sredstava za nabavku vanjskih koševa nemamo. Školama ne ostaje ništa novaca sa strane. Pogotovo s poskupljenjima energenata i drugih materijala.

Načelno je naputak da sve ide na plaćanje energenata, ističe Kosovac.

Kako bi doskočili nedostatku koševa, svakodnevno se za vrijeme velikih odmora i boravka nekoliko stotina djece na vanjskim školskim prostorima ispred škole iznose unutarnji koševi, koji se nakon odmora vraćaju u školu.

– I sami učenici su upozorili na problem nedostatka koševa i održavanje okoliša. Imamo više od 500 učenika i teško je kontrolirati cijeli vanjski prostor, navodi ravnatelj.

S činjenicom da je imati veliki vanjski prostor veliki problem slaže se i ravnateljica OŠ Gornja Vežica, Bojana Matešin, ističe da su škole s velikom vanjskom površinom u nepovoljnijem položaju u odnosu na manje škole, jer unatoč tisućama četvornih metara vanjskog prostora nitko im veću površinu održavanja ne uzima u obzir.

– Imamo 6 tisuća četvornih metara vanjskog prostora koji sami održavamo. Neke škole uopće nemaju vanjski okoliš ili imaju daleko manje, a imaju pravo na jednak broj spremačica kao i mi.

To je veliki problem. Snalazimo se kako znamo. Uglavnom okoliš održava domar, a organiziramo i akcije čišćenja s učenicima i roditeljima.

Iz vlastitih sredstava smo kupili dva koša za smeće i nisu jeftini, a napune se odmah. U nepovoljnijem smo položaju u odnosu na škole koje imaju manju površinu vanjskog prostora.

Postoji zabrana zapošljavanja spremačica i kako koja ode u mirovinu, novu spremačicu ne možemo dobiti, objašnjava Matešin.

Manjima lakše

Tvrdnju da je manjim školama lakše organizirati održavanje potvrđuje i ravnateljica OŠ Pećine Jasna Vukonić Žunič. Kaže da se i ta škola snalazi kako zna, ali je ipak u povoljnijem položaju u odnosu na velike škole.

– Mi smo mala škola i nama je puno lakše pa to kod nas funkcionira, ali znam da je većim školama to problem, kaže ravnateljica.

Za problem manjka spremačica u Sindikatu hrvatskih učitelja jako dobro znaju, a upoznati su i s problemom održavanja vanjskog okoliša škola koji, kaže tajnica Ana Tuškan, stihijski pada na teret spremačica i domara iako im ta zaduženja ne ulaze u normativni okvir.

– Spremačicama se ne želi plaćati prekovremene sate. Znam za primjer spremačice jedne zagrebačke škole koja je zvala supruga da kosi okoliš škole. Na kraju to više nije mogla izdržati i dala je otkaz.

Problem spremačica i svog pomoćno-tehničkog osoblja je posebno došao do izražaja u vrijeme pandemije. Mi smo na to upozoravali i u Ustavnoj tužbi koju smo podnijeli.

U očitovanju se navodi da je Ministarstvo u prošloj školskoj godini zaprimilo 650 zahtjeva škola za zapošljavanje pomoćno-tehničkog osoblja, od čega je odobreno zapošljavanje 200 spremačica na određeno vrijeme od 6 mjeseci, odnosno dok traje pandemija te njih 190 na neodređeno.

U ovoj školskoj godini, od rujna do prosinca, Ministarstvo je zaprimilo još 450 zahtjeva za zapošljavanje te je odobreno 145 zahtjeva, a svi ostali su u postupku.

Jasno je da se ni propisane protuepidemijske mjere nisu mogle provoditi kako treba s tolikim brojem spremačica. Nije ni čudo da su spremačice u školama bolesne i ugroženo im je zdravlje, kaže Tuškan.

Prebacivanje odgovornosti

S obzirom na to da je Ministarstvo nadležno za zapošljavanje školskog kadra, pa tako i spremačica te domara koji volonterski čiste tisuće četvornih metara školskog okoliša, poslali smo upit da razjasne tko bi se među školskim zaposlenicima trebao brinuti o redovnom održavanju okoliša.

Iz odgovora je jasno da je to riješeno prebacivanjem odgovornosti na drugoga, jer sve što smo dobili je šturo pojašnjenje da su vlasnici škola gradovi i županije, a ravnatelj je sukladno članku 125. Zakona o odgoju i obrazovanju poslovodni i stručni voditelj školske ustanove.