Foto M. Gracin
Zhengfei Huang je došao s devet, a Massimo Liao sa sedam godina. Nakon OŠ Dolac upisali su Liceo – program prodavač i jedini su đaci završnog razreda. U školi su vrijedni, govore hrvatski, čak koriste i žargone, no muče ih rodovi. Iako su stekli prijatelje, malo izlaze, najčešće odu na igralište ili na – more
RIJEKA U Europi nam se više sviđa nego u Kini. Zrak je čistiji, a ono što nam je u Rijeci najljepše je more – kažu Zhengfei Huang i Massimo Liao. Oni su polaznici završnog razreda programa prodavač Srednje talijanske škole Rijeka, a ono što njihov razred čini posebnim, uz činjenicu da su u klupe riječke škole došli iz daleke kineske pokrajine Zhejiang, je i to što su njih dvoje jedini učenici u razredu.
Pojašnjavajući kako je prije tri godine, kada su Zhengfei i Massimo započeli srednjoškolsko obrazovanje klupe s njima dijelilo još nekoliko učenika, njihova razrednica Marija Stanković Avramović kaže da su se učenici vrlo brzo »osuli« prešavši u druge smjerove.
Iako već tri godine u razredu sjede samo Zhengfei i Massimo, nastava se odvija kao da su školske klupe dupkom pune pa tako ta dva srednjoškolca imaju cijeli školski imenik samo za sebe, a nastava je, kaže Stanković Avramović, više nego individualizirana te dodaje kako je rad sa Zhengfeiem i Massimom i za nju jedinstveno iskustvo, jer u tridesetak godina radnog staža po prvi put se susrela s takvim načinom rada, ali i s kineskim učenicima.
– Oboje su vrijedni učenici i školu shvaćaju ozbiljno. Jako se trude, a moram priznati da sam i ja s njima puno naučila o njihovoj kulturi. Svaki nastavni sat s njima nosi neko iznenađenje, jer ovakav je rad više od individualizirane nastave. Iako oboje govore hrvatski, pa čak i koriste žargone, službeni hrvatski im malo teže ide, priča razrednica.
Opširnije u tiskanom izdanju
