Središnja riječka proslava blagdana Tijelova danas je održana u centru grada, u drevnoj crkvi Uznesenja Marijina, gdje je svečano euharistijsko slavlje predvodio riječki nadbiskup Mate Uzinić u zajedništvu s umirovljenim riječkim nadbiskupom Ivanom Devčićem i drugim svećenicima.

Nakon mise, svečana tijelovska procesija prošla je ulicama staroga grada, i u njoj se kao i na misi okupilo mnoštvo vjernika.

Četiri postaje

Nadbiskup Uzinić je u procesiji nosio Presveti Oltarski Sakrament, a s molitvom za grad Rijeku i Riječku nadbiskupiju, procesija se uobičajeno zaustavila na četirima postajama – na Jelačićevom trgu, na Trgu mlikarice, u katedrali sv. Vida te ispred crkve Uznesenja Marijina.

U procesiji je nošena i slika sv. pape Ivana Pavla II., budući da je danas, 8. lipnja bila i 20. obljetnica mise koju je taj veliki papa 2003. godine, u sklopu svojega trećeg posjeta Hrvatskoj, slavio na riječkoj Delti, tada na svetkovinu Duhova.

Nadbiskup Uzinić je u svojoj propovijedi govorio o značenju i porukama blagdana Tijelova povezavši ih s porukama koje je na toj misi u Rijeci uputio pokojni Ivan Pavao II.

Govoreći o smislu i važnosti blagdana Tijelova – o plodovima euharistije – uz ostao je rekao da vjernici u euharistiji slave plod života, živoga Krista, zatim i plod zajedništva.

– Euharistija nas povezuje s Isusom, preko Isusa s Bogom, koji je jedan o tri božanske osobe, ali i međusobno jedne s drugima. Hraneći se euharistijskim Isusom, kao zajednica mi postajemo živo Isusovo tijelo.

Iz toga proizlazi i poslanje za nas – poslanje da gradimo i zajedništvo s drugima jer Isus je došao ne samo da mi imamo život, nego da svi imaju život.

“In” i “out”

Ovaj blagdan naglašava sve ono što bi se trebalo događati sa svakom euharistijom, osobito nedjeljnom. U središte stavlja, reći ću to na engleskom, »in« i »out«.

»In« je ono što je ovdje, u crkvi gdje se susrećemo sa živim Bogom, gdje slavimo euharistiju i međusobno se kao crkva u tom otajstvu povezujemo.

A onda slijedi »out«. Izaći ćemo ih naše crkve, iz svih crkava sa euharistijskim Isusom prisutnim u euharistijskom otajstvu, kako bismo pokazali što se treba događati nakon svake euharistije.

Ne na način da nosimo hostiju, nego na način da živi Isus u nama izađe i da on živ, živi u našem gradu; da on živ, živi u našim obiteljima, u našoj društveno-političkoj zajednici i mijenja je kao što je promijenio nas, ako nas je promijenio u crkvi u euharistijskom zajedništvu s njime.

Ako se dogodi samo »in«, a ne i »out«, sve nam je uzalud. Onda je ovo samo obred koji nema veze s našim životom, tumačio je nadbiskup Uzinić.

U tom kontekstu podsjetio je na neke poruke pape Ivana Pavla II. u Rijeci, prije 20 godina, izgovorene na povijesne riječke Duhove rekavši da su te poruke vrlo aktualne i danas, da su evanđeoske.

Poruke Ivana Pavla II.

– Ono što je govorio ima u sebi i »in« i »out«. Kada je riječ o »in«, on govori o našim crkvama i euharistiji koju slavimo kao u dvoranama posljednje večere, gdje se moli.

Ali onda dolazi »out«. Zašto se moli? Da bismo nošeni jakim vjetrom Duha išli na puteve svijeta i navješćivali ono što smo ovdje doživjeli i iskusili, ono što je nas ovdje promijenilo, rekao je propovjednik.

Podsjetio je na riječi Ivana Pavla II. da je današnje društvo dramatično rascjepkano i podijeljeno i da je upravo zato tako očajno nezadovoljno.

Rekao je da to vrijedi i za današnje društvo, čak možda i više nego prije 20 godina, da to možemo vidjeti i na svjetskoj razini, da su podijeljenosti »i lice hrvatskog društva, ali sve više i lice naše Crkve«.

– Nažalost, čini se da mi kršćani sa svojim načinom i unutar crkvene podijeljenosti na jedan aktivan način sudjelujemo i u onim društveno-političkim podjelama, a ne bismo trebali, rekao je, te citirao i papine riječi da se kršćani ne mire s umorom i samim tijekom zbivanja.

– Zato nas sv. Ivan Pavao II. poziva – to vrijedi za nas danas, kao i jučer – da budemo narod nade, da budemo narod koji moli, da budemo narod koji vjeruje u Riječ, apostrofirao je.

Isto tako, izdvojivši papine riječi da je Kristova želja da u njemu svi budu jedno, kako bi u svima prebivala punina njegove radosti – nadbiskup Uzinić je rekao:

– To je ono što iz ovog zajedništva u crkvi moramo iznijeti na naše ulice, u naše obitelji, u našu društveno-političku zajednicu.

K tome, podsjetio i na poruku pape Wojtyle da plodove Duha vjernici trebaju prenijeti u društvo: »ljubav, radost, mir, velikodušnost, uslužnost, dobrotu, vjernost, blagost, uzdržljivost«.

Osvrnuo se i na ondašnje poruke Ivana Pavla II. o obitelji: da je »obitelj velika vrijednost za građansko društvo i za Crkvu jer su ženidba i obitelj jedno od najdragocjenijih dobara čovječanstva«.