Đir s Theodorom de Canzianijem

Šetnja kroz povijest Pećina okupila više od stotinu građana

Vladimir Mrvoš

Foto V. MRVOŠ

Foto V. MRVOŠ

Šetnja je započela pričom o transformaciji Pećina koja datira još iz 19. stoljeća. Sudionici su saznali kako su nekadašnji uski, poluprivatni putovi koji su presijecali posjede uglednih obitelji poput Cosulich, Sablich, Polich i Gelletich, s vremenom prerasli u organiziranu infrastrukturu



 


 


RIJEKA U sklopu obilježavanja Dana Mjesnog odbora Pećine, održana je tematska šetnja “Pećine – promet kroz minulo vrijeme”. Pod stručnim vodstvom povjesničara umjetnosti Theodora de Canzianija, brojni su građani, njih više od stotinu, imali priliku otkriti kako su more, kopno i zrak oblikovali ovaj jedinstveni dio Rijeke, pretvarajući ga iz niza privatnih posjeda u ključnu prometnu arteriju grada. Šetnja je započela pričom o transformaciji Pećina koja datira još iz 19. stoljeća. Sudionici su saznali kako su nekadašnji uski, poluprivatni putovi koji su presijecali posjede uglednih obitelji poput Cosulich, Sablich, Polich i Gelletich, s vremenom prerasli u organiziranu infrastrukturu.





– Ključni trenutak za ovaj dio grada bila je 1833. godina i izgradnja ceste Via Maria Dorothea (današnja Ulica Trinaeste divizije. Ova je prometnica bila vizionarski pothvat koji je povezao Rijeku s Martinšćicom i tadašnjim Lazaretom San Francesco, čime su postavljeni temelji za kasniji industrijski uzlet, uključujući i današnje brodogradilište Viktor Lenac, istaknuo je de Canziani tijekom obilaska.


Poseban interes šetača izazvao je pregled šire prometne mreže koja je u drugoj polovici 19. i početkom 20. stoljeća Pećine stavila na kartu Europe: Izgradnja željezničke pruge Fiume–Karlstadt–Agram–Budapest (1873.) zauvijek je promijenila vizuru i dinamiku Pećina. Manje je poznata činjenica o žičari koja je spajala Vulkansku ljevaonicu metala s lukom u Martinšćici. Kada je riječ o “zlatnom doba Sušaka” treba spomenuti nastanak i razvoj hidroavionskog prometa između dvaju svjetskih ratova, kada su Pećine i Sušak proživljavali svoj turistički i prometni vrhunac. De Canziani je sudionike proveo i kroz urbanističke promjene 1930-ih godina, kada je nekadašnja Istarska ulica (danas Ulica Janka Polića Kamova) u potpunosti integrirana u moderni prometni sustav, čime je definiran današnji izgled Pećina.


Foto V. MRVOŠ


Šetnja je zaključena osvrtom na bogatu pomorsku i industrijsku tradiciju koja je, unatoč promjenama tehnologija i država, ostala duboko utkana u identitet lokalnog stanovništva. Ovim događajem Pećine su još jednom potvrdile da nisu samo tranzitna točka prema istoku grada, već prostor s kojeg se iščitava složena i fascinantna povijest Rijeke.


Foto V. MRVOŠ


Theodor de Canziani / Foto V. MRVOŠ


Foto V. MRVOŠ


Foto V. MRVOŠ