Problemi

Rijeka zasad ostaje bez individualnog prikupljanja otpada: ‘Ugroženo je poslovanje Čistoće’

Marinko Glavan

Spremnici za individualno prikupljanje otpada ostaju »na čekanju« / NL arhiva

Spremnici za individualno prikupljanje otpada ostaju »na čekanju« / NL arhiva

Jasna Kukuljan, direktorica Čistoće, ističe da bi poslovanje tvrtke moglo biti ugroženo ako Odluka ne bude prihvaćena ubrzo jer su od 15. veljače u primjeni nove, znatno više cijene obrade otpada u Centru za gospodarenje otpadom Marišćina



RIJEKA – Povlačenje prijedloga Odluke o načinu provođenja javne usluge prikupljanja otpada s prošle sjednice Gradskog vijeća, u kojoj je bilo predloženo povećanje fiksnog dijela cijene na 54,91 kunu za kategoriju kućanstava, a 154,53 kune za ostale kategorije, moglo bi, ukoliko takva odluka ne bude prihvaćena ubrzo, ugroziti održivo poslovanje KD-a Čistoća, rekla je Jasna Kukuljan, direktorica Čistoće, koju smo pitali kakve su posljedice nedonošenja odluke.



Kukuljan ističe da bi poslovanje Čistoće moglo biti ugroženo ukoliko Odluka ne bude prihvaćena u duljem roku jer su od 15. veljače u primjeni nove, znatno više cijene obrade otpada u Centru za gospodarenje otpadom Marišćina kojim upravlja tvrtka Ekoplus. Ekoplus je, podsjećamo, cijene obrade otpada povećao sa 540 kuna na 866 kuna po toni, a s takvom cijenom Čistoća je, ističe Kukuljan, primorana privremeno obustaviti sve aktivnosti na uspostavi novog sustava individualnog prikupljanja otpada u Rijeci. U ostalih osam jedinica lokalne samouprave na čijem području Čistoća prikuplja i odvozi otpad, slične su odluke već usvojene, sukladno odredbama Zakona o gospodarenju otpadom koji je stupio na snagu u kolovozu prošle godine, prema kojemu su jedinice lokalne samouprave dužne u roku od šest mjeseci donijeti Odluku o načinu pružanja usluge sakupljanja komunalnog otpada.


Cijeli sustav krivo posložen


Cijela priča oko nove odluke o zbrinjavanju otpada u stvari pokazuje koliko je sustav zbrinjavanja otpadom u Hrvatskoj krivo posložen. Ulaganja u individualne spremnike, odvajanje, sortirnice i kompostane s jedne se strane prebacuju na gradove i općine i komunalna društva, dok s druge strane nije osiguran osnovni uvjet za smanjenje količina miješanog otpada u velikim gradovima, na način da pristup dodijeljenim spremnicima zaista imaju samo oni kojima je uistinu dodijeljen. Uz to, centri za gospodarenje otpadom izgrađeni su samo u Istri i PGŽ-u, a za razliku od onoga u što su političari uvjeravali građane – da će se na taj način prikupljati sirovine i čak zarađivati, pokazalo se, kao i svugdje u svijetu, da je gospodarenje otpadom skupo. Odnosno, da je najjeftinije sve skupa baciti na odlagalište. Umjesto da se od početka išlo jedinim logičnim načinom, objasniti korisnicima da se obradom otpada smanjuje zagađenje okoliša, ali i da to košta, išlo se populističkim izjavama o »zarađivanju na smeću«, što nigdje na svijetu nije slučaj. I sada imamo situaciju da stanovnici Istarske i Primorsko-goranske županije plaćaju uglavnom više nego u drugim županijama, zato što jedini imaju centre za gospodarenje otpadom. Da se ne spominje kako zakonom nije uređeno niti pitanje plasmana goriva iz otpada, za što centri za gospodarenje otpadom plaćaju astronomske iznose, umjesto da su izgrađene energane koje će to gorivo koristiti, a ni otkupa sekundarnih sirovina prikupljenih iz otpada, nego je sve skupa prepušteno tržištu.


Novi cjenik





– U ostalim jedinicama lokalne samouprave uskoro donosimo novi cjenik javne usluge, sukladno novom Zakonu, te započinjemo s implementacijom odredbi nove Odluke u pogledu aktivnosti na uvođenju odvojenog prikupljanja biootpada i završetka individualizacije sustava prikupljanja otpada. Na području grada Rijeke za sada nastavljamo pružati javnu uslugu, temeljem dosadašnje Odluke o načinu pružanja javne usluge i po dosadašnjem cjeniku javne usluge. Naime, trenutno se nalazimo u situaciji u kojoj gradsko vijeće nije odredilo iznos obvezne minimalne javne usluge, a istovremeno je TD Ekoplus započeo s primjenom nove cijene obrade otpada kojim se cijena obrade otpada u CGO-u Marišćina uvećava za 60 posto, sa 540 kuna na 866 kuna po toni. Istekom razdoblja sufinanciranja dijela cijene od strane Fonda, a koja trenutno iznosi 134 kune po toni, cijena obrade bi mogla narasti i na tisuću kuna po toni. Zbog navedenog, do konačnog raspleta situacije, na području grada Rijeke moramo privremeno obustaviti sve aktivnosti na uspostavi novog sustava kao preduvjeta za individualizaciju usluge, budući da se svakim danom odgađanja donošenja Odluke akumuliraju gubici u poslovanju, odgovara na naš upit Kukuljan.
Uvođenje novih cijena fiksne naknade, odnosno obaveze minimalne javne usluge (OMJU), posljedica je, objašnjava, troškova obrade otpada na Marišćini, ali i zakona koji predviđa samo dvije kategorije korisnika, kućanstva i sve ostale koji to nisu. Tako nema kategorija po kućanstvima, u odnosu na, primjerice, broj stanara, ali još je veća nelogičnost u kategoriji ostalih korisnika, gdje su svi strpani »u isti koš«, što ističe i Kukuljan.



– Svi korisnici se prema Zakonu moraju svrstati u samo dvije skupine. Navedeno znači da istu cijenu OMJU-a ima kućanstvo s jednim članom ili s deset članova, ako se radi o kategoriji korisnika kućanstvo. Isto tako, ako se radi o kategoriji korisnika koji nije kućanstvo, istu cijenu OMJU-a plaćaju sve pravne osobe, neovisno o veličini i djelatnosti, što znači da isti iznos plaća javni bilježnik ili frizerski salon, kao i hotel s 500 soba ili lanac supermarketa, kaže Kukuljan, ističući da Zakon definira grupe troškova koji se moraju pokrivati iz cijene javne usluge, pa je tako odlukom određeno da se cijenom obavezne minimalne javne usluge pokrivaju troškovi nabave i održavanja opreme za sakupljanje otpada, troškovi prijevoza otpada, troškovi nastalih radom reciklažnog dvorišta i mobilnog reciklažnog dvorišta zaprimanjem, bez naknade, otpada nastalog u kućanstvu te troškovi vođenja propisanih evidencija i izvješćivanja u svezi s javnom uslugom.


U potrazi za ravnotežom



– Nije jasno kako je zakonodavac zamislio da predstavničko tijelo lokalne samouprave odredi cijenu OMJU-a, međutim nije moguće paušalno određivanje cijene OMJU-a budući da se radi o prihodima davatelja javne usluge kojima se pokrivaju isključivo troškovi javne usluge, definirani Zakonom i prijedlogom Odluke. Smanjenje cijene OMJU-a za korisnike kategorije kućanstvo za samo jednu kunu znači umanjenje prihoda Čistoće za skoro milijun kuna godišnje. Primjenom iznosa OMJU-a, kako je bio predložen u odluci, prihod Čistoće iz cijene OMJU-a bi iznosio oko 50 posto budućih ukupnih prihoda. Smatramo da bi se ovim omjerom fiksnog i varijabilnog dijela prihoda iz ukupne cijene javne usluge uspostavila ravnoteža između poticanja korisnika usluge da odvajanjem otpada umanji količinu predanog miješanog komunalnog otpada i mogućeg poticanja stvaranja komunalnog nereda radi izbjegavanja plaćanja varijabilnog dijela cijene, kaže Kukuljan.
Ukratko, njeno objašnjenje znači da bi se uvođenjem nove cijene fiksne naknade pokrili troškovi Čistoće koji se odnose na radnike, vozila, strojeve, ali i nabavku individualnih spremnika za odvajanje otpada, odnosno fizičko ograđivanje zajedničkih spremnika u višestambenim zgradama, u koje sada svatko može bacati što želi, bez obzira je li riječ o stanaru zgrade kojoj su spremnici dodijeljeni ili ne. Jednako tako, u Čistoći procjenjuju da bi uvođenjem minimalne javne usluge, smanjili pojave spaljivanja otpada ili bacanja u okoliš, odnosno u spremnike višestambenih zgrada na područjima drugih jedinica lokalne samouprave. Takav je problem, primjerice, već uočen u zapadnim dijelovima Rijeke, gdje nerijetko u kontejnere otpad bacaju vozači na putu na posao u gradu, a račun plaćaju stanari zgrada kojima su kontejneri službeno dodijeljeni. No, ako se ne donese odluka o prikupljanju otpada, Kukuljan ističe da sredstava za nabavu individualnih spremnika i za ograđivanje spremnika višestambenih zgrada naprosto neće biti.
Zanimalo nas je na koji se način mogu smanjiti troškovi prikupljanja i obrade otpada, konkretno, smatra li da bi rješenje bilo izgradnja spalionice otpada za proizvodnju toplinske i/ili električne energije koja bi koristila gorivo iz otpada proizvedeno na Marišćini (SRF), budući da trenutno jedan od najvećih troškova obrade otpada predstavlja upravo prijevoz i plaćanje za spaljivanje tog otpada u Austriji.


Neisplative investicije


– U obrazloženju nove cijene Ekoplusa se navodi da je do korekcije cijene moralo doći prvenstveno zbog novih poskupljenja plasmana SRF-a, odnosno jedan od najvećih troškova poslovanja je zbrinjavanje goriva iz otpada na strana tržišta.
Izgradnjom samo jedne energane dostatnog kapaciteta za prihvat proizvedene količine SRF-a iz dva postojeća CGO-a (Marišćina i Kaštijun), riješeni bi bili problemi plasmana goriva iz otpada, zatvorio bi se ciklus obrade otpada, smanjila količina fosilnih goriva potrebna za proizvodnju iste količine energije te bi se uvelike smanjili financijski udari na krajnje korisnike. Općenito, smatramo da je sustav gospodarenja otpadom u RH koja nema niti četiri milijuna stanovnika neučinkovit, a samim time i preskup za krajnjeg korisnika jer su sve obveze izgradnje sortirnica i kompostana za obradu biootpada ostavljene na jedinicama lokalne samouprave koje su u načelu premale za tako skupe, a samim time i neisplative investicije. Osim financijski, zbog ograničenih proračuna JLS-a sustav je vrlo teško provediv i politički jer su to investicije koje građani »ne žele u svom dvorištu«.
Ako su već definirani Centri za gospodarenje otpadom, zar ne bi bilo učinkovitije da se u njima planira i sva potrebna infrastruktura, kao i da se na području RH osigura plasman goriva iz otpada izgradnjom novih ili preinakom nekih od postojećih energana, odnosno elektrana, kaže Kukuljan.