Škver

Riječko brodogradilište obilježilo svoj dan: Statuu "Brodograditelj" primila 23 trećemajca

Orjana Antešić

Trećemajski jubilarci sa zasluženim priznanjima u rukama

Trećemajski jubilarci sa zasluženim priznanjima u rukama

Statue su dobili radnici s 25 godina neprekidnog rada, a položeni su i vijenci na spomenike poginulim braniteljima u Domovinskom ratu, kao i palim borcima NOB-a



RIJEKA – Na stoljetnim riječkim navozima i ove se godine, pod friškim vlasnikom, Iskra grupom, obilježio Dan brodogradilišta »3. maj«.


Od svog utemeljenja 1905. godine, riječko je brodogradilište proživjelo uspone i padove, prošlo promjene država i vlasti, mijenjanja zastava i grbova, vlasnika, uprava i naziva – od Danubiusa, Ganz Danubiusa, Cantieri Navalo del Quarnaro, Kvarnerskog brodogradilišta da bi 3. svibnja 1948. godine, u spomen na oslobođenje Rijeke, bilo preimenovano u »3. maj« pod kojim je, sa svojim tailor made brodovima, steklo ugled u svijetu.


Središnji dio proslave Dana brodogradilišta svake je godine, već desetljećima, podjela priznanja najvjernijim radnicima.




Umanjenu repliku poznate statue »Brodograditelj«, rada akademskog kipara Vinka Matkovića, ove je godine primilo dvadeset i dvoje trećemajaca, jubilaraca s 25 godina neprekidnog radnog staža u brodogradilištu.


U vrijeme kada su se zaposlili, u »3. maju« radilo je blizu 3.000 radnika, uz još tisuću i pol angažiranih kooperanata.


Bilo je to vrijeme kada je na čelu brodogradilišta bio Zdenko Marčelja, koji je 2000. godine na toj funkciji naslijedio Sanjina Kajbu, a onda je u proljeće 2003. godine mjesto direktora »3. maja« preuzeo danas pokojni Gvozden Rukavina.


Te, 2001. godine u riječkom su brodogradilištu primopredana dva broda, porinute su tri novogradnje i položene tri kobilice.


U trećemajskoj tvornici »Motori i dizalice« (MiD), kojoj je u to vrijeme direktor bio Aldo Bradaschia, proizveli su tri motora i tri dizalice.


Godinu poslije, »3. maj« isporučio je tri broda, uz tri porinuća i položene kobilice za tri novogradnje, dok je MiD proizveo četiri motora i četiri dizalice.


Puno je otad vremena proteklo ispod mostova na Rječini, riječko brodogradilište kroz posljednja dva, tri desetljeća preživjelo je gubitak dobrog dijela imovine na račun provedenih sanacija, odvajanje, a potom i gašenje nekadašnjih društava-kćeri, nesretnu i skupu privatizaciju s Uljanik grupom, povratak pod državno okrilje, a od prije par mjeseci vlasnikom im je, za 6,6 milijuna eura postala Iskra grupa, točnije Iskrino remontno brodogradilište u Šibeniku.



Novi čelni čovjek riječkog brodogradilišta Roko Vuletić pridružio se trećemajcima u njihovom tradicionalnom obilježavanju Dana brodogradilišta, položivši vijence na spomenike poginulim braniteljima u Domovinskom ratu na Zapadnom ulazu u brodogradilište, kao i palim borcima NOB-a na Sjevernom ulazu, a obilježavanje trećemajskog rođendana i ovog je puta bila prilika za prigodno druženje i domjenak za umirovljene trećemajce.