Poznati riječki poduzetnik i jedan od nekada najvećih kooperanata »3. maja« Mato Markanović nakon 16 godina dugog sudskog procesa i četiri podignute optužnice te, kako kaže, medijskog linča i oduzete pravne slobode, u srpnju 2022. godine, nepravomoćno je oslobođen svih optužbi za gospodarski kriminal i navodnu štetu za državni proračun od 135,6 milijuna kuna. Državno odvjetništvo u Rijeci ga je, podsjetimo, teretilo za zloporabu ovlasti u gospodarskom poslovanju kojom je pribavio financijsku korist u svojim poduzećima Teri Croteku i Tekol Teriju jer je od 2003. do 2004. te od 2006. do 2009. godine neosnovano isplaćivao terenske dodatke radnicima, istodobno oštetivši Državni proračun za taj iznos.

Sudski epilog

Presudu Općinskog suda u Rijeci u potpunosti je potvrdio Županijski sud u Dubrovniku, po svim točkama optužnica te su pravomoćnom presudom od 27. ožujka 2025. godine, uz Markanovića oslobođeni i Miroslav Banović, Jurica Pilepić, Boris Pavković, Teri Crotek d.o.o. i tekol Teri d.o.o. Ne samo da je utvrđeno da državnom proračunu nije nanesena nikakva šteta, nego, štoviše, da je Markanović u državni proračun uplatio veći iznos od onog za koji ga se nepravilno teretilo. Jedini oštećeni u 16 godina dugoj sudskoj trakavici, kaže Mato Markanović, je on s obzirom na to da su mu tijekom trajanja postupka u ime podmirenja nepostojećih državnih tražbina u stečaj otjerali tvrtku Teri Crotek, koja je tada bila među tri najbolje tvrtke u Hrvatskoj, a 2004. prva po rastu izvoza, te joj onemogućili sudjelovanje na javnim nadmetanjima, kao i tvrtki Tekol Teri zbog kaznenih postupaka koji su se vodili 16 godina. Istodobno su mu, kaže, iz Torpeda svojim djelovanjem i medijskim istupima potjerali poslovnog partnera iz Finske pa je tvornica iz obnovljenog kompleksa Torpeda morala seliti u Slovačku zbog čega je izgubljeno 70 radnih mjesta u Rijeci, a poslovni prostori Torpeda danas su puni kanti za smeće ili su iznajmljeni trećim osobama.

Mato Markanović /
Foto Marko Gracin

Iako je pravomoćna presuda donesena prije gotovo godinu dana, Markanović je sada odlučio prvi put istupiti u javnost te u razgovoru za Novi list ispričati kako je okončana 16 godina duga pravosudna trakavica jedne od najvećih afera u Primorsko-goranskoj županiji.

– Odgovorni su za podizanje čak četiriju optužnica od čega dvije bez osnove, koje su u konačnici sve odreda srušene, zamjenik općinske državne odvjetnice u Rijeci Igor Vranković s ekipom iz Općinskog i Županijskog državnog odvjetništva, istražna sutkinja Ksenija Zorc, koja je uredu u suvlasništvu njezina supruga Darka Zorca »Sablić & Zorc« dala posao financijskog vještačenja mojih tvrtki, a koje je nesavjesno ili po zadatku odradio sudski vještak Andrej Sablić, i konačno načelnik Financijske policije u Rijeci Zvonko Lučić, zajedno s čelnicom Porezne uprave u Rijeci Višnjom Felker čije je nadzore u našim tvrtkama srušio Središnji ured Porezne uprave Ministarstva financija, navodi Markanović.

– Mislim da su se udružili u interesno-familijarnu družinu, kojoj je cilj bio da se nepostojećim, isfabriciranim i napuhanim iznosima, a u sprezi sa stečajnim upraviteljima, domognu ili prodaju izuzetno vrijednu imovinu mojih tvrtki u stečajnim postupcima, tvrtki koje sam godinama uspješno podizao i njima upravljao, isplaćujući plaće po kolektivnom ugovoru koje su bile 65 posto veće od državnog prosjeka i uredno podmirujući sve obveze prema državnom proračunu, a što je sve potvrdilo Mišljenje Ministarstva financija – Središnjeg ureda Porezne uprave koje će se pokazati ključnim za rušenje optužnica i čitavog slučaja, podsjeća Markanović. Dodaje da nisu samo Tekol Teri i Torpedo žrtve tadašnjeg riječkog pravosuđa. Naime, pored izravne štete zbog preplaćenog iznosa i neosnovano oduzete imovine, šteta koja je načinjena njegovim tvrtkama tek će se morati utvrđivati vještačenjem.

Mato Markanović /
Foto Marko Gracin

Početak kraja

Markanović i njegovi poslovni partneri kupili su devastirani Poslovni kompleks Torpedo te Ugostiteljski kompleks Vićencica te ih kompletno obnovili i stavili u funkciju. Te su nekretnine, kao i dio pokretne imovine, dali kao jamstvo za izmišljeno potraživanje države. No, ta je imovina ovršena i prodana odabranima, kaže Markanović, a nakon što su se domogli imovine tih tvrtki, Državno odvjetništvo je izmijenilo optužnice u kojima su drastično smanjivali terećenja. Tako je s prvotnih 130 milijuna kuna za koliko su ga teretili, nakon stečaja Torpeda iznos smanjen na 60-ak milijuna kuna, da bi u prigovoru Županijskom sudu u Dubrovniku na prvostupanjsku presudu riječko Državno odvjetništvo Markanovića na kraju teretilo za svega 190.000 kuna.

Upravo zbog takvog ponašanja riječkog Državnog odvjetništva, Markanovićev finski partner je pobjegao iz Hrvatske, tvornicu su iz Rijeke morali preseliti u Slovačku. Zbog odbačenih optužbi i prisilnih neopravdanih ovrha Markanović i njegovi partneri morali su, objašnjava, prekinuti sve aktivnosti s partnerom Euros iz Berlina u izgradnji Tvornice krila u Gospiću, čime je spriječeno otvaranje 350 radnih mjesta. Zbog kaznenih postupaka nisu mogli odraditi ugovorene poslove u JANAF-u, u Sisku i Omišlju, ni natjecati se za nove poslove u Hrvatskoj punih 16 godina. Morali su otkazati ugovorene poslove na vojnom programu »Fregata« u brodogradilištu DCN u Francuskoj, nisu se smjeli dalje natjecati na poslovima SAIPEM-a, jedne od najvećih svjetskih tvrtki za održavanje naftnih i plinskih platformi i rafinerija, iako su im bili na listi pouzdanih izvođača. Posljedica svega je da je Markanović morao smanjiti broj zaposlenih za 400 radnika i isplatiti im otpremnine.

Markanovićevo poslovanje u Hrvatskoj počinje tako što je na nagovor zaposlenika Tekola d.d. Maribor otkupio kao fizička osoba Teri Crotek i Tekol Teri 1995. godine, koji su tada bili dijelom mariborskog Tekola. Ukupan broj zaposlenih je bio 104, a tvrtke su radile s velikim poteškoćama u poslovanju, uglavnom zbog neplaćanja brodogradilišta, HEP-a, INE, JANAF-a i »Đure Đakovića«. Markanović je dokapitalizirao obje tvrtke i podmirio sve obveze. Tvrdnje da se obogatio na račun »3. maja« demantira tvrdnjom da je zahvaljujući otpisu dugovanja riječkog brodogradilišta prema njegovoj inozemnoj tvrtki po pravomoćnoj presudi Trgovačkog suda u Rijeci u iznosu od 24 milijuna kuna 2003. godine, izravno pomogao da se provede restrukturiranje i modernizacija riječkog brodogradilišta. S partnerima iz finske tvrtke SKS Toijala Works Oy napravili su zajedničku Tvornicu za proizvodnju preciznih i složenih metalnih komponenti u obnovljenom proizvodnom kompleksu Torpedo. Markanovićeve tvrtke su kupile i uredile ugostiteljski kompleks »Gloria«, samačke hotele u Rijeci, Puli i Splitu za smještaj svojih radnika, a od malih dioničara kupili su posrnulo brodogradilište Kantrida, sanirali ga vlastitim sredstvima, programom zbrinjavanja osigurali zaposlenost preuzetim zaposlenicima.

Foto Marko Gracin

Markanović je u Hrvatskoj stekao uspješno poslovno carstvo na koje je, tvrdi, netko »bacio oko« i tada počinje njegovo, kako kaže, medijsko cipelarenje i mrcvarenje od strane državnog odvjetništva, istražne sutkinje, sudskog vještaka, riječke ispostave Porezne uprave i Financijske policije, zbog čega je čak 4 i pol mjeseca protuzakonito bio u pritvoru, iako je bilo očito da se radi o uspješnom poduzetniku koji uredno podmiruje sve svoje obveze prema državi i radnicima.

– Sama činjenica da je prva optužnica podignuta iz gotovo pa banalnih razloga, odnosno nepravilne isplate terenskog dodatka radnicima, pokazuje koliko je cijeli slučaj već u početku bio na klimavim nogama, kaže Markanović, a nadzor je, pojašnjava, rađen metodom uzorka i uvidom u evidenciju Ministarstva unutarnjih poslova, a ne utvrđivanjem činjeničnog stanja, što je potkrijepio pravomoćnim drugostupanjskim rješenjem Središnjeg ureda Porezne uprave od 9. listopada 1998. godine, koje potvrđuje da se ne mogu utvrđivati obveze »metodom uzorka« i provjerom podataka u MUP-u, nego utvrđivanjem stvarnog činjeničnog stanja, te da su prava radnika na terenski dodatak u tvrtki utvrdili na pravilan način, no u riječkoj ispostavi Porezne uprave to nisu uzeli u obzir. Ukupan iznos za koji su ga teretili s kamatama zaračunatim na pogrešan način, odnosno suprotno Zakonu o obračunu kamata, popeo se na 14.696.594,98 kuna. ​Markanović naglašava da je po pitanju isplate terenskih dodataka u stalnom kontaktu sa Središnjim uredom Porezne uprave i da su dragovoljno dali osiguranja naplate Poreznoj upravi, no Općinsko državno odvjetništvo u Rijeci to nije uzelo u obzir i podiže optužnicu protiv Markanovića 27. ožujka 2009. godine.

»Medijski uragan«

Markanović dodaje da je primijetio – što će kasnije, kaže, postati uhodana praksa – da nekoliko dana prije donošenja rješenja o nadzoru, provođenju istrage ili potvrđivanju optužnice, redovito kreću bombastični naslovi s napuhanim brojkama u medijima, a sve kako bi se, kaže, napravio neviđen pritisak u javnom prostoru na one koji trebaju donositi odluke o rješenjima i potvrđivanju optužnice i koji vode sudske postupke.

– Tako su prije potvrđivanja prve optužnice, vjerojatno znajući za njenu neodrživost, u medijima »pripremali« drugu optužnicu i to tako što su za vrijeme nadzora u medije pustili informaciju četiri mjeseca prije nego je bio gotov zapisnik o nadzoru Financijske policije, što su na naslovnicama od 4. do 26. lipnja 2009. objavili vodeći hrvatski dnevnici, navodi Markanović i kaže da je tek nakon tog »medijskog uragana« potvrđena prva optužnica.

Vještačenje je povjereno uredu »Sablić & Zorc«, odnosno sudskom vještaku Andreju Sabliću, koji je u isto vrijeme bio i stečajni upravitelj s poslovnim partnerom Darkom Zorcom, suprugom sutkinje koja je vodila postupak protiv Markanovića. Ured »Sablić & Zorc« u to je vrijeme vodio stečajne postupke u 219 tvrtki.

Onda je uslijedila druga optužnica, na još klimavijim nogama i to zbog plaćanja cesijama, a koju zamjenik općinske državne odvjetnice Igor Vranković podiže nakon vještačenja sudskog vještaka Andreja Sablića i to na temelju Općeg poreznog zakona koji je bio izvan snage! Naime, zamjenik općinske državne odvjetnice Igor Vranković i sudski vještak Andrej Sablić navode da su Markanović i njegovi partneri postupali suprotno članku 27. Zakona o platnom prometu čime je bilo onemogućeno državnom proračunu da naplati potraživanja od Teri Croteka u iznosu od najmanje 89.677.039,07 kuna. No, pri tom su zanemarili činjenicu da je od prvog siječnja 2011. godine stupio na snagu novi Zakon o platnom prometu kao i Zakon o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima koji su zamijenili dotadašnji Opći porezni zakon.

– Je li zamjenik općinske državne odvjetnice Igor Vranković to činio iz neznanja ili namjerno, to samo on zna, ali činjenica je da je 16 godina na raspravama i u podnescima za dopune vještačenja postupao po zakonu koji je cijelo vrijeme bio izvan snage, podsjeća Markanović. Kada je postalo jasno da je i druga optužnica na klimavim nogama, Financijska policija je užurbano dovršavala nadzor u njegovim tvrtkama Teri Crotek i Tekol Teri za razdoblje od 2006. do 2009. godine, a čitav nadzor Financijske policije na kraju se sveo na osporavanje prava zaposlenika na naknadu za rad na terenu, unatoč tome što im je Markanović objasnio da su upućivali Središnjem uredu Porezne uprave zahtjeve o obvezujućem mišljenju, kao i zahtjeve za reviziju protuzakonitog obračuna zateznih kamata.

– Jednostavno su nam odgovorili da moramo zvati nekog u Zagreb, jer da to oni tako moraju raditi, prepričava Markanović i dodaje da su riječka ispostava Porezne uprave i riječka Financijska policija nadzorom utvrdili da u tvrtkama koje su zapošljavale gotovo 700 zaposlenika u tom periodu i odradile preko 800 različitih projekata u Hrvatskoj i inozemstvu, gotovo nitko od radnika nema pravo na terenski dodatak!

U međuvremenu je uslijedilo podizanje kaznene prijave protiv Markanovića i četiri i pol mjeseca pritvora, a kaznenu prijavu 23. prosinca 2010. podiže načelnik Financijske policije u Rijeci Zvonko Lučić prije drugostupanjskog rješenja, a zamjenik ODO-a Igor Vranković diže optužnicu opet na temelju vještačenja Andreja Sablića koje će kasnije, također vještačenjem, srušiti Ured Zgombić i partneri, a koje će kasnije srušiti Središnji ured Porezne uprave.

Pokušaj zastrašivanja

Markanović kaže da su ga s mogućnošću uhićivanja pokušali zaplašiti kako bi ostao u inozemstvu i izbjegao uhićenje koje su pripremali, dok su uz pomoć spinova u javnom prostoru tijekom nadzora i vještačenja stvorili ambijent njihovog, a osobito njegovog linča.

– Vjerujem da su mojim eliminiranjem iz poslovnog i javnog života u Hrvatskoj željeli otežati i onemogućiti poslovanje mojih tvrtki i realizaciju pokrenutih projekata unutar tvrtki, dok bi s druge strane mojim pritvaranjem omogućili lakše konstruiranje drugih optužnica te lakše rasprodali moju imovinu u stečajnim postupcima, u kojima su interesno povezani i kojima su kao »družina« upravljali, smatra Markanović koji je uhićen 18. travnja 2011.

Iako je mogao izbjeći uhićenje zbog dvojnog državljanstva, ali i činjenice da bi ga Njemačka sigurno zaštitila jer je imao spomenutu tvrtku za laserske i nano-tehnologije koja je 2010. bila uvrštena među 10 najboljih tvrtki visokih tehnologija u Njemačkoj, ipak se javio u riječku policiju inspektoru Gojku Brozniću jer je, kaže, vjerovao u efikasnost hrvatskog pravosuđa, ali i s namjerom da konačno prekine »institucionalno šikaniranje« koje je proživljavao u Rijeci. Prilikom dolaska kod istražne sutkinje kako bi dao izjavu, na ulazu u zgradu suda već su ga čekale medijske ekipe za koje kaže da ih je netko mobilizirao za manje od dva sata od njegovog javljanja u MUP. Istražna sutkinja Ksenija Zorc odredila mu je mjeru opreza od 30 dana pritvora uz objašnjenje da postoji osnovana sumnja da će Markanović »uništiti, sakriti, izmijeniti ili krivotvoriti dokaze ili tragove za kazneni postupak«. Iako je sutkinja Zorc rekla da je za sve nazočne u sudnici ročište tajno, Markanović je već za tridesetak minuta u pritvorskoj sobi na TV-u vidio kakav je spektakl napravljen od njegovog uhićenja.

Nakon izlaska iz pritvora kaže da je dobivao savjete pojedinih riječkih odvjetnika, pa i ljudi iz miljea poreznika i policije, da mu je pritvor trebao biti »škola« te da iskoristi pogodnost dvojnog državljanstva, ode u BiH pa da se od tamo brani. Nakon žalbe Općinskog državnog odvjetništva, istražna sutkinja Zorc ponovo mu određuje pritvor, a vještačenje opet daje uredu njezina supruga, odnosno vještaku Andreju Sabliću.

– Tada smo shvatili da je umreženost različitih interesa Porezne uprave, Financijske policije, Općinskog i Županijskog državnog odvjetništva, sudskog vještaka, istražne sutkinje i njezinog muža, kao i lokalnih medija toliko jaka da smo morali promijeniti odvjetnički tim i angažirali smo pok. odvjetnika Marijana Hanžekovića iz Zagreba, i odvjetnički ured Vukić & partneri iz Rijeke, zatim smo morali angažirati ured »Zgombić & partneri« za reviziju nadzora i vještačenja ureda »Sablić & Zorc«, a u tvrtki obustaviti obračun isplata terenskog dodatka sve dok se ne dobije relevantno mišljenje Ministarstva financija, navodi Markanović.

Je li normalno?

A onda je 29. lipnja 2011. konačno stiglo i obvezujuće mišljenje Ministarstva financija – Sredšnjeg ureda Porezne uprave koje je konačno potvrdilo Markanovićeve tvrdnje da je Opći porezni zakon u koliziji sa Zakonom o prebivalištu i boravištu građana te da je nadzor u društvu Teri Crotek obavljan na nepravilan način kod utvrđivanja prava zaposlenika na terenske dodatke. Zanimljivo je da je Središnji ured Porezne uprave uporno odbijao dostaviti spomenuto mišljenje Markanovićevim tvrtkama, odnosno dati egzaktno i obvezujuće tumačenje, ali ga je Markanović zato dobio zahvaljujući zahtjevu Sindikata metalaca kojemu je Ministarstvo financija spomenuto mišljenje dostavilo nakon samo 14 dana! U Sindikatu metalaca kažu da su odlučili uskočiti u pomoć Markanoviću jer ga smatraju dobrim i poštenim poslodavcem koji poštuje kolektivni ugovor i isplaćuje plaće veće od državnog prosjeka te su smatrali da nema nikakvog razloga za njegov progon.

Međutim, uslijedila je treća optužnica 14. srpnja 2011. opet zbog isplate terenskih dodataka, neuplate doprinosa u državni proračun i opet na temelju vještačenja Andreja Sablića i bez uvažavanja mišljenja Porezne uprave, a sutradan mu je produljen pritvor. Markanović vjeruje da je Općinsko državno odvjetništvo imalo saznanja da je Središnji ured Porezne uprave odgovorio na njegov zahtjev i dao obvezujuće mišljenje koje u potpunosti potvrđuje neispravnost u utvrđivanju prava zaposlenika Teri Croteka od strane Porezne uprave i Financijske policije, a potvrđuje ispravnost evidencije i obračuna terenskih dodataka od strane tvrtke. No, na pritvor i optužnicu su se, kaže, ipak odlučili kako bi ga ostavili bez mogućnosti vođenja poslovnih procesa u tvrtkama i kako bi tvrtke otišle u stečaj, a imovina tvrtki se rasprodala lokalnim oligarsima i vlastima.

– Da je tome tako, potvrđuje činjenica da je Županijsko državno odvjetništvo nešto više od mjesec dana poslije podnijelo prijedlog za otvaranje stečaja nad Teri Crotek d.o.o., na ime isfabricirane i ukamaćene nepravilno utvrđene tražbine, za koju je dokazano da ne postoji, navodi Markanović te dodaje:

– Nakon objave stečajnog postupka, emisari nekih lokalnih tajkuna, inače prijatelja tadašnjeg predsjednika Županijskog suda, obilazili su i smirivali moje finske poslovne partnere u poslovnom kompleksu Torpedo, uz objašnjenje da će to oni kupiti u stečaju, pa da će im to povoljno iznajmljivati.

Nakon okončanih i pokrenutih stečajnih postupaka ukinut mu je pritvor, ali je određena mjera opreza zabrane osnivanja trgovačkih društava i rada u upravljačkim strukturama u Republici Hrvatskoj. Općinsko državno odvjetništvo je izbjegavalo i odgađalo glavnu raspravu kako bi pričekali novu kaznenu prijavu, ovog puta za Tekol Teri, koju načelnik Financijske policije Zvonko Lučić podnosi 18. studenoga 2011., a u travnju 2013. zamjenik općinske državne odvjetnice Igor Vranković podiže i četvrtu optužnicu, opet zbog isplate terenskih dodataka, vještačenje je opet dano Sabliću i opet nije uvaženo obvezujuće mišljenje Porezne uprave, čime je Vranković, zajedno s podnescima za nova vještačenja, uspio odgoditi presudu za koju su mislili da možda neće ni doći, kaže Markanović, i tako »družini« osigurao dovoljno vremena da se domognu njegove imovine.

– Ja nikog ne optužujem, ali se pitam – je li normalno i uobičajeno samo za tadašnje čelnike Općinskog I Županijskog odvjetništva, Županijskog i Trgovačkog suda u Rijeci ili možda u cijeloj RH, da i sutkinja Ksenija Zorc i DORH daju nalog za vještačenje uredu »Sablić i Zorc« čiji je suvlasnik suprug sutkinje, odnosno poslovni partner odabranom vještaku Andreju Sabliću, pita se Markanović i nastavlja:

– Je li samo njima bilo normalno da me temeljem tih vještačenja sutkinja zadržava u pritvoru da bi za to vrijeme njezin suprug kao stečajni upravitelj lakše prodao moju imovinu prijateljima i interesno povezanim osobama, a DORH daljnjom presijom i prije pravomoćnih rješenja pokuša pokretati stečajeve mojih drugih tvrtki te raditi ovrhe na obiteljskoj kući i drugoj imovini?

Pravo i pravda

No, odjednom je došao kraj tom institucionalnom nasilju nakon što se oglasila Porezna uprava Rijeka sa zapisnicima o nadzoru u Markanovićevim tvrtkama u kojem nisu niti bili, te Rješenjem od 10. lipnja 2014. godine navode »da su postupkom nadzora utvrđene činjenice koje ne ukazuju na postupanje koje ima obilježje zlouporabe prava« u Markanovićevim tvrtkama te da nema poreznih dugova. Presija je prestala početkom lipnja 2014. godine, a mediji su potpuno utihnuli od polovine lipnja iste godine, priča Markanović i pri tom navodi da završetak progona protiv njega koincidira sa smjenom najmoćnijeg riječkog političara, s dužnosti ministra financija 7. lipnja 2014., za kojeg kaže da je uvjeren u njegovu povezanost s onima koji su nadzirali nadzore, pisali kaznene prijave i provodili istrage, kao i sa stečajnim upraviteljima, a prema saznanjima iz medija, i s kupcima koji su se javljali u stečaju njegovih tvrtki.

Konačno, nakon 16 godina 8. srpnja 2022. Općinski sud u Rijeci donosi presudu kojom su Markanović i njegovi partneri oslobođeni svih optužbi u četiri optužnice, kojom je utvrđeno da su tri optužnice dizane suprotno tumačenju obvezujućeg Mišljenja i naputka Središnjeg ureda Porezne uprave, a jedna po zakonu koji je bio izvan snage, dok za plaćanje cesijama, ne samo da je dizana prema zakonu koji je bio izvan snage, nego je utvrđeno da je u tom periodu preplaćen iznos u državni proračun. Presudu je potvrdio i Županijski sud u Dubrovniku.

– Nakon pravomoćne presude želim vjerovati da su u Hrvatskoj prošla vremena kada se poduzetnicima daje samo deklarativna podrška, a da se u isto vrijeme nad njima radi »institucionalno nasilje«, pri čemu se iza pojma »institucija« skrivaju pravno, intelektualno, moralno potkapacirani ili korumpirani dužnosnici tih institucija, poručuje Markanović koji na kraju ističe da je nakon 15 godina dobio pravno ispravnu presudu, koja nakon 15 godina medijskog linča ne može nikako biti i pravedna presuda.

– Presudom je potvrđeno da put do uvijek dovede do istine, ali u našem slučaju je bio problem što je bio dug petnaestak godina i popločan: pravno, intelektualno, moralno potkapaciranim ili korumpiranim dužnosnicima i pristranim im novinarima. Za presude suda, posebno me raduje činjenica da je presuda donesena na hrvatskim sudovima i da je nismo morali tražiti na europskim sudovima, a hrabri spoznaja da u sudovima RH ima sudaca koji imaju ne samo pravna znanja, nego i hrabrost za donošenje pravno ispravnih presuda, zaključio je Markanović.