Jedna od majki učenika trećeg razreda OŠ Podmurvice pismenim se putem obratila Odjelu gradske uprave za odgoj i školstvo, a razlog je nemogućnost organizacije programa produženog boravka za učenike trećeg razreda u toj školi.

Njezina je priča ujedno i priča stotine drugih riječkih roditelja, a problem OŠ Podmurvice problem je pak većine ne samo riječkih već i ostalih hrvatskih škola koje su se zbog strogih epidemioloških propisa suočile s iznenadnim deficitom prostora, a nerijetko i deficitom kadra koji radi u produženom boravku.

Odluka epidemiologa da se za vrijeme epidemije učenici pojedinih razrednih odjela ne smiju miješati većinu je škola dovela u poziciju nemogućnosti organizacije produženog boravka za sve one učenike čiji su roditelji na to računali jer su u pravilu skupine takvih učenika heterogene, a prednost smještaja u program dana je prvašićima.

Uvjet da se program može provoditi samo za homogene skupine jednog razreda mnoge je roditelje ostavio »na cjedilu«, a kao jedina alternativa nametnuo se ključ oko vrata učenika.

– Radi se o opravdanoj i ozbiljnoj zabrinutosti zbog problema nezbrinjavanja djece koja nisu u mogućnosti brinuti o sebi sama, a prepuštena su samima sebi jer roditelji moraju biti na poslu. Među nama ima samohranih roditelja koji ne mogu birati ne ići na posao ili ostati kući jer im dijete završava s nastavom već u 10.30 ili 11 ili najkasnije u 11.30.

Životne okolnosti usred koronavirusne pandemije ne ostavljaju prostora za izmišljanje alternativnih ekonomskih prihoda. Ima roditelja koji iz istih razloga ostvaruju i pravo na subvencionirani produženi boravak kojima se u ovakvoj situaciji ne mogu koristiti.

Ima roditelja koji rade u smjenama koje nikako ne omogućuju zbrinjavanje djeteta do 16.30 pa ono samo mora snositi odgovornost dolaska kući, neki autobusom, neki pješice, pripravljanja objeda jer više nema ručka u školi, izrade domaćih zadataka i slično, sve dok se roditelj ne vrati s posla.

Ima među nama i roditelja koji žive ili rade u drugim gradovima i oslanjaju se na drugog roditelja ili člana obitelji koji uz svoj posao i obaveze ne uspijeva zbrinuti dijete od 11 sati nadalje, sve dok ne završi s poslom, a često se radi i o više djece.

Ima roditelja koji su prisiljeni kupovati mobitele djeci kako bi donekle funkcionirali na poslu brinući o tome je li im dijete stiglo kući ili otvorilo bravu koja se ponekad zaglavi, a nemaju sredstva za takve troškove ili pak nisu skloni tomu da im se djeca u tom uzrastu koriste mobitelima, no sada nemaju alternative, navodi majka.

Prebačena odgovornost

Ujedno dodaje da ima djece koja bi trebala čekati na autobusne veze koje nisu prilagođene rasporedu završetka nastave, neka imaju braću ili sestre s kojima se ne mogu koordinirati oko zajedničkog izlaska iz škole i odlaska kući pa moraju čekati pred školom jedni druge, jer su premali ili preneiskusni da bi se uputili kući sami.

– Neka se zaista boje biti sama doma, a treba ih u takvom stresu ostaviti same. Ovdje se ne radi samo o problemu s kojim se suočavaju roditelji, odrasli ljudi, koji imaju odgovornosti i prema poslodavcu i svome radu i obitelji i djetetu.

Radi se i o djeci koja su opterećena koronavirusnom situacijom, ali i stresom prerane odgovornosti koja je nepravedno prebačena na njih. Sve zbog nemogućnosti škole ili Grada ili Ministarstva da osiguraju sredstva za radno mjesto ili honorare učitelja koji bi ih u produženom boravku pratili dok roditelji ne stignu po njih, ističe majka.

Ti su primjeri, kaže, stvarni, iza njih stoje ljudi s imenima i prezimenima, a ne izmišljene hipotetske životne priče.

– Mi, roditelji koji imamo stvarne potrebe za korištenjem produženog boravka, ne možemo prihvatiti opciju u kojoj djecu prepuštamo samima sebi zbog nemogućnosti pronalaženja načina da škola omogući produženi boravak. Jer time ugrožavamo, na jedan ili drugi način, egzistencijalna pitanja obitelji.

Smatramo da je trebalo ovaj problem predvidjeti jer pandemija traje već podugo, odnosno da ga treba čim prije riješiti. Snosili smo golem teret obrazovanja djece za vrijeme izolacije, dok smo paralelno radili i usklađivali enormne obaveze i odgovornosti u nemogućim okolnostima.

Upitno je kako ćemo nastaviti funkcionirati u ovima, kad djeca većinu dana nisu zbrinuta, a još je više upitno kako će sama djeca funkcionirati, i uz kakve posljedice, u ovakvim nepedagoškim okolnostima, upozorava majka trećaša.

Škole postale premale

U Odjelu gradske uprave ističu pak da su itekako svjesni problema te da je organizacija produženog boravka za što veći broj djece u riječkim osnovnim školama u ovom trenutku primarni zadatak i razmatraju se sve mogućnosti koje stoje na raspolaganju.

– Potpuno razumijemo sve roditelje koji su se našli u ovoj situaciji jer smo i sami roditelji koji su se, uostalom i zbog svojih iskustava, zalagali za programe produženog boravka i cjelodnevne nastave koji predstavljaju »nadgradnju« minimalnog Državnog pedagoškog standarda za djecu nižih razreda osnovne škole.

Ove godine sufinanciramo 81 skupinu djece u produženom boravku, što je na nivou prethodnih godina i dovoljno da se zadovolje potrebe na razini Rijeke. Nažalost, od lipnja ove godine kad su se zaprimali zahtjevi roditelja za produženi boravak, pa do rujna i početka nastave, epidemiološka se slika naglo i jako pogoršala.

Organizacija nastave u uvjetima u kojima se moraju poštivati epidemiološke mjere, a prvenstveno socijalna distanca, iznimno je teška zbog ograničenog prostora u školama. Škole su, grubo rečeno, zbog epidemije postale premale.

Ta je situacija neminovno utjecala i na program produženog boravka u kojem su dosadašnje grupe morale biti drastično brojčano smanjene kako bi djeca bila u što manjoj mjeri izložena mogućnosti širenja zaraze.

Svjesni smo da je nekim roditeljima produženi boravak jedini način zbrinjavanja djece nakon nastave i iz tog smo razloga odlučili prvenstvo ulaska u produženi boravak dati najmlađoj djeci, pojašnjavaju u Odjelu.

Ravnateljica OŠ Podmurvice Loredana Jakominić također naglašava da u potpunosti razumije roditelje, ali i da nije škola ta koja je propisala uvjete za odvijanje produženog programa.

– Sve smo pokušali napraviti, doslovce smo školu okrenuli naopako i od idućeg tjedna uspjet ćemo organizirati program za učenike drugih razreda. U potpunosti razumijemo roditelje, ali trenutno za organizaciju programa za treće razrede nemamo uvjete. Imamo samo dvije učiteljice u programu i dvije skupine. Većina škola nalazi se u istom problemu kao i mi, zaključuje ravnateljica.

Ministarstvo: Nema miješanja grupa u školama

Bez obzira na probleme roditelja i škola u Ministarstvu znanosti i obrazovanja čvrsti po pitanju uvjeta u kojima se za vrijeme epidemije može provoditi program produženog boravka jer na pitanje ima li mogućnosti da se ipak dozvoli miješanje učenika jučer su odgovorili da su upute jasne.

– Što se tiče produženog boravka, Upute HZJZ-a su jasne, a osnovna preporuka je da nema miješanja grupa u školama, a na osnivačima je da u okviru svojih mogućnosti osiguraju maksimum uvjeta za održavanje produženog boravka, poručuju iz Minisarstva.

U gradskom proračunu nema sredstava za dodatna zapošljavanja učitelja

U Odjelu za odgoj i školstvo ujedno dodaju da su u želji omogućavanja većeg obuhvata propitali i opciju o povećanju broja učitelja u produženom boravku, a da se zadovolje epidemiološke mjere, moralo bi se zaposliti još 44 učiteljica.

– Osim činjenice da je gotovo nemoguće dobiti odjednom toliki broj učitelja/ca, to bi značilo i osigurati dodatnih gotovo 7 milijuna kuna, što u ovom trenutku gradski proračun ne može pratiti, odnosno, nismo uspjeli naći navedena sredstva u proračunu.

Naravno da i dalje istražujemo nove, druge mogućnosti. Naglašavamo da smo ovaj tjedan uspjeli pronaći način povećati obuhvat s učenika prvih razreda i na učenike drugih razreda. Moramo isto tako naglasiti da je dodatna otegotna okolnost u traženju rješenja situacije oko produženog boravka ta da univerzalnog rješenja – nema.

Naime, svaka škola, njih 25 čiji smo osnivač, ima specifičnu situaciju s raspoloživim prostorom i brojem učenika. Svaku tu situaciju rješavamo zajednički s ravnateljima i epidemiolozima, pa tako i situaciju oko nedostatnog kapaciteta u produženom boravku vodeći se prvenstveno pravilom da je zdravlje djece na prvom mjestu.

Ponavljamo, rješavanje situacije s produženim boravkom u ovom je trenutku prioritet i činimo sve što je u našoj moći da sukladno epidemiološkoj situaciji i zakonu, pronađemo način na koji će produženim boravkom biti obuhvaćen što veći broj djece, odnosno, sva djeca koja za produženim boravkom imaju potrebu, ističu u Odjelu.
L