RIJEKA – Nakon stanke izazvane pandemijom COVID-19, edukativne šetnje i upoznavanje »grada koji teče«, u organizaciji Mjesnog odbora Podmurvice, uz stručno vodstvo prof. Theodora de Canziania, nastavile su se jučer posjetom riječkoj sinagogi – Mala ortodoksna sinagoga. Jučerašnja šetnja počela je okupljanjem na raskršću ulica Pomerio i Ciottina, odakle je prvo krenula povijesna priča i zanimljivosti sinagoge nestale u ratnom vihoru, da bi se nastavila prema ulici Ivana Filipovića, pri čemu je De Canziani govorio o povijesti brojnih zgrada na tom potezu, uobličivši sve u još jednu zanimljivu priču o Rijeci, s nizom detalja, pa su u ovoj »turi« građani mogli uživati poput turista u vlastitom gradu. A okupio ih se popriličan broj.

Negdje oko 120 Riječanki i Riječana odazvalo se dakle ovoj prvoj post-korona edukativnoj šetnji gradom. Dokazuje to naravno interes građana za događaj i temu, ali vjerojatno i općenito »glad« za kulturnim i društvenim okupljanjima u čemu nas je korona omela.

Židovska baština

Theodor de Canziani je kazao da je tema predavanja ustvari općenito židovska baština u Rijeci, što naravno, kaže, prije svega uključuje ljude koji su ostavili velikog traga u Rijeci i regiji, a uz sinagoge, tu je i židovsko groblje na groblju Kozala, kao jedno od ljepših.

– Imamo, dakle, dvije sinagoge – jedna koja ne postoji, a koja je bila na raskršću Pomeria i Ciottine, no koja je srušena, i jedna koju možemo, od tri postojeće namjenske sinagoge danas na teritoriju Hrvatske, vidjeti, a to je Mala sinagoga, sagrađena 1930. godine, danas u ulici Ivana Filipovića, nekad Via Galvani. Tu možemo danas upoznati dio te arhitekture, no nećemo pričati samo o arhitekturi i o povijesti, baštini, nego i o tradiciji židovskoga naroda, s čime će nas upoznati predstavnici Židovske zajednice u Rijeci, opisao je De Canziani.

Edukativna šetnja uz vodstvo prof. Theodora de Canzianija / Foto: M. GRACIN

Govoreći o srušenoj sinagogi, De Canziani je istaknuo da smo upravo u Rijeci imali jedan od najljepših židovskih hramova u Austro-Ugarskoj monarhiji, a učinio ga je, kaže, jedan fantastični arhitekt, mađarski, porijeklom Židov, koji je sagradio na desetke sinagoga tada u Austro-Ugarskoj, Lipót Baumhorn.

– Ta građevina koja je stajala ovdje, na jednom ključnom mjestu, križanju ulica, bila je veliki ukras grada i pokazatelj riječke raznolikosti, multikulturalnosti, multikonfesionalnosti, zapravo je dijelom nestala već 1944. godine, jer je sinagoga tada zapaljena, no nije u potpunosti nestala, već je ostala dijelom očuvana, da bi nažalost bila porušena 1948. godine.

Foto: M. GRACIN

Dualna Rijeka

Tako da tu imamo i jednu neobičnu riječku povijest koju treba ispričati, a s druge strane treba reći da smo i po tome specifični u Rijeci, jer kao što imamo dvoje škale, na Trsatu, gdje je jedna kalvarija, te druge škale na Kalvariji, imamo i neke druge dvojne stvari u Rijeci, odnosno imamo i dvije sinagoge u povijesti, za jednu relativnu malu zajednicu, pojasnio je Theodor de Canziani.

Edukativne šetnje u sklopu programskih aktivnosti Vijeća MO Podmurvice, programa kulture, održavaju se već niz godina, obično su vrlo uspješne i posjećene, a iduća je šetnja najavljena već sljedeće subote, i to u sklopu proslave Dana sv. Vida, pri čemu je planirana šetnja Molo longom, uz portret grada Rijeke