Nakon četiri dana natezanja jučer konačno počela prodaja povlaštenih karata / Snimio Damir. ŠKOMRLJ
Dio roditelja čija djeca nemaju pravo na subvenciju smatraju da su njihova djeca diskriminirana jer moraju plaćati punu cijenu karte. Naime, pravo na subvenciju imaju svi učenici koji žive 5 kilometara dalje od škole i koriste međumjesni prijevoz
RIJEKA Iako Odluka o kriterijima i načinu financiranja troškova javnog prijevoza redovitih učenika srednjih škola koju je Vlada donijela tek u utorak još uvijek nije stupila na snagu, jer od objave u Narodnim novinama nije prošlo osam dana, prodaja subvencioniranih karata za međumjesni prijevoz počela je jučer.
Vatrogasna mjera kojom je ugašen revolt roditelja mnogobrojnih srednjoškolaca koji cijeli tjedan nisu mogli do subvencionirane karte za prijevoz stigla je jučer rano ujutro iz Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta. Iako se još samo dan ranije nije znalo kada će upute iz Ministarstva stići jučer je sve promptno poslano na adresu Primorsko-goranske županije te su svi srednjoškolci u svojim školama mogli dobiti odgovarajuće potvrde i krenuti po svoje subvencionirane karte.
Oni roditelji koji nisu htjeli čekati početak prodaje subvencioniranih karata te su kupili karte po punoj cijeni, prema riječima glasnogovornice Autotroleja d.o.o. Kristine Prijić, pravo na povrat novca mogu ostvariti do 26. rujna.
– Svi učenici srednjih škola mogu kupiti karte za prijevoz po subvencioniranoj cijeni, dakle s popustom od 75 posto. Potvrdu koja se preuzima u školi moraju dostaviti svi učenici prvih razreda, kao i oni koji su ove školske godine ostvarili pravo na subvenciju, te oni učenici koji ostvaruju pravo na subvenciju u iznosu od 100 posto, navodi Prijić.
Prodaja subvencioniranih karata jučer je započela i u Autotransu d.o.o. koji je za razliku od Autrotroleja cijeli protekli tjedan besplatno vozio učenike, jer kako napominje predsjednik Uprave Zvonko Krmpotić, unatoč birokratskim preprekama vezanim za Odluku koja stupa na snagu tek 18. rujna, kao i Uputu koja je tek jučer stigla, Autotrans se odlučio na ovakav postupak kako bi izašao u susret srednjoškolcima putnicima. Autotrans je jučer, ne čekajući izvršnost Odluke, pustio u prodaju mjesečne vozne karte za srednjoškolce, jer bi to prouzročilo negodovanje roditelja te plaćanje znatnog novčanog iznosa za punu cijenu karte.
Unatoč tome što je problem subvencioniranih karata za međumjesni prijevoz riješen za roditelje oko četiri tisuće primorsko-goranskih srednjoškolaca koji ostvaruju pravo na te karte, kod dijela roditelja čija djeca nemaju pravo na subvenciju upravo je ta povlastica izazvala novi revolt, jer smatraju da su njihova djeca diskriminirana iz razloga što moraju plaćati punu cijenu karte. Naime, pravo na subvenciju imaju svi učenici koji žive 5 kilometara dalje od škole i koriste međumjesni prijevoz.
Prema tim uvjetima roditelji učenika koji stanuju izvan Rijeke plaćaju samo 25 posto od pune cijene karte, što u konačnici znači da svi oni učenici koji koriste pokazne karte druge, treće ili četvrte zone tu kartu plaćaju i do četiri puta manje od roditelja učenika nastanjenih u Rijeci. Cijena mjesečne pokazne karte prve zone iznosi 134 kune, dok roditelj učenika koji koristi drugu zonu zahvaljujući subvenciji od 75 posto za mjesečnu kartu izdavaja svega 45 kuna, u trećoj zoni to izdvajanje iz kućnog budžeta iznosi 57,25 kuna, a u četvroj zoni 68,5 kuna. Pored toga, kaže majka jedne gimnazijalke, onaj tko ima kartu druge, treće i četvrte zone, koja se proteže sve od Oštrog pa do Brseča, besplatno se vozi i u prvoj zoni, a njeno dijete koje plaća daleko veću cijenu nema pravo vožnje po svim zonama.
Ogorčeni roditelji, užarene telefonske linije u školama koje su dnevno primale i po 150 poziva roditelja s upitima kada će subvencionirane karte, samo su dio nereda na početku ove školske godine. Uz problem nepravovremenog donošenja Odluke o kriterijima i načinu financiranja troškova javnog prijevoza redovitih učenika srednjih škola prvi tjedan škole na vidjelo je izašao i problem nepravovremenog raspisivanja natječaja za pomoćnike u nastavi zbog čega su učenici s teškoćama u razvoju ponovo na svojim plećima ponijeli teret neučinkovite administracije. Još im je prošle školske godine, kada su usred nastave preko noći ostali bez plaćene pomoći u školskim klupama, dano obećanje da se to više neće ponoviti, no ponovilo se i to samo zato što resorno ministarstvo natječaj nije raspisalo na vrijeme. Unatoč dugodišnjim upozorenjima da problem pomoćnika u nastavi treba sistemski riješiti te da trebaju postati sastavni dio obrazovnog sustava ne samo da se na sistemskom rješnju nije napravilo ništa, već se postavlja pitanje znaju li odgovorni kojeg datuma školska godina počinje. Ministarstvo obrazovanja koje taj datum određuje očito ga je zaboravilo, a zaboravili su ga i članovi Vlade koji su tek u utorak, drugog dana nastave, na telefonskoj sjednici Vlade donijeli Odluku financiranju troškova prijevoza. Takvim tempiranjem donošenja odluke koja na snagu stupa tek osam dana po objavi u Narodnim novinama ne samo da je napravljen kaos na početku školske godine, već je i učenicima poslana poruka da je nepravovremeno ispunjvanje obaveza sasvim u redu. Isto je tako »u redu« da s učenicima s teškoćama u školskim klupama sjede volonteri i djelatnici škole i ispravljaju tuđe propuste, jer oni se bave administriranjem već živim učenicima kojima je pomoć u nastavi više nego neophodna. Školska godina već desetljećima počinje približno istog datuma i samo da je Vlada svoju odluku »odtelefonirala« deset dana ranije, a resorno Ministarstvo natječaj raspisalo mjesec dana ranije srednjoškolci bi ovaj tjedan u školu bezbrižno putovali, a jednako bezbrižno učenici s teškoćama sjedili bi u klupama sa svojim pomoćnicima u nastavi. Ipak je očito jednostavnije još jednu školsku godinu započeti kaotično.
– Živimo na Srdočima i moja kći da bi došla do Prve sušačke hrvatske gimnazije mora preći udaljenost od 11 kilometara i vozi se 45 minuta. Njena kolegica koja stanuje samo jednu stanicu dalje i koristi drugu zonu plaća gotovo četiri puta jeftinije taj prijevoz koji jednako traje i gotovo je jednako udaljena od škole. Pitam se zbog čega svi učenici ne mogu plaćati istu cijenu. Kao da roditeljima pada novac s neba. Svi mi radimo da bi odškolovali svoju djecu, kaže ogorčena majka.
Na godišnjoj razini ona za prijevoz djeteta do škole mora iz kućnog budžeta izdvojiti 1.340 kuna, dok isti taj prijevoz roditelji kolegice njene kćeri koji stanuju tek nekoliko metara dalje isti taj prijevoz godišnje plaćaju 450 kuna.
