Manje upućeni poznavatelj primorskih prilika teško će povezati Krasicu i pomorstvo. No, da tomu nije tako i da se Krasicu često zove mjestom pomoraca, posvjedočit će i zapis krasičarskog učitelja Frana Mikuličića Matova, koji je na Krasici bio u službi od 1886. do 1919. godine, a uz učiteljski poziv bio je i dosljedan kroničar i zapisivač običaja i prilika svojega kraja.

– Većina naroda zanima se pomorstvom. Ovako liepe kuće, što ih imade, sigurno ne bi bio Krasičar sagradio težanjem zemlje, da neima svoje nepregledne i obće korisne poljane – more, koje ga odnese u sve krajeve širokoga svieta, gdje si stiče novac, šilje svojoj obitelji i nakon par i više godina vraća se u krilo svoga miloga zavičaja, zapisao je Mikuličić Matov na razmeđi stoljeća.

Uz njegove riječi postoje i brojni drugi zapisi koji svjedoče o Krasici kao mjestu pomoraca. Jedan od njih je i popis imena krasičarski zapovjednika, brodovlasnika, mornara, noštroma, škrivana i malih od palube, na kojemu se nalazi više od 20 imena, a među njima ističe se ime Pavla Petra Potrate, zapovjednika i brodovlasnika. Popis je iz ruke u ruku došao i do umirovljenog pravnika Darka Paravića, koji je, možemo slobodno reći, stotinu godina nakon Mikuličića Matova preuzeo njegovo pero zapisivača i zaljubljenika u svoj kraj.

Privatna arhiva Darko Paravić

Vrijeme procvata

Paravić je godinama skupljao listine, fotografije, predmete i podatke povezane s Krasicom. Živa je riznica brojnih zanimljivosti krasičarskoga kraja, no i prvi će upozoriti da mnogo toga još nije pronađeno, objavljeno ni predstavljeno mještanima.

– Za Krasicu se često govori kako je mjesto pomoraca, što je točno. Kad se govori o Krasičarima pomorcima, u prvom se redu misli na pomorske strojare, što je također točno. No, što je s pomorstvom prije izuma brodskog stroja? Što je značilo ploviti koristeći se samo snagom vjetra i morskih struja, osobnom snagom, snalažljivošću, hrabrošću i vještinom? O tom razdoblju za naše mjesto nema mnogo podataka, barem ne objavljenih i mještanima poznatih, govori nam Paravić.

Zato se i odlučio prihvatiti i ove zadaće te prikupiti građu o tom dobu. I, činio je to dugi niz godina, objavljivao i u publikacijama, a sada je došlo vrijeme i za objavu u Primorskom Novom listu.

Krasica je već 1818. imala 154 domaćinstva i 697 žitelja, nakon čega je počela rasti do 1857. kada je popisano 2229 žitelja. Ovaj zadnji bio je pravi cjeloviti popis i to po zaseocima: Bršljanovo, G. Krasica, G. Jelenje, Jelovka, Jakovci (Ježevo selo), D. Krasica, Miklensko, Miščići, Podlipa, Randićka Višnjevica, Vetrnjak, Vlaka, Zamatičići.

– To je upravo vrijeme o kojemu pišem i to vrijeme je očito bilo vrijeme procvata koje je donijela Karolina i pomorska trgovina morem. Iza toga, postupno se bilježi pad stanovništva uslijed odlazaka u obje Amerike, Pulu koja je bila u izgradnji kao glavna ratna luka Monarhije, Australiju, kaže Paravić.

Zloglasni rt Horn

A zašto je onodobna plovidba na jedra plijenila toliku pažnju pomorskih krugova, zašto je izazivala toliko poštovanje i doživotnu čast i slavu? Zahtjevno je bilo to vrijeme, koje potvrđuje onu izreku da su nekad »brodi bili od drva, a ljudi od železa«. Posebno se častila plovidba nekima od najopasnijih pomorskih ruta, a jedna od njih svakako je sam jug Južne Amerike, zloglasni rt Horn.

Foto Marko Gracin

– U mnogim pomorskim zemljama, posebno onim nordijskim, osnivali su se klubovi sudionika tih plovidbenih pothvata. I danas se bilježe kao posebnost osobitog značaja, o njima se piše, otvaraju se prigodne izložbe. Imali su čast nositi naslov »Albatros«, a zapovjednik broda »Master Albatros«, jednom riječju uživali su veliku čast i uvažavanje. Hrvati, kao pomorski narod, na jadranskim obalama, imali su isto tako više časnih i slavnih Albatrosa, kaže Paravić.

I Krasica je imala svog Master Albatrosa, kako smo rekli, zapovjednika, pa i brodovlasnika Pavla Petra Potratu. To prezime davno je nestalo iz Krasice, a postojale su neke naznake kako potječe iz središnje Istre, kao i prezime Macan, kojeg još ima na Krasici.

– Imajući to saznanje, pri istraživanju sam naišao na Leksikon naselja Hrvatske (Mozaik knjiga, Zagreb 2004.) te se iznenadio pročitavši da se u žminjskoj općini nalazi naselje Vedediji, a dio naselja – zaseok Potrati koji se kroz povijest bilježio i kao »Potreti« i »Potrti«, a u vrijeme izdavanja Leksikona brojilo je 10 domaćinstava, kaže Paravić. Kako je do migracija dolazilo, treba utvrditi, no to ostavljamo za neku drugu priliku.

Nava »Marietta W«

Pavao Petar Potrata zapovijedao je jedrenjakom duge plovidbe – navom »Marietta W«, 781 reg. tona, sagrađenom u Rijeci 1863. Većina tadašnjih brodova s ovoga dijela Jadrana također je građena u okolici: brodogradilišta u Kraljevici, Bakru, Pećinama, Rijeci, Malom Lošinju, Trstu…

Jedrenjak-nav »Marietta W« isplovio je 23. studenoga 1869. iz Montevidea (Urugvaj) za luku Callao (Peru), dakle Južna Amerika, i trebao je iz jednog oceana prijeći u drugi, iz Atlantskog u Tihi, što je uspješno i učinio te stekao naslov »Master Albatros« s 37 godina.

Jer, Pavao Petar Potrata rođen je 30. lipnja 1832. u Krasici Gornjoj (Crasica Camaralis) od oca Josipa i majke Antonije. Krasica Gornja tada je obuhvaćala sve kuće, naselja s gornje tj. sjeverne strane ceste, dok je s donje – južne strane, bila Krasica Dolnja.

– O njegovom školovanju, kao i o njegovoj mladosti, nisam pronašao podataka, iako moraju postojati. Našao sam podatak da se 1877. iskrcao i konačno prestao ploviti, a u Bakru je slovio kao uvaženi zapovjednik te kao brodovlasnik. U bakarskoj crkvi Majke Božje od Porta, po mom saznanju, nalazila se zavjetna slika jedrenjaka-bark »Elisabetta«, na Atlantiku, 1859. u vlasništvu kapetana Pavla Potrate. Podatke i fotografije skupio je pok. Bojan Srdoc, i sam pomorski kapetan i pravnik, pokopan na krasičarskom novom groblju, po majci Krasičar i rođak obitelji Potrata, kaže Paravić.

Školsko zvono

Pavao Petar Potrata bio je načelnik tadašnje Općine Krasica nakon prestanka municipijalne uprave i to od 1890. do 1910., nakon čega ga je zamijenio isto poznati pomorski kapetan Martin Pavletić iz Jelovke. Bio je kapetan Potrata, po tadašnjim propisima mjesni školski nadzornik, a bio je i na čelu odbora za izgradnju školske zgrade na Krasici (1884.).

Foto Marko Gracin

– Pamti ga se i kao dobrotvora, krasičarskoj školi 1896. darovao je novo školsko zvono poznate ljevaonice »Samassa«, koje je danas smješteno na našem groblju. Školi je darovao i sliku Majke Božje Karmelske, čija sudbina nije poznata. U svakom slučaju, veoma zaslužan i privržen svome rodnom mjestu, nastavit će Pravić.

Anton Potrata, brat Pavla Petra, također je bio pomorac, on je zapovijedao brigantinom »Tom« koji je bio u suvlasništvu Pavla Petra, kao i jedrenjakom Carlo iz 1862.

– Model toga broda nalazio se do 1960. u bakarskoj crkvi Majke Božje od Porta, a navodno od tada u Župnom uredu grada Bakra. Također, u spomenutoj crkvi prema dostupnim saznanjima, nalazila se zavjetna slika barka »Elisabetta« na Atlantiku iz 1859. godine. S velikom sigurnošću može se pretpostaviti da je kap. Pavao Potrata bio vlasnik-suvlasnik »Elisabette« i »Toma«, dodaje Paravić.

Kuća kapetana Potrate nalazi se u samom središtu Krasice – na Vlake, jednom od najstarijih dijelova mjesta.

– Radi se o kući »na tri poda« i uz susjednu kuću istog tipa (Margitić) predstavlja gradnju ondašnjih primorskih gradova. Takvih kuća na dva kata ima u Bakru, a tipične su za Primorje, sa čela uske, a prostor se širi u dubinu. U toj kući godinama je bila smještena pošta, čega se sigurno sjećaju nešto stariji, sve do izgradnje novih prostora – pošte, banke, društvenih prostorija, sedamdesetih godina prošlog stoljeća, opisuje naš sugovornik.

Ne baš lijep kraj

Pavao Petar Potrata umro je na Krasici u 80. godini života 1. prosinca 1911. godine.

– Završio je međutim žalosno, da ne kažem sramotno. Ostavši udovac u već nekim godinama, oženio se isto udovicom, došao u sukob s jedinim muškim potomkom koji se očito tome oštro usprotivio i lišio ga nasljedstva. Njegov brat Anton nije pak imao muških potomaka, tako da je to prezime nestalo iz našega mjesta. Pokojni Bruno Butorac govorio mi je kako je u svome djetinjstvu slušao starije, kako je sin Potrate, nakon lišenja nasljedstva, otišao ploviti, odao se neurednom životu i skončao tragično u jednoj tučnjavi na Jamajci. Usput da se napomene kako ženska djeca u ono doba nisu nasljeđivala ravnopravno sa svojom braćom, tako da je sav imetak konačno pripao sljednicima njegove druge žene, reći će Paravić.

Pavao Potrata pokopan je na krasičarskom groblju, ali na žalost, danas bez upisanog časnog imena. Baštinici su izbrusili taj dio i urezali svoja prezimena.

– Kapetan Bojan Srdoc, rođak Pavla Potrate po majčinoj liniji, donekle je ispravio ovu nepravdu te je ispod svoga imena dodao i natpis »U spomen kap. Pavlu i Antonu Potrata«. Iz njegove kuće ostala je sačuvana jedna podna kamena ploča s urezanim usputnim podatkom klesara – godinom 1779. (tzv. petroglifi). Uspio sam je sačuvati i to je, koliko znam, najranija u kamenu upisana godina na Krasici, kaže Darko Paravić.

Propela i ankora na ulazima u mjesto

Ranih devedesetih, u vrijeme Domovinskog rata i velikog zanosa koji je bio zavladao, u čast i trajan spomen našim pomorcima, postavljeno je brodsko vitlo, »propela«, na zapadnom ulazu u mjesto. Nešto kasnije postavljeno je i brodsko sidro, »ankora« ispred kapelice na istočnom ulazu u mjesto (prema Praputnjaku).

– Dotrajali krov naše mjesne crkve i župnog stana obnavljan je 1994. i to radom i prinosima svih naših mještana, kojom prilikom su se posebno istaknuli naši pomorci, i to ne malim novčanim prilozima, na što podsjeća i postavljena mramorna ploča u samoj crkvi. Cjeloviti popis darovatelja objavljen je u Bakarskom zborniku br. 4, a koliko se sjećam, omaškom je izostavljen g. Ivan Blažević, kojemu je uz ispriku uručena pismena zahvalnica, kao i g. Branimiru Frančiškoviću i g. Andri Pavletiću. Treba još svakako spomenuti doprinos postavljanju brodskog vitla i sidra kojeg su dali sada pok. Ivica Grgurić i naš mještanin Zdeslav Maštrović, kaže Darko Paravić.

Krasičarski pomorci

Na kraju nam Paravić govori kako je godinama usput skupljao razne predmete, posebno listine koje imaju bilo kakvu vezu s Krasicom. Tako je došao i do jednog nepotpunog popisa, ne sjeća se od koga, ali podaci se mogu provjeriti budući kod svakog imena stoji i naznaka izvora od kuda je prepisan. Na tome popisu su imena zapovjednika, brodovlasnika, mornara, noštroma, škrivana, maloga…

– Spomenuti popis nije cjelovit, ima osoba iz susjednih mjesta, tako da ću navesti samo neke od njih više od 20, pazeći da bude zastupljeno što više prezimena naših krasičarskih pomoraca: Potrata Pavao »Marietta W«- Cape Horn (Master Albatros), Paravić Ljubo, zapovjednik barka »Hrvat« 1887., Štiglić Vicenzo – Stanislavov, Višnjevica, pomorac, 1865., Margitić Franjo, pom. kapetan (1824 – 1900), Malvić Mate – Martinov, pomorac, 1865., Antić Fran – Tomin, pomorac, 1865., Krasica Gornja, Mikuličić Juraj, zapovjednik na barku »Olga«, Krasica, Pavešić Pavao – Jurjev, pomorac, 1865., Krasica, Pavletić Martin, zapovjednik više bakarskih jedrenjaka, Krasica, »Celestina«, 1873., Pavletić Mate, pom. kapetan, »Liepa Bakranka«, brigantin 1833., Krasica, Šišul Grga, Krasica, mali na brodu »Splendida«, oplovio Cape Horn, kasnije dezertirao u Južnoj Americi (vidi Lj. Antić »Hrvati u Južnoj Americi«), Šoić Vinko, pomorac, Krasica 1865., Štiglić Andre, Nikolin, pomorac, Krasica 1865., kaže Paravić.

Ističe kako o vjerodostojnosti popisa svjedoče i izvori iz kojih su podaci preuzeti: Paravić Ljubo – »Doživljaji hrvatskih pomoraca«, Paravić Mate – »Kostrena pod jedrima«, Štiglić Vicenzo – »Zbornik Praputnjaka«, Mikuličić Nikola – arh. 994-8/72, Pavletić Martin – »Pomorstvo 1970« te Štiglić Andre – »Zbornik Praputnjaka«.

– Ovo doživljavam kao pravi izvor ponosa za naše mjesto, a može biti izazov mlađima da nastave istraživati, što je današnjom tehnologijom višestruko olakšano, kaže Paravić.

Postoji i popis vojnih obveznika iz 1865., dakle samo mladića, koji su se u vrijeme popisivanja nalazili izvan zemlje. Popis je tiskan kao jedan od priloga u vrlo vrijednom radu »Praputnjak – zbornik radova« iz 1981. godine.

– Taj popis sadrži imena čak 15 mladića koji su u vrijeme popisa bili na plovidbi. Imena i ostali podaci napisani su na talijanskom jeziku, a među njima je i Paravic Pietro di Giacomo, Krasica. Ustanovio sam kako je to bio moj pradjed, Paravić Petar, Jakovljev (1841-1903) za kojega pouzdano znam da je osim plovidbe sudjelovao i na izgradnji Sueskog kanala kao »meštar«. Kad usporedimo ova dva popisa, uočava se kako je veći dio jednih te istih osoba, samo je jedan popis s hrvatskim, a drugi s talijaniziranim imenima. I godina 1865. se spominje u oba popisa te se očito odnosi na naraštaj koji je tih godina prispio za vojnu službu. Dakle, samo jedne generacije Krasičara na brodovima je bilo dvadesetak, zaključuje Paravić.