Bravo

Ovo je jedna od dirljivijih priča koje ćete danas pročitati. Riječke učenice donirale kosu za djecu oboljelu od raka

Ingrid Šestan Kučić

Foto Marko Gracin

Foto Marko Gracin

Najmlađa od njih, Noelle, svojom se gestom nije željela hvaliti pa su u školi razlog zbog čega je skratila kosu saznali putem društvenih mreža



RIJEKA – Noelle Šuler Bistre ima osam godina, ide u drugi razred Osnovne škole »Eugen Kumičić« i za svoj sedmi rođendan odrekla se svih darova. Umjesto da daruju nju, njezini su gosti planirana sredstva za darove donirali azilu za napuštene životinje, a Noelle je uz pomoć mame kupila hranu za pse i sve odnijela u azil. Ove školske godine Noelle je donirala svoju kosu Udruženju roditelja djece oboljele od malignih bolesti »Iskra« iz Banje Luke, a na taj se pothvat odlučila prije dva tjedna i to zahvaljujući svojoj godinu dana starijoj prijateljici Dior s kojom ide na balet. Upravo je Dior, kaže, bila poticaj da 36 centimetara svoje kose donira za izradu perike koja će uljepšati dane nekom djetetu.


Međutim, nije Noelle jedina učenica OŠ »Eugen Kumičić« koja se odlučila za taj humani potez, jer u posljednje tri godine to su učinile još tri učenice, a ukupno su donirale 148 centimetara kose. Prva je to prije tri godine učinila šestašica Natali Božić, a nakon nje Maša Stevanović, danas petašica koja od ove školske godine pohađa Katoličku osnovnu školu »Josip Pavlišić«, dok je osmašica Ana Prtenjača to učinila ovoga rujna. Bez obzira što je bio poticaj za donaciju, sve se četiri slažu da nikada nisu zažalile što su to učinile, a kako priča Natali nju je na donaciju kose potaknula starija sestra.


Božićni dar


– Moja je sestra dugo pričala o tome kako želi donirati kosu i kada je to učinila, odlučila sam se i ja te sam donirala 30 centimetara kose. Kosa je upotrijebljena za izradu vlasulje za jednu djevojku, a to je bilo u vrijeme Božića. Od tada mi je kosa narasla, a ako naraste dovoljno duga, moguće je da ću to ponoviti, priča Natali.




Maša pak dodaje da je o donaciji kose razmišljala još od drugog razreda, ali joj kosa tada nije bila dovoljno duga, a kada je tu želju otkrila svom treneru kickboxinga, on joj je kroz šalu savjetovao da se ošiša poput njega.


– On uopće nije imao kose, ali dao mi je ideju da se ošišam skroz na kratko i donirala sam 50 centimetara kose. Ne znam tko je dobio vlasulju napravljenu od moje kose, ali čekam da mi kosa ponovo dovoljno naraste i moguće da ću je opet donirati, kaže Maša.


Dodaje i da za donaciju kosa mora udovoljavati određenim kriterijima poput duljine, netretiranja kemikalijama te mora biti zdrava. Ana je pak ove godine donirala 32 centimetra svoje kose, a kako priča, oduvijek je imala dugu kosu.


– Moja je kosa otišla u Sarajevo. Nisam jedina u obitelji koja je to učinila, jer davno je i moja baka Mirjana donirala svoju kosu za izradu vlasulje. Djelomično mi je i ona bila poticaj, a reakcije prijatelja iz razreda su bile samo pozitivne, ističe Ana.


Svaka kap je bitna


Najmlađa od njih, Noelle, svojom se gestom nije željela hvaliti pa su u školi razlog zbog čega je skratila kosu saznali putem društvenih mreža. Svoju empatiju i ljubav prema životinjama iskazuje i udomljavanjem pasa iz azila, ali kako priča, sve su to stari ili bolesni psi koje nitko ne želi.


– Imala sam do sada pet pasa iz azila, a sada imam dva. Želimo im pružiti dom i uljepšati dane. Bila sam jako sretna kada smo umjesto mojih darova za rođendan mogli kupiti puno hrane za pse i dati im. Želim i za deveti rođendan učiniti isto. Darovi mi nisu nimalo nedostajali, otkriva Noelle.


Sve one, kaže ravnateljica OŠ »Eugen Kumičić«, Ana Anić Opašić, redovno sudjeluju u raznim humanitarnim akcijama koje škola organizira, a u okviru kojih je škola osmislila i dala izraditi i kišobrane s motom »Svaka kap je bitna«.


Samozatajne u dobrobiti


– Ono što im je zajedničko je da su skromne i ne žele govoriti o svojim gestama, a ta samozatajnost u dobrobiti još više veseli. Kao škola nastojimo kroz razne male humanitarne akcije pomagati zajednici. Tako imamo povodom svetog Nikole akciju »Slatka kutija«. Naime, učenici taj dan dobiju jako puno slatkiša i doniraju ih u kutiju, a onda to šaljemo onima kojima je potrebno poput SOS Dječjeg sela te Udruge sindrom Down 21. Sada smo povodom Dana jabuka prikupljali jabuke i darovali ih Domu za starije osobe Turnić, a povodom Dana životinja i mi kao škola prikupljamo hranu za azil. Nastojimo kroz niz manjih aktivnosti poticati učenike da pomažu, a mi ih svake godine nagrađujemo školskom plaketom i medaljom. Nagradu »Eugenijalac« dobivaju učenici koji postižu uspjehe na različitim natjecanjima, dok plaketu »Veliko srce« dobivaju učenici koji su se zalagali za tolerantnije i humanije društvo, objašnjava ravnateljica.


Ujedno dodaje da su Maša i Natali već vlasnice »Velikog srca«, dok će ga Ana i Noelle dobiti na kraju ove školske godine.