Grobnišćina je ostala bez svoje heroine, ali ne samo Grobnišćina, već čitav ovaj primorski kraj koji je toliko voljela i slavu mu pronosila diljem Lijepe Naše i šire.

U 73. godini života, nakon kratke i teške bolesti preminula je Vlasta Juretić, pjesnikinja, spisateljica, kulturno-društvena djelatnica, alfa i omega gotovo svega što se na Grobnišćini događalo posljednjih tridesetak godina. Kao što Vlasta nije mogla bez Grobnišćine, tako ni Grobnišćina nije mogla bez Vlaste. Teško se i sjetiti nekog događaja u kojem nije sudjelovala, od ideje do realizacije, kao što je teško nabrojiti sve u kojima jest. Djelujući kroz Katedru Čakavskoga sabora Grobnišćine, među čijim je osnivačima 1992. godine i sama bila, dala je golem doprinos razvoju izdavačke, likovne, glazbene, znanstvene i baštinske djelatnosti kakva dotad na Grobniku, ali i susjednim prostorima, nije bila zabilježena.

Slova prije svega

Štura slova na papiru kazala bi da je Vlasta Juretić Knezova rođena 14. listopada 1949. godine, a preminula 8. ožujka 2022. godine. Potom bi ta ista slova naznačila da je Vlasta u životu promijenila mnoga zanimanja, ali da je, mada se bavila i brojkama, sa slovima uvijek stajala najbolje. U svijet književnosti je zakoračila početkom devedesetih godina 20. stoljeća pod voditeljskom palicom cjeloživotne mentorice dr. sc. Ive Lukežić, prof. emerituss Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Rijeci i dugogodišnje voditeljice Katedrine izdavačke djelatnosti. Objavila je osam knjiga (poezija, zapisi, putopisi, novele, igrokazi…) i jedan roman.

Na scenu je postavila više svojih djela na čakavštini, u zemlji, te u Poljskoj 2003. godine (Wrzesnia), kojem stručni ocjenjivački sud dodjeljuje priznanje Najbolje kazališno ostvarenje festivala temeljeno na folkloru. Autoricom je Grobničke maše i tekstova na postajama Križnog puta u Cerniku pisanim na grobničkoj čakavštini, koja ima i status zaštićenog kulturnog dobra Republike Hrvatske, za što je uvelike zaslužna upravo Vlasta. Zajedno sa skladateljem Vinkom Škaronom suautoricom je »Kantate od svetoga Bartola«, praizvedene 2009. godine za proslave 100 godina župne crkve u Cerniku, koja je bila nominirana za nagradu Porin 2010. godine. Autorica je tekstova preko 250 pjesama izvedenih na raznim festivalima zabavne glazbe (Zagrebfest, Splitski festival, Festival Melodije Istre i Kvarnera, Šibenski festival, Grobnička skala te festivalima hrvatskih klapa u Omišu, Kaštelima, Buzetu…). Dobitnicom je preko 50 festivalskih nagrada. Suautorica je teksta, scenaristica i redateljica 50-minutnog edukativno-igranog filma za djecu »Sigurko« (1999.) te preko 50 televizijskih emisija zvanih »Kartulina z MIK-a« vezanih uz Festival MIK za koje je pisala scenarij od 2000. do 2009. godine.

Inovacije u kulturi

Autorica je više inovacija u kulturi, među kojima i novog koncepta izložaba pod nazivom »priziv« i 43-minutnog dokumentarnog filma »Priziv na devet u Grobniku«. Sve to u sklopu jake Katedrine likovne djelatnosti, u sklopu koje je uredila više od četrdeset likovnih kataloga, nastalih između ostalog u sklopu Međunarodne likovne kolonije Grobnik, pokrenute 1996. godine, uz podršku HDLU-a Rijeka i HDLU-a Istre. Ta je kolonija rezultirala impozantnom zbirkom suvremene umjetnosti smještenoj među zidinama drevnog Kaštela u Gradu Grobniku koji je Vlasta toliko voljela. Za nju je to mjesto i simbolički i stvarno bilo centar Grobnišćine.

Deset godina bila je urednicom Grobničkog lista, pokrenutog 1994. godine, u to vrijeme jedinog glasila na čakavštini u Hrvatskoj, no u sklopu Katedrine izdavačke grane objavljeno je i na desetke drugih tiskovina, od Grobničkog zbornika pa nadalje.

Od 1998. do 2006. godine je bila dopredsjednica Čakavskoga sabora, a bila je i članica Društva hrvatskih književnika i Matice hrvatske. Od 1991. do osnivanja Katedre Čakavskoga sabora za Grobnišćinu, sudjeluje u pripremama i utemeljenju svojevrsnog primorsko-goranskog centra za kulturu – (područje općina Čavle i Jelenje te dijela Grada Rijeke), a osnivačica je i manifestacije Grobnička jesen, također pod okriljem Katedre, čiji trideseti rođendan nažalost nije doživjela.

Svestrana aktivnost

Godine 1998. pokreće čakavsku glazbenu manifestaciju za mlade talente – Festival Grobnička skala, u suradnji sa skladateljem i dugogodišnjim suradnikom Vinkom Škaronom. Uspješno su proveli 20 festivalskih večeri. Do smrti je bila izvršnom producenticom ovog jedinstvenog festivala u Hrvatskoj koji je konkretan doprinos projektu zaštite, čuvanja i promicanja nematerijalne baštine te promicatelj jedne od posebnosti hrvatskog jezika kao jedinog u Europi tronarječnog.

Vlasta se za boljitak svoje Grobnišćine, osim kulturom, borila i velikom angažiranošću u društveno-političkom životu, te je do osnivanja Općine Čavle, u tadašnjoj Mjesnoj zajednici Cernik-Čavle obnašala dužnost predsjednice Odbora za priredbe, u dva je mandata bila predsjednica Boćarskoga kluba Bajci, 1991. godine među utemeljiteljima je Odbora za obilježavanje 750. obljetnice boja s Tatarima na Grobničkome polju, a od početka Domovinskoga rata bila je aktivna članica Štaba civilne zaštite, potom i Kriznoga štaba Općine. Bila je i članica Upravnog odbora Aerokluba Krila Kvarnera. Sudjelovala je i u pokretanju jedne od prvih lokalnih televizija na riječkom području – Grobničke televizije – GTV (rujan-prosinac-siječanj 1990./1991. godine), a početkom 1992. godine zajedno sa 67 žena s područja Općine Čavle osniva Žensko društvo Grobnišćica. U rujnu 1992. bila je i u Organizacijskom odboru prvoga Državnog prvenstva Hrvatske u padobranstvu, održanog na Grobničkome polju.

Se za Grobnišćinu

Nije bježala ni od politike, njezin nerv jednostavno nije mogao odoljeti uključivanju u izgradnju novog društva dolaskom demokratskih promjena. Bila je članica HDZ-a od 1990. do 1998. godine, a do osnivanja Općine Čavle, bila je odbornica u Skupštini općine Rijeka, od 1990. do 1993. godine. Nakon osnivanja Općine Čavle 1993. godine u dva mandata bila je vijećnica u Općinskom vijeću, u prvom mandatu kao članica HDZ-a, u drugom kao članica Nezavisne liste. U prvom je mandatu obnašala i funkciju zamjenice načelnika Općine Čavle, kada je bila i pročelnica za kulturu. No, politički okvir ubrzo joj je postao pretijesan i sputavajući. Kako i ne bi, kad je samo sebi svojstvenim umijećem za stol često znala posjesti ljude potpuno različitih svjetonazora. »Ča me briga va koj je stranki, a ako more ča storit za Grobnišćinu«, znala je reći. Od 1995. do 1998. godine intenzivno je radila na pripremama za osnivanje turističkih zajednica općina Čavle i Jelenje. Inicirala je i osnivanje UHDDR-a Grobnišćine (1997.) čija je bila i dugogodišnja tajnica.

Sve nabrojeno bila je Vlasta, ali ono što među slovima biografije ne piše, jest da je Vlasta bila veliki prijatelj, uvijek na usluzi, uvijek na pomoći. Da je Vlasta bila putujuća energija koja nije štedjela ni sebe, ni druge, žena koja se od srca i smijala i plakala. Da je dane darovala svijetu, a noći čuvala za sebe, svoje stihove, svoje ideje i svoje prijatelje. Nakon Vlastinog odlaska ništa više neće biti isto. Kao i iza svih velikih ljudi, i iza Vlaste ostaje praznina, ali ostaju i djela. Iako je »Grobnišćino, lipi moj kraju« Vlastina prva uglazbljena pjesma, iako ih ima »more«, ona što će mnogima od nas koji smo imali taj privilegij poznavati je, surađivati i prijateljevati s njom uvijek biti Vlasta, je pjesma »Tu je jubav moja«.

Vlastinom obožavanom sinu Arniju i cijeloj obitelji iskrena sućut. Sprogod će bit četrtak, na četiri ure zapolne, na jelenskon grobju, a komemoracija petak, na šest ur večer va Domu kulture na Čavji.

Vlasta, fala ti na sen i homo još jedanput…

Kad ja obajden moju Grobnišćinu,
I z okon kad dotaknen stari grad,
I kad te ja zagrlin uz Ričinu,
Moju ti jubav dajen srcen rad,
A kad se misec digne nad Primorjen,
I kad mi oko prvin snon zaspi,
Vrnjan se vavik dragom kraju svome,
Nigdi na svitu za me lipjeg ni
Tu je jubav moja i klapa stara,
A lipi kanat naš leti va noć,
Sope armonika, prati gitara,
Meni još vrime ni za doma poć

Radojka Šverko, pjevačka diva: Sve je u njezinim tekstovima

Jurica Galoic/PIXSELL

– Opraštamo se od moje drage prijateljice i suradnice, gospođe Vlaste Juretić. Teško će biti nadomjestiti tu prazninu koja nastaje šutnjom, jer nema više dugih telefonskih razgovora, ispovijedanja, diskusija o raznim temama, događajima na domaćem tlu ili u svijetu. Uvijek smo se na kraju rasprave složile. Ono što nam je bila zajednička nit vodilja je domoljublje, ljubav za zemlju kojom hodaš i za ljude koji te okružuju, koje voliš i za one koji ti ljubav ne uzvraćaju. Svi oni su u njezinim tekstovima. Drago mi je što sam kao interpretatorica bila dijelom njezinih ljubavnih ispovijesti i što su one tako dopirale do srca slušatelja. Gospođa Vlasta Juretić ostavlja iza sebe riječima zapisan trag, ali i djela o kojima će nadolazeće generacije moći učiti.

Berislav Valušek, povjesničar umjetnosti: Ostaje nam njezin duh

– Vlasta Juretić bila je alfa i omega čavjanske, grobničke, ali i riječke i nacionalne, hrvatske kulturne scene. Književnica, pjesnikinja, suradnica mnogih glazbenika, kulturni pregalac u najširem smislu riječi, kreativni organizator – začetnica je mnogih novih ideja i izvedbi, naročito na Grobnišćini. U skoro dvadeset godina rada na muzejskim, likovnim i inim projektima, zajedno s Vinkom Škaronom, bili smo tim na čelu s Vlastom. Bilo je tu svega; oduševljenja i zadovoljstva postignutim, straha i hrabrosti u potrazi za novim i drukčijim, pa čak i rasprava i svađa koje su uvijek rezultirale rješenjima boljim od ranije ponuđenih. Sjećam se predstavljanja djela iz fundusa Galerije suvremene likovne umjetnosti Grada Grobnika u Njemačkoj, međunarodnih likovnih kolonija i velikih izložbi u grobničkom Kaštelu, kao i zadnjeg ambicioznog Vlastinog projekta koji je u tijeku – Šetnice Zakona devet gradova (riječ je, naravno, o Vinodolskom zakonu) koju će uskoro krasiti skulpture devet poznatih hrvatskih kipara.

Vlasta nas je napustila, ali ostao je njezin duh, veselost, vječni osmijeh i nezaboravni radni elan koji ni mlađi niti snažniji nisu mogli uvijek pratiti. Doprinos Vlaste Juretić lokalnoj i nacionalnoj umjetnosti i kulturi tek će trebati istražiti i potvrditi. U međuvremenu se opraštamo od Čovjeka, od moje i naše vile.

Andrej Baša, glazbenik i direktor MIK-a: Malo je takvih osoba

– Vijest o odlasku Vlaste Juretić emotivno me je pogodila. Vezivala nas je dugogodišnja suradnja i druženje, poslovno, ali i privatno. Autorskim je opusom puno pridonijela podizanju kvalitete čakavske poezije. Vlasta je bila i dugogodišnji suradnik MIK-a. Autorica je stihova mnogih mikovskih uspješnica, dobitnica mnogih nagrada publike i stručnog ocjenjivačkog suda. U seriji od 145 TV Kartulina z MIK-a, koje su emitirane na desetak lokalnih TV postaja, kao i u skraćenim verzijama za Dobro jutro Hrvatska (HTV), radila je na scenariju preko 50 emisija.

Svoju energiju ulijevala je i u mnoge druge manifestacije koje su imale dodirnu točku s čakavicom od Grobničke skale, Katedre čakavskog sabora Grobnišćine i skoro svih kulturnih događanja na području Grobnišćine. Malo je osoba koje žive za ono što jesu – biti pjesnikom. Vlasta Juretić će zauvijek ostati ime koje je obilježilo naš kraj.

Vinko Škaron, glazbenik i član Katedre: Okupljala je ljude

– Više desetljeća bilo smo blisko vezani… Njena osebujna sposobnost da okuplja ljude bila je općepoznata. Osobno, često smo ulazili u »konflikte«, teško je to ukratko opisati, ali i konflikti su dovodili do nekakvih kvalitetnijih rješenja. Osobno smo se »mrzili«… i »grlili«, ali, uspijevali smo… nekako… Sjećam se godinama nastajanja naših zajedničkih pjesama u mojem podrumu… tada su nastajale i nekakve »najbolje«. Ostaje praznina izgubljenog nepatvorenog prijateljstva, bezdana nakon njenog odlaska… Usput, Vlastu se moglo »imati« ili »ne imati«… volio sam je na nekakav poseban način…. ostaje PRAZNINA. Volio sam je na svoj način, na svoj »jebeni« način, jer drugačije se i nije moglo…VILA MOJA.

Stanislav Lukanić, dugogodišnji predsjednik Katedre: Zadužila je Grobnišćinu

– Vlasta Juretić i ja poznavali smo se još kao djeca, s obzirom na to da smo iz istog mjesta i pohađali smo istu osnovnu školu u Jelenju. Moja suradnja s njom počela je 1993. godine, kada mi je ona predložila da uđem u predsjedništvo Katedre Čakavkog sabora Grobnišćine. Već 1995. godine izabran sam, na njezin prijedlog, za predsjednika ove udruge. Na tom sam mjestu, s jednim prekidom, bio do 2016. godine, pa je u tom dvadesetineštogodišnjem razdoblju trajala naša suradnja na svekolikom kulturnom razvitku Grobnišćine, a posebno Općine Čavle. Velika je uloga i zasluga Vlaste Juretić za ove plodne godine grobničke Katedre, kao i za oživljavanje kulturnog razvitka na Grobnišćini. Ona je bila puna ideja, ona je bila nepresušan izvor novih zamisli, a sve je to izlazilo iz njezine prirodne nadarenosti, ali i velike zaljubljenosti u Grobnišćinu. Vlasta Juretić je toliko zadužila Grobnišćinu, da će biti nemoguće u budućnosti baviti se raščlambom ovoga vremena bez raščlambe Vlastine djelatnosti.

Ivana Cvitan Polić, načelnica Općine Čavle: Osjećamo veliku prazninu

– Ovo je jako tužan dan za našu Čavju i cijelu Grobnišćinu. Simbolično, na Dan žena, napustila nas je snažna nepokolebljiva žena neiscrpne energije. Vlasta Juretić je bila nepresušan izvor ideja, kreativan pokretač kulture našega kraja te nezamjenjiv zaštitnik tradicije i grobničkog govora, koja je svoje znanje nesebično dijelila mlađim generacijama, djeci i mladima. Živjela je za svoju Katedru Čakavskog sabora Grobnišćine, za naš kaštel Grobnik. Živjela je svoje grobničko ča u svakoj riječi, stihu i govoru. Željela je da ljepota ovog kraja ostane zabilježena u svim oblicima umjetnosti – u knjigama, pjesmama, glazbi, slikama, skulpturama i fotografijama. Vlasta Juretić je bila ponosna Grobnišćica, a taj ponos svima je jasno pokazivala. Danas osjećamo ogromnu prazninu. Nitko neće moći nadomjestiti njezino mjesto, toliku ljubav prema svom kraju, njezinu snagu kada je trebalo izboriti se za kulturu i baštinu te energiju koju je imala u realizaciji svih programa koje bi zacrtala. Za nju niti jedna prepreka nije bila nepremostiva. Iza nje ostaju njezini projekti. Za vječnost… Nikad je nećemo zaboraviti. Draga Vlasta, naša grobnička vilo, hvala ti na svemu.

Silvana Demark, predsjednica Katedre: I u bolničkoj postelji kovala je nove planove

– Naša Vlasta je bila Katedra, a Katedra je bila Vlasta, i bit će teško ispuniti prazninu koja je nastala njenim odlaskom. Od osnutka Katedre 1992. godine izmjenjivala se na mjestu predsjednice, dopredsjednice, tajnice, ali je prije svega ostala kreatorica Katedrinih programa, vodeći se zaštitom i očuvanjem starog, ali u sinergiji sa suvremenim umjetničkim stvaralaštvom te posebno u radu s mladima. U okviru Katedre pokrenula je i osmislila nebrojene programe, od kojih su najznačajniji Međunarodna likovna kolonija Grobnik koja je bila osnova za stvaranje zbirke suvremene likovne umjetnosti Grobnik, koja danas broji više od 450 umjetničkih djela domaćih i međunarodnih autora, osnovana je Artoteka Grobnik – posudionica umjetničkih djela, održane izložbe »Priziv«, ostvareno bogato nakladništvo, osnovan Grobnički list koji je u vrijeme izlaženja bio jedino glasilo na čakavštini, osnovane scenske, glazbene i likovne skupine, proveden kontinuirani projekt Grobnička jesen s nizom programa među kojima je projekt Darovani, natječaj za najbolje učeničke likovne i literarne radove, Kviz znanja »Gdje sam – tko sam«. Nadalje, treba spomenuti i festival Grobnička skala, projekt zaštite i očuvanje grobničkog govora, zaštita i očuvanje Kaštela Grobnik te brojni drugi, među kojima je posljednji i jedan od najznačajnijih projekata Šetnica Zakona devet gradova, koju čini devet kamenih skulptura u spomen na devet gradova donositelja Vinodolskog zakona. Postavljanje skulptura je predviđeno za proljeće ove godine, ali nažalost, naša Vlasta to nije dočekala. Čak i u bolničkoj postelji kovala je nove planove i ideje što i kako dalje, bila do kraja predana svojem cjeloživotnom pozivu i radu na očuvanju i zaštiti materijalne i nematerijalne baštine Grobnišćine, zaštiti Kaštela, grobničkog govora i svega povezanog s Grobnišćinom. I upravo je otišla u godini kada Katedra Čakavskog sabora Grobnišćine obilježava 30. obljetnicu koja je na koncu i kruna njezinog rada i postojanja. Na tome joj Grobnišćina i Grobničani trebaju biti vječno zahvalni.

Dr. Iva Lukežić, prof. emmeritus Sveučilišta u Rijeci: Djelovala je na mnoge od nas

– Jako mi je teško, ne mogu se pribrati, ne mogu govoriti. Od Sanje Zubčić čula sam tu tužnu vijest da je umrla naša Vlasta, osoba koje je djelovala na mnoge od nas. To me jako pogodilo, došlo je kao »grom iz vedra neba«. Nisam to očekivala, ostala sam zatečena, ali sam neizmjerno tužna. U visokoj sam životnoj dobi, teško se krećem i uglavnom vrijeme provodim u kući, a posebice posljednje dvije godine otkako je epidemija koronavirusa. S Vlastom sam se posljednji put čula krajem prošle godine. Rekla mi je da je bolesna, ali sam ipak iznenađena, nisam mislila da je tako ozbiljno. Ne znam što bih rekla, trenutno nisam u stanju ništa više reći.