Svjetski dan socijalnog rada

Opasan posao: Socijalni radnici sve izloženiji agresiji

Siniša Pucić

To je sve opasniji posao jer se ulazi u domove i intimu korisnika, koji misle da im mi možemo riješiti sve. Možda je najveći problem što sustav ne prati potrebe korisnika



RIJEKA » U povodu 18. ožujka – Svjetskog dana socijalnog rada, četrnaest socijalnih radnika s područja Primorsko-goranske županije ukazalo je na sve brojnije probleme s kojima se ova struka susreće. Na prvom mjestu tu je golem porast verbalnih, ali i fizičkih napada na socijalne radnike, koji bez statusa službene osobe učestalo primaju prijetnje smrću ili čak udarce šakom u glavu, za što korisnik biva kažnjen samo prekršajnom prijavom.


Također, kako kažu, sve brojnijim medijskim napisima s negativnom konotacijom o njihovom radu raste i još gora percepcija ove struke kod ljudi, koji su dodatno opterećeni negativnom situacijom u društvu i rezanjem prava u zadnjem zakonu, a što sve u konačnici rađa povećanjem agresivnosti prema socijalnim radnicima koji provode rješenja i nezaštićeni ulaze u stambene prostore korisnika. 


   – Valja naglasiti da smo mi profesionalci, stručno osposobljeni za rad u socijalnoj skrbi, a ne humanitarci bez škole. Također, javnost ne zna da se naša djelatnost ne provodi samo u centrima za socijalnu skrb, nego i u domovima, bolnicama, zatvorima i mnogim drugim institucijama tako da se nakon završenog studija cijeli život educiramo kako bismo usvojili sad već oko 170 različitih ovlasti i poslova u sustavu. Stoga, to je iznimno težak i human, a sve više i opasan posao, jer se ulazi u domove i intimu korisnika, koji najčešće misle da im mi možemo riješiti sve životne probleme. Možda je najveći problem taj što sustav ne prati potrebe korisnika. Primjerice, naše stranke nemaju novca za smještaj u domove pa se od nas očekuje da ih negdje smjestimo, što je najteže sa starijim i psihički bolesnim osobama, ističu socijalni radnici, navodeći primjere kako su ih ljudi zvali od uklanjanja problema s mačkama na stubištu, preko oblačenja mrtvaca, do pronalaska vodoinstalatera. 




   – Unatoč stalnom porastu broja korisnika te istog ili smanjenog broja socijalnih radnika, velika većina kolega maksimalno se daje u ovom poslu, ali u zadnje vrijeme stalno se provlači pitanje naše odgovornosti, iako nikada nitko ne dolazi na naše skupove da upozna ovlasti i mogućnosti koje imamo. Nemamo ni podršku ni zaštitu. Prvo se u našoj struci treba promijeniti svijest, da naučimo cijeniti sebe, kažu socijalni radnici, koji uz sve navedeno, nadzor nad roditeljskom skrbi i skrbništvo rade besplatno već tri mjeseca, koliko im resorno ministarstvo taj dio još nije platilo. Jučer i danas obišli su oba riječka prihvatilišta za beskućnike.