Kardiolog, pročelnik Zavoda za kardiomiopatije, bolesti zalistaka i zatajivanja srca KBC-a Rijeka, redoviti profesor Medicinskog fakulteta i aktualni prorektor za znanost i umjetnost Sveučilišta u Rijeci, Alen Ružić, novoizabrani je ravnatelj riječkog KBC-a. Ružić je autor pedesetak znanstvenih i stručnih radova, predavač s više od 70 pozvanih predavanja na međunarodnim i domaćim, stručnim i znanstvenim skupovima, dobitnik nagrade »Zeleni karton« udruge pacijenata 2014., nagrade za najbolji znanstveni rad u suradnji sa studentima na Zagreb International Medical Summit 2016., dok je godine 2019. dobio nagradu za najboljeg nastavnika Medicinskog fakulteta u Rijeci po ocjeni studenata medicine.

Nakon tri godine prorektorskog mandata odbrojava zadnje dane na toj funkciji, a sam za sebe kaže da je vjerojatno jedini prorektor koji je cijelog mandata vodio zavod u bolnici, odrađivao po dvije ambulante tjedno i barem dva puta dežurao kao kardiolog.

– To je odista zahtijevalo predani rad i dobru organizaciju. U cijelom sam mandatu odradio na Sveučilištu svaki dan nakon bolničkog dežurstva, ali je svemu svakako pridonijela i iznimna ekipa suradnika na svim područjima, kako na Sveučilištu, tako i u bolnici, kojima posebno zahvaljujem. RUR ljestvica i ulazak u 4 posto najboljih sveučilišta na svijetu, kao i članstvo u najboljoj europskoj mreži sveučilišta iznimni su uspjesi programa i strategije rektorice Snježane Prijić-Samaržija i njenog reformatorskog tima u kojem sam imao čast biti. Uvjeren sam da će status velikog reformatora za rektoricu i njen tim sigurno dodatno potvrditi pogled koji će tek stići iz perspektive budućnosti.

Može li se reći da je upravo područje znanosti ono koje je u posljednje vrijeme u punom zamahu na riječkom Sveučilištu, jer uz ulazak u društvo najboljih sveučilišta tu je i članstvo u YUFE mreži.

– Ta dva dosega vjerojatno spadaju u najveće uspjehe prethodnog razdoblja na Sveučilištu i oni su izravni rezultat iznimnog načina strateškog upravljanja naše rektorice, te rada svih nas iz njenog uskog tima. Niz vrlo konkretnih, ali promišljenih provedbenih mjera, promicanje EU razvojnih politika i rad na njihovom aktivnom kreiranju, kao i potpuna transparentnost, otvoreno i demokratično upravljanje u kojem se slušaju mišljenja kolega »s terena«, utvrđuju i bez odgode rješavaju problemi, dali su ove sjajne rezultate. Pored obaveza iz resora prorektora za znanost i umjetnost, a što bi u nekoj europskoj terminologiji odgovaralo pojmu »produktivnost«, u mom je radu bilo važno i to što dolazim s Medicinskog fakulteta kao najveće sastavnice i iz KBC-a Rijeka kao najveće znanstveno-nastavne baze.

Alen Ružić Foto Marko Gracin

Značajni projekti

Tijekom protekle tri godine proveli ste niz institucijskih mjera unapređenja znanstvenog i umjetničkog rada?

– Pogled u protekle tri godine me ispunjava osjećajem zadovoljstva. Kao član najužeg tima rektorice Snježane Prijić-Samaržija, imao sam prilike voditi i uspješno privesti kraju mnoge značajne projekte. Bilo je to razdoblje u kojem su se mijenjale EU i nacionalne legislative i strategije, razdoblje u kojem je važnost znanja za bolji život zajednice došlo na prvo mjesto, a Sveučilište u Rijeci se prvo i jedino u Hrvatskoj uključilo u kreiranje takvih EU politika i počelo raditi na toj novoj paradigmi. Pandemija COVID-19 je pokazala koliko je važno dijeljenje znanja i rezultata istraživanja, kako novac u znanosti jest važan, ali nije jedini i presudan faktor s obzirom da se motivacija, kreativnost i dobro upravljanje ne mogu ničim nadomjestiti.

Vodio sam sveučilišni krizni stožer ove nedavne pandemije, osim uspješnog rješavanja sigurnosti, suočili smo se s pitanjima stranih studenata, uspješno i za razliku od drugih sveučilišta uz podršku studenata evakuirali cijelo studentsko naselje s više od 700 postelja, koordinirali različite volonterske aktivnosti, prvi imali dežurnu psihološku pomoć, ali uspjeli brzom reakcijom utvrditi probleme koje je epidemija donijela i u područje znanosti i provedbe EU znanstvenih projekata, te donijeti ciljane mjere za rješenje ovih problema u vrijednosti od gotovo 3,5 milijuna kuna.

Moram naglasiti da sam posebno zadovoljan što smo u mom resoru i prorektorskom mandatu uspjeli reorganizirati sustav poticanja znanosti i to u svim područjima, formirali smo 10 projektnih linija i u financijskom pogledu udvostručili iznos za znanost. Konačno je sva naša iznimno vrijedna kapitalna znanstvena oprema upisana u nacionalnu bazu, što osigurava njeno temeljno održavanje, konačno je ona postala produktivna i samoodrživa uz brojne poslovne partnere, među kojima je za ilustraciju možda dovoljno istaknuti samo Rimac automobile.

Otvorili smo se svijetu i uspjeli napraviti kataloge opreme, ali i katalog znanja koji predstavlja detaljnu »znanstvenu osobnu iskaznicu« Sveučilišta u kojoj svaki znanstvenik na svijetu može vidjeti tko se od riječkih znanstvenika čime bavi i kakve rezultate ima. To su vrata za ekspanziju međunarodnih suradnji i dovođenje velikih projekata.

Pored niza drugih institucijskih mjera, posebno sam sretan i zbog dijela rada koji je bio vezan uz studente: od otvaranja ambulanti u Kampusu, poboljšanja uvjeta studentskog smještaja u kojem sam sudjelovao, pa do upravo otvorenog studija logopedije i uznapredovalih priprema za pokretanje studija farmacije u budućnosti. Osnovali smo Fakultet dentalne medicine i to kao novu integriranu sastavnicu, utemeljili Doktorsku školu, te ostvarili niz drugih rezultata. Zbog svega toga odista ne mogu kriti svoje zadovoljstvo.

Spomenuli ste pandemiju, a kao i gospodarstvo, i znanost je doživjela »lockdown«. Kako se Sveučilište nosi s tim?

– Mi smo pandemije postali svjesni već krajem veljače, kada su nam počeli dolaziti strani studenti i vrlo brzo smo već u ožujku krenuli s odlukama koje su trebale olakšati rad. Pojavilo se niz problema, od toga da se za 80 posto projekata procijenilo da će kasniti, preko doktoranata koji su prestali raditi, ljudi koji nisu mogli u laboratorije pa do internacionalizacije koje je došla na nulu, kao i suradnja s gospodarstvom. U internacionalizaciji se javila bojazan da bi se akademske zajednice mogle zatvoriti u nacionalne okvire i da kroz dulji period internacionalizacija postane dugoročno problematična. Na temelju takvog stanja napravili smo detaljne preporuke, primjerice da se laboratoriji mogu pokrenuti uz epidemiološke preporuke i da se za sve projekte koji su stalni naprave revidirani financijski provedbeni projekti. Čitav niz preporuka kulminirao je donošenjem institucijskih mjera podrške čiji je cilj smanjenje štete pandemije. Tako će se primjerice u novom pozivu za internacionalizaciju uz dolaske znanstvenika stimulirati i njihov autorski doprinos projektima online, držanje nastave na doktorskim studijima, rad s doktorandima online. Probat ćemo sve točke koje je COVID-19 ugasio ili ugrozio aktivirati. Upravo mi je raspisivanje natječaja i provedba tih mjera zadatak do stupanja na novu dužnost u KBC-u.

Otvaranje suradnje

Hoće li taj prelazak na novu dužnost podrazumijevati i jaču suradnju KBC-a i Sveučilišta? Vjerujete li da možete »pogurati« neke projekte kao što je Sveučilišna bolnica?

– Apsolutno. Dodatno unapređenje suradnje Sveučilišta i KBC-a Rijeka smatram iznimno važnim, kao i samo stjecanje statusa Sveučilišne bolnice. Ovdje treba jasno naglasiti da statutarne odredbe KBC-a Rijeka kao zdravstvene ustanove najvišeg nacionalnog ranga, osnivačku ulogu Vlade Republike Hrvatske i druge odrednice koje proizlaze iz zakona o zdravstvenoj zaštiti i podzakonskih akata osnivanjem Sveučilišne bolnice ne dolaze u pitanje. KBC Rijeka ostaje KBC Rijeka, ali mu Sveučilište uz suglasnost nadležnih ministarstava može dodijeliti znanstveno-nastavni status Sveučilišne bolnice.

Osim snažnog reputacijskog dobitka, ovakav pomak donosi niz vrlo konkretnih razvojnih aspekata. KBC Rijeka mora biti vrhunska zdravstvena ustanova naslonjena na sustav znanosti i visokog obrazovanja jer baš oni osiguravaju trajni napredak struke, odnosno dostupnost i poticanje trajnog učenja s unaprjeđenjem postupaka u dijagnostici i liječenju bolesnika. Sveučilišna bolnica osigurava okvire za osobni razvoj visokoobrazovanih stručnjaka, liječnika, sestara i drugih profila, te svima nudi otvorene i ravnopravne karijerne mogućnosti. Upravo to sada predstavlja vodeći razlog odljeva stručnjaka.

Formiranje zajedničkog centra za EU projekte nosi također velike mogućnosti u razvoju znanosti i izgradnji nove infrastrukture, a Sveučilišna bolnica donosi i prednosti iz sustava visokog obrazovanja za međunarodnu mobilnost bolničkog osoblja, informatičku i drugu infrastrukturu, ali i otvara vrata za priljev komercijalnih sredstava u bolnicu na način koji nikako neće kolidirati s njenom javnozdravstvenom funkcijom, dapače. Spomenuli smo članstvo Sveučilišta u Rijeci u YUFE mreži kojom predsjeda Sveučilište u Maastrichtu i koje u svom sastavu ima prvu sveučilišnu bolnicu u Europi. Siguran sam da će otvaranje suradnje i ovim kanalom kroz osnivanje Sveučilišne bolnice dati značajan zamah razvoju.

Uz Sveučilišnu bolnicu postoji još jedan projekt o kojem se godinama priča, ali nikako da se realizira. Riječ je o projektu TransMedRi. U čemu je problem?

– Nedavna pandemija je u nekim stvarima izoštrila fokus na bitno, pa je javnost postala još svjesnija važnosti ukupne znanosti, pa i TransMedRi centra za zdravlje građana. Ovaj centar je u potpunosti pripremljen za izgradnju. Izrađena je čak i studija izvodljivosti, te su provedene brojne aktivnosti kako bi se osiguralo njegovo financiranje. Nažalost, u prethodnom razdoblju nije bilo poziva za EU financiranje koji bi osigurali početak izgradnje, no nadam se da će u skoro vrijeme i do toga doći. TransMedRi centar je planiran za izgradnju u neposrednoj blizini nove bolničke zgrade na Sušaku, doslovno na prvoj susjednoj parceli sa zapadne strane.

On će predstavljati veliki korak naprijed za znanost, no donijet će i pozitivne utjecaje na stručan rad, osigurati nove metode i lijekove, samoodrživost i priljev financijskih sredstava iz međunarodnih kompetitivnih izvora. Moram spomenuti da TransMedRi nije jedini projekt spreman za izgradnju. Na Sveučilištu u Rijeci smo tijekom mandata rektorice Prijić-Samaržija formirali cijelu zalihu velikih infrastrukturnih projekata spremnih za izgradnju i širenje postojećeg Kampusa. Osobno sam vodio pripremu Instituta za tjelesnu aktivnost, sportsku medicinu i zdravlje koji je u visokom stupnju spremnosti, a u svojoj biti predstavlja veliku sportsku dvoranu s brojnim zdravstvenim i znanstvenim sadržajima koja bi trebala funkcionirati suradnji s Gradom Rijekom i zdravstvenim ustanovama Primorsko-goranske županije, u prvom redu Thalassotherapijom Opatija.

Za EU natječaje još čekaju spremni projekt novih paviljona za studentski smještaj, te Inovacijska arena kao rasadnik novih tehnologija u suradnji s gospodarstvom. Uvjeren sam da će u drugom mandatu rektorice Prijić-Samaržija ovi projekti krenuti u izgradnju, a da ću ja s nove pozicije ravnatelja KBC-a Rijeka biti u mogućnosti nastaviti doprinositi ovom važnom aspektu razvoja Grada Rijeke i cijele regije.

Bolji uvjeti za rad

Hoće li prelazak na novu funkciju značiti i definitivni odlazak sa Sveučilišta i znate li tko će vas naslijediti na sadašnjoj funkciji?

– Ne znam tko će me naslijediti na funkciji prorektora, no siguran sam da će to biti adekvatna osoba. Timski rad je jedno od vodećih načela naše rektorice, pa znam da će ona nastaviti uspješne reformske poteze prema programu temeljem kojeg je izabrana i koji je već sada ispunila u cijelosti. Uska suradnja s rektoricom, njenim timom i cijelim Sveučilištem će zasigurno ostati. Za sada je još otvoreno pitanje formalnog oblika mog daljnjeg sudjelovanja, no s obzirom na očekivan opseg obaveza u KBC-u, ono će najvjerojatnije biti u savjetničkoj formi.

U kratkim crtama, što se može očekivati u vašem mandatu na ravnateljskom mjestu KBC-a?

– Nadamo se što brže dovršiti izgradnju nove bolnice na Sušaku, nastaviti obnavljati prostore i opremu prema prioritetima, te osigurati bolje uvjete za rad u okolnostima koje će ponuditi oslobađanje sadašnjih prostora Klinike za ginekologiju i porodništvo. Pored navedenog, namjeravam posebnu pažnju posvetiti stvaranju stimulativnog i optimističnog raspoloženja u kojem će svaki zaposlenik osjetiti poštovanje njegove individualnosti i brigu o viziji njegovog osobnog razvoja jer je navedeno po mom dubokom uvjerenju ključ kadrovskog napretka.

Zadovoljan kadar je garancija i ključ napretka institucije. Nadam se da će se u skoro vrijeme uspjeti ustanovu šire otvoriti međunarodnim relevantnim suradnjama i to primarno kroz snažnije povezivanje sa Sveučilištem u Rijeci, osigurati financijsku stabilnost, smanjiti odljev bolesnika u druge centre, te liste čekanja transformirati u organizacijski protokol u kojem će svaki bolesnik prema indikaciji i bez zapreke ostvarivati svoja prava. Zadataka i planova ima odista puno, no u konačnici sve mora biti usmjereno zajednici u kojoj ustanova djeluje, bolesnicima i građanima koji dolaze u KBC s punim povjerenjem i osjećajem zaštićenosti u sigurnim rukama stručnjaka.