Snimio Vedran Karuza
Dok dio Riječana negoduje drugi izražavaju divljenje cvjetnom aranžmanu koji bi proslavljenom mostu mogao priskrbiti još jedno odličje, ukoliko se kandidira za izbor najljepše uređenog balkona i okućnice
IJEKA Most hrvatskih branitelja na Mrtvom kanalu, jedno od najboljih ostvarenja suvremene hrvatske arhitekture, ovjenčano prestižnim arhitektonskim nagradama i priznanjima, ovih je dana osvanuo okićen žardinjerama s visećim pelargonijama. Dok dio Riječana negoduje, drugi izražavaju divljenje cvjetnom aranžmanu koji bi proslavljenom mostu mogao priskrbiti još jedno odličje, ukoliko se kandidira za izbor najljepše uređenog balkona i okućnice.
– Recentno »uređenje« centra Rijeke košarama s cvijećem primjer je provincijalizma koji reprezentira inherentnu hrvatsku malograđansku sklonost prema ikonografiji kiča, čija je krajnja referenca pedantno dotjerano austrijsko selo. Riječ je estetici koja je u nesrazmjeru prema identitetu Rijeke kao lučkog, (post)industrijskog, modernog grada. Također, umjesto da se adresiraju pravi komunalni problemi, a ima ih mnogo, energija se troši na »ukrašavanje« kojem, uostalom, kao prikladna podloga služi regresivni urbani dizajn Korza.
Ove godine se i staklena ograda Mosta hrvatskih branitelja okitila cvjetnim pitarima. Slučaj Mosta hrvatskih branitelja je bizaran pokušaj da se valjda »previše« moderni urbani dizajn pripitomi i udomaći, a da se pri tome ne razumije da postoji razlika između privatne okućnice i javne infrastukture koja je istovremno i memorijalni objekt, pa i internacionalno nagrađivano autorsko djelo.
Novi ukrasni detalj na Mostu hrvatskih branitelja na Mrtvom kanalu – žardinjere s visećim pelargonijama postavljene na obje strane ograde, duž cijelog mosta, predsjednik Udruge hrvatskih dragovoljaca Domovinskog rata grada Rijeke Mile Biondić ocijenio je »osvježenjem u pozitivnom smislu«.
– Ljubitelj sam cvijeća i zelenila i mislim da cvijeće može samo ukrasiti, a ne nikako »nagrditi« neki prostor. Stoga mislim da je i ovo cvijeće na Mostu hrvatskih branitelja ukrasilo taj prostor. Međutim, to ne znači da su branitelji zaboravili sve zahtjeve upućene Gradu Rijeci prije nekoliko godina, upravo u vezi s mostom, a najvažniji od njih odnosi se na zahtjev koordinacije udruga proizašlih iz Domovinskog rata, kojim, između ostalog, tražimo da se na simboličan način obilježi da je to Most hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata. Zahvalni smo za cvijeće, ali to nije dovoljno, kazao je Biondić.
Ni predsjednik Društvu arhitekata Rijeke Gordan Resan nije oduševljen intervencijom i vidi je kao poziv za djelovanje.
– Cvjetnu intervenciju na Mostu hrvatskih branitelja smatram neprimjerenom nadogradnjom jednog arhitektonskog djela sa snažnim autorskim pečatom. Radi se o pokušaju da se moderna arhitektura koja se očito ne sviđa određenim strukturama integrira u mentalni okoliš onih koji je ne mogu prihvatiti. Na neki način riječ je o njihovu vapaju, poruci da most nije saživio s gradskim ambijentom i pokušaju da se ga se »popravi«.
No, takve se intervencije ne mogu raditi paušalno pa ukoliko postoji procjena da Most hrvatskih branitelja iz nekog razloga treba »uljepšati« pozivam na otvaranje stručne rasprave u suradnji s urbanistima i krajobraznim arhitektima. Ovakvo ponašanje odraz je bahatosti i neukusa, smatra Resan.
