KASTAV – Zaštitne maskice ne štite nas od intenzivnog mirisa zgarišta i paleži, udišemo ga, grlo peče i kašljemo. Ipak biramo hladan predvečernji zrak.

– Homo nona Mileva van, ne more su tu disati, govorimo joj i tjeramo je iz vlastite kuće, a ona pomalo izlazi gledajući gdje je njena kujica Fida. Obje su u šoku.

Kamo sreće da je nona Mileva Veljak sretna dobitnica neke od naših nagradnih igara, primjerice automobila, pa da smo joj došli čestitati, a da nam ona govori da je prestara za vožnju i da će auto dati svome rođaku.

Užas požara

Ali ne, ne ide to tako u 2020. godini. Nona Mileva je prestara i za živjeti sama, a kamoli za voziti auto, staračka demencija pomalo uzima maha. Nona Mileva nije dobila auto, nona Mileva izgubila je svoju kuću, svoj dom u kojemu živi 50-ak godina, prvo s mamom, a posljednjih tridesetak godina sama. Zapravo ne sama, s kujicom Fidom i s mačkama. Prati je Fida u stopu, plašljiva je i inače, a sad pogotovo. Kako i neće biti, kad je zajedno sa svojom gazdaricom nonom Milevom proživjela užas požara, vatrogasce i silne sirene koje su na noge digle Kastav i cijeli zapadni dio grada.

– Siroto je blago hodilo zgoru, zdolu, amo, tamo… pripovijeda nam nona Mileva ispred njene kuće u Kastvu koja je izgorjela u utorak poslijepodne.

– Šla san tu nutra va kuhinju naložit, pa po papir i zapalilo se još va špajze i zajeno je ćapalo niski krov. Zajeno san videla, odmah su prišli moj kujin i sused, i suseda je videla i zvala kujina, došli su brzo policajci i vatrogasci z kolimi. A ča ću, kuće više ni, 50 let san tu živela… ničega više ni… tužna je nona.

– Ma kako ni, nona, tješe je rođaci.

– Sad ste ti i Fida kod nas. Gladne nećete biti, u toplome ćete biti, koliko dugo, ne znam, kazuje joj rođak i okreće se prema nama.

KASTAV, 24.11. 2020. CRNA KRONIKA
VATROGASCI POŽAR KUÆE ADRESA VLADIMIRA NAZORA 9
SNIMIO: SERGEJ DRECHSLER

Počistiti do proljeća

– Nećemo je moći ostaviti više samu, a ne znam koliko će kod nas još moći biti, kaže nam. Kad bismo sve to počistili do proljeća, već bismo puno toga napravili, ma kad bi, teoretski, netko sad dao 300 tisuća kuna da se ovo riješi, trebalo bi sigurno dva mjeseca za radove, a i nakon toga opet netko morao biti s njom, ne možemo riskirati da se nešto desi. Kod mene neće biti gladna, neće biti žedna i bit će u toplom, ali do kada, ne znam. Super bi bilo kad bi nam netko mogao pomoći u materijalu, ruke ćemo naći uvijek, evo, mladi dečki i cure iz susjedstva već su bili došli pomoći, obložili smo krov jer zovu kišu, treba počupati puno toga van, spasiti ono što se spasiti da dok ne počne kiša, kaže nam nonin rođak, daljnji, ali ipak blizak u duši i ipak rođak.

A nona Mileva je, kad je došla na zgarište svoje kuće, samo tražila Fidu. Kad ju je ugledala, počela je plakati, a Fida cviliti, ušle su u dnevni boravak i sjele na kauč, ma nona nije ni pogledala kuću, prvo je samo grlila Fidu.