Foto S. Ježina
Grad Rijeka je kroz Generalni urbanistički plan u praznim industrijskim prostorima predvidio zaista širok spektar djelatnosti i to s ciljem njihovog što jednostavnijeg stavljanja u funkciju. No, osim prostornog planiranja, Grad nema zakonskih ovlasti pa tako niti mehanizama kojima bi utjecao na ovaj problem
Prazni prostori industrijske arhitekture boljka su hrvatskog društva pa tako i Rijeke, a ono još uvijek nema odgovor na taj problem. Vlasnika nekretnine ništa ne može natjerati da nešto stavi u funkciju, a opet riječki industrijski rast nije takav da bi potražnja za takvim kompleksima bila zadovoljavajuća. A opet ne može sve biti u službi kulture.
Rijeka (a volimo reći da je to grad koji teče) zapravo stoji – kada je riječ o oživljavanju praznih kvadrata u službu dohotka. Riječanima su uglavnom poznate te lokacije, ulice, zdanja. Niz ide ovako: Ružićeva ulica, Vodovodna ulica, Delta, pa skladišta uz obalu (Porto Baross), Rikard Benčić, Ulica Milutina Barača. Zatim su tu neki pojedinačni primjeri poput zgrade bivšeg Tipografa a nekad tvornica likera pa i tvornica konzervi (samo upravni dio ima 1.500 kvadrata) a koja je u privatnom vlasništvu. Neke nekretnine su zaštićene, ali ih ni to ne može spasiti od propadanja.
Grad Rijeka svoju viziju razvoja gradskog područja bazira na analizama gospodarskog, demografskog, socijalnog i drugih stanja i trendova te na dijalogu s javnošću odnosno potencijalnim investitorima i sve to pretače u prostorno planske dokumente te tako utječe na mogućnosti daljnjeg razvoja grada pa tako i »oživljavanja« praznih prostora, odgovaraju u Grad Rijeci na upit može li jedinica lokalne samouprave utjecati na oživljavanje mrtvog kapitala čija se točno brojka ne zna.
Čak i web stranica industrijske baštine Rijeke koja je predstavljena 2014. godine kao prva faza digitalizacije riječke kulturne baštine djelomično daje odgovor na to pitanje, budući da uopće ne donosi podatke o kvadraturi, sustavno o vlasništvu.
Bez zakonskih ovlasti
Tako je Grad Rijeka kroz Generalni urbanistički plan u praznim industrijskim prostorima predvidio zaista širok spektar djelatnosti i to s ciljem njihovog što jednostavnijeg stavljanja u funkciju. No, osim prostornog planiranja, Grad Rijeka nema posebnih zakonskih ovlasti pa tako niti mehanizama kojima bi utjecao na ovaj problem, dalje saznajemo. Dodajući da Grad uvijek podupire investitore u našem gradu pa je tako spreman i u slučaju stavljanja u funkciju industrijske baštine izgraditi potrebnu infrastrukturu.
Treba reći i da su objekti industrijske baštine uglavnom zaštićeni kao kulturna dobra, bilo pojedinačno ili kao dijelovi zaštićenih cjelina, stoga svako stavljanje u funkciju ovih objekata traži i konzervatorski nadzor odnosno pronalaženje kompromisa između investitora i konzervatora što je svakako otegotna okolnost, dalje se navodi.
Takvi prostori (objekti i infrastruktura) su u pravilu dotrajali i zahtijevaju velika ulaganja u obnovu odnosno privođenje namjeni, a nerijetko su i upitnih lokacijskih vrijednosti, navodi se u nastavku. Uvjeti zaštite su također često kočnica razvoja, pogotovo u slučaju kada onemogućavaju izlazak iz zatečenih gabarita objekata. Ipak od cijelog tog trenda, direktnog gubitka u proračunu nema, a indirektnu korist koja proizlazi iz eventualnih novih djelatnosti i mogućih novih radnih mjesta nemoguće je izračunati, zaključuju u Gradu.
Prostor za Vaše ideje
U Ulici Milutina Barača prostiru se kvadrati nekad rafinerije nafte u vlasništvu INE i brodskih motora Torpedo. Pitamo INU što je sada prazno a što u funkciji na toj atraktivnoj lokaciji, rekli bi neki tik uz more. Tako saznajemo da upravnu zgradu Mlaka trenutno koriste zaposlenici INA Grupe, dok su uredski prostori u nekim od okolnih zgrada predani u zakup tvrtkama izvan INA Grupe. INA Grupa na lokaciji Mlaka upravlja s gotovo 200.000 kvadratnih metara, a s namjerom stavljanja u funkciju određenih dijelova prostora, Mlaka je uključena u aktualni Inin projekt »Prostor za vaše ideje«.
- U sklopu navedenog projekta INA je ponudila određeni broj svojih prostora koji nisu u upotrebi na korištenje zainteresiranim pravnim ili fizičkim osobama, a s ciljem razvoja kvalitetnih poslovnih ideja kojima bi se doprinijelo razvoju lokalne zajednice. Zaprimljeno je nekoliko zanimljivih prijedloga poslovnih ideja za lokaciju Mlaka, a njihova evaluacija je u tijeku. Istovremeno, INA očekuje izdavanje rješenja Uprave za zaštitu kulturne baštine – Konzervatorskog odjela u Rijeci o statusu objekata na lokaciji Mlaka koji će se označiti kao nepokretno kulturno dobro, odnosno kao dio industrijske kulturne baštine Republike Hrvatske, čime će se stvoriti temelji za daljnje razvijanje poslovnih ideja zaprimljenih kroz projekt »Prostor za vaše ideje«, navode u INI.
Kada je riječ o Torpedu, dijelove nekad slavne tvornice kupila je tvrtka iz Krapine Jedinstvo još 2008. godine od stečajnog dužnika Torpeda. Posjeduju tri hale ukupne površine od čak 35.000 metara kvadratnih. Ne žele otkrivati koliko metara kvadratnih stoji neiskorišteno. A svojedobno su, a prema navodima našeg lista iz 2008. godine, najavljivali izgradnju stambeno – poslovnog kompleksa.
Kazneni komunalni doprinos
Daina Glavočić iz Udruge za promociju i zaštitu riječke industrijske baštine Pro Torpedo svojedobno nam je rekla da je zapravo teško iznijeti stvarno stanje riječke industrijske arhitekture. Razlog je jednostavan – te su se građevine mijenjale, preuređivale, mnogih više nema.
Uz Marganovo, Tvornice parafinki te kompleks Rikarda Benčića – u vlasništvu Grada su i bivši prostori Rade Končara u Vodovodnoj ulici, od broja 5 pa sve do broja 19. Saznajemo da je navedenoj lokaciji bila predviđena poslovno-trgovačka namjena, a sam kompleks je bio namijenjen prodaji no nije bio iskazan nikakav ozbiljniji interes investitora.
- Kompleks Rikarda Benčića je dijelom porušen (energana, ljevaonica, dimnjak), Autotransove secesijske garaže su srušene, veliki dio Vulkana je nestao, kao i ex brodogradilište Lazarus na čijem je mjestu danas tzv. terminal za kruzere a velike tvorničke hale Torpeda su dijelom prazne a dijelom u privatnom vlasništvu odnosno nedostupne, navodi dalje Daina Glavočić.
Ministarstvo graditeljstva i prostornog uređenja ide za jednu stepenicu više. Svjestan stanja na terenu, navedenu tematiku planira riješiti odnosno definirati novim Zakonom o komunalnom gospodarstvu koji je u pripremi. Zakon bi se trebao, prema posljednjim informacijama, uputiti u Vladinu proceduru tek u drugom tromjesečju 2016. godine.
– Prije toga, svakako će se provesti i javna rasprava u koju se mogu uključiti sve strukture društva, dalje saznajemo. No, sve moramo uzeti s rezrevom jer je ipak izborna godina i pitanje je kako će sve to ići nakon izbora.
Na upit s kojim se do sada problemima građevinska inspekcija u Rijeci susretala kada je riječ o ovakvim nekretninama i postoje li zdanja koja su možda opasna za okolinu jer im prijeti urušavanje, u Ministarstvu samo navode da »izmjenama zakonske regulative poslovi nadzora nad uklanjanjem ruševnih zgrada dani su jedinicama lokalne samouprave tj. komunalnim redarima. Riječ je o Zakonu o građevinskoj inspekciji koji je stupio na snagu 1. siječnja 2014. godine. Prema navedenom Zakonu ovu problematiku trebalo bi prijavljivati komunalnim redarima, koji bi u navedenim slučajevima mogli brže djelovati od građevinskih inspektora«. Drugim riječima, loptica se odgovornosti spušta na jedinicu lokalne samouprave.
