Propovijed nadbiskupa Devčića usredotočila se na likove Abrahama i posebno Marije kao učitelje vjere i kao učitelje života. Rekao je da Mariju treba prije svega hvaliti i štovati ne s njezinih zasluga nego zbog milosti Božje koja joj je darovana te da i sama Marija na to poziva
RIJEKA Crkvu proslavljaju sveci i među njima najviše Marija koja je već postala dionicom slave kojoj se svi nadamo, a štete joj ne samo neprijatelji izvana nego još više oni koji je svojim grijesima kaljaju iznutra… Molimo da nas sve te protivštine ne pokolebaju. U tome ćemo biti to uspješniji što češće budemo upirali svoj pogled prema Mariji u nebo uznesenoj i ondje proslavljenoj. Ona je nekoć bila ovdje gdje smo mi sada, u borbama i porođajnim bolovima. Neka nas svojim primjerom potakne i svojim zagovorom pomogne kroz životne borbe, nepokolebljivo kao ona vjerujući Bogu, tako proći da jednom stignemo onamo gdje se ona već nalazi – u nebesku slavu njezina Sina i našeg Gospodina Isusa Krista. Tim je mislima riječki nadbiskup mons. dr. Ivan Devčić poentirao svoju trsatsku propovijed na misi na kojoj se u Trsatskom svetištu okupilo veliko mnoštvo hodočasnika. Tom euharistijskom slavlju blagdana Velike Gospe prethodila je svečana hodočasnička procesija u kojoj je tradicionalno nošena čudotvorna slika Gospe Trsatske, a misi su koncelebrirali trsatski franjevci i svećenici Grada Rijeke.
Propovijed nadbiskupa Devčića usredotočila se na likove Abrahama i posebno Marije kao učitelje vjere i kao učitelje života. Rekao je da Mariju treba prije svega hvaliti i štovati ne s njezinih zasluga nego zbog milosti Božje koja joj je darovana te da i sama Marija na to poziva.
– Poslušnost Bogu i pouzdanje u njegovu riječ – oznake su kako Abrahamove tako i Marijine vjere, a njezin je plod blaženstvo za njih same, ali i blagoslov za sve naraštaje. Kako je važno biti toga svjestan, da je svaki čovjek koji istinski Bogu vjeruje i slijedi njegov poziv, blagoslov za sve, za cijeli svijet!, naglasio je nadbiskup pitajući »koliko smo sami toga svjesni i, što je još važnije, jesmo li i koliko po svojoj vjeri u Boga blagoslov za svijet u kojemu živimo«.Govoreći o Abrahamu i Mariji kao oličenju čovjeka vjernika, naglašavao je njihovo povjerenje u Boga, da se u njihovom primjeru otkriva da vjera znači napuštanje staroga i otvorenost za novo, iskorak u nepoznato kamo Bog zove i vodi. Rekao je da je njihova vjera utemeljena na »dubokom iskustvu Božje dobrote i ljubavi, koje daje dovoljno razloga da u poslušnosti i pouzdanju prihvate ono što posve ne razumiju«.
– Oni i nas uče i potiču da Bogu vjerujemo, ali i da od njega tražimo odgovore i objašnjenja, tj. da budemo s njime u neprestanom dijalogu, rekao je mons. Devčić tumačeći da je u odnos s Bogom potrebno uključiti i druge, da čovjek bez drugih – međusobnog svjedočenja, razmjene iskustava, savjetovanja i duhovnog vodstva – ne može ni na području vjere. Objašnjavao je da čitava Abrahamova povijest pokazuje da novo čovječanstvo nije nešto nedostižno, budući da se sam Bog angažira oko njegova ostvarenja, i da to u neusporedivo većoj mjeri vrijedi za Mariju koju Crkva štuje kao »početak boljeg svijeta«.
