I što sad? Mir, mir, mir – nitko nije kriv. I neka nije.

Pravosudni apsurd iz kolovoza 2019. godine kad je Matko Škalamera, osoba odgoja i karaktera prema kojima je najvažniji životni kredo pomagati ljudima u najgorim mogućim nevoljama, dobio 30 dana istražnog zatvora došao je do zanimljivog pravorijeka: osoba koju je navodno Škalamera “brutalno napao” moli da se sve okonča, da se apsurdno sudovanje odmah završi jer ničeg strašnog nije bilo. Ne želi nastavak suđenja, štoviše ističe kako je takav podnesak, o obustavi čitave priče, podnijela još krajem 2019. godine. I neka, nema ništa ljepšeg nego kad se ljudi mire, no priča o Škalamerinom privođenju ipak ne smije ostati bez – epiloga.

Jer tih je tjedan dana kolovoza 2019. godine zapravo iznimno važna karika u izgradnji hrvatske demokracije. Istina – na stranu koliko je bila zanimljiva obitelji Škalamera i samom Matku jer za njih je sigurno bila užasavajuća, ali nama ostalima ipak jeste i poruka i pouka. Matkov poučak zapravo govori o tome kako kad sve stane i zakaže, kad se institucije nađu u krivom smjeru, ne ulazeći zbog čega je do krivog smjera uopće došlo, ostajemo samo – mi. Jer pravosudnu pobjedu je tog 28. kolovoza 2019. godine izborio – narod.

Naravno da se ne zalažemo za “događanja naroda” jer sigurnost života svima nama omogućava upravo vjera u ispravnost pravosuđa, sve bi drugo bila anarhija, no lijepo je znati da i kad sve zakaže – nisi sam. Upravo nam to govori “Matkov poučak”: kad te bezrazložno utamniče, pravdu ipak mogu izboriti iskrene emocije nekoliko tisuća ljudi.

I ne, ni u kom slučaju nije bilo kako su neki tvrdili: 28. kolovoza Ulicu žrtava fašizma nje ispunila prijetnja mase – ispunili su je ljudi kojima su istina i pravda temelji slobode. Ljudi koji ne okreću glavu od tuđe muke.

I neka, neka se ljudi mire. Velika je to stvar, doživjeti da navodni oštećenik kaže kako se zapravo ništa lošeg nije dogodilo. Samo lijepo. Matkov poučak. Poruka kako u trenutku kad baš sve zakaže ipak postoji nada. Ljudi okupljeni u Ulici žrtava fašizma.