RIJEKA – Suvremene smjernice u psihoonkologiji govore da bi svaki pacijent trebao imati barem inicijalni razgovor podrške s psihologom. Koliko god da se svijest pacijenata pojačala i svakako vidimo pozitivan pomak, i dalje je to jedna mala brojka naspram brojke oboljelih – istaknula je psihologinja KBC-a Rijeka Petra Kučan na stručnom simpoziju posvećenom mentalnom zdravlju osoba oboljelih od onkoloških bolesti i njihovih obitelji.

Riječ je o simpoziju koji je Rijeka psihologije održala u povodu Svjetskog dana mentalnog zdravlja pod nazivom »Mentalno zdravlje u psihoonkologiji – od dijagnoze i liječenja do novog života«, a okupio je stručnjake iz područja psihologije, onkologije i palijativne skrbi koji su istaknuli važnost kontinuirane psihološke podrške oboljelima i njihovim obiteljima, od postavljanja dijagnoze i liječenja do oporavka i života nakon bolesti.

Navodeći da još uvijek postoji puno prostora za poboljšanje u raznim domenama, Kučan je kazala kako uloga psihologa nije samo skrb o emocionalnom zdravlju, već sudjeluju i u praktičnoj skrbi bolesnika, od fizičke boli do socijalnih i duhovnih aspekata.

– Zavod za psihologiju u Rijeci ove godine slavi 20 godina. Imamo privilegij da broji 26 psihologa te imamo mogućnost određeni dio psihologa uključiti izravno u skrb o onkološkim pacijentima, dok u većini drugih hrvatskih centara nema takvih timova.

Međutim, prostora za pomak ima, pogotovo u pogledu strukturiranja skrbi o oboljelima na način da se pacijenti prate od početka, od dijagnoze, te da znaju da imaju podršku, bez obzira treba li im, kazala je Kučan.

Navodeći da suvremena onkologija, uz razvoj novih lijekova, imunoterapije i terapijskih metoda, sve više naglašava potrebu za cjelovitom skrbi koja nadilazi samo liječenje bolesti, ravnateljica Kliničkog bolničkog centra Rijeka Alemka Brnčić-Fischer napomenula je da ispred liječnika ne stoji dijagnoza, nego čovjek.

– Čovjek sa svojim strahovima, nadama, obitelji i planovima koji se često iz temelja mijenjaju. Upravo tu dolazi do izražaja važnost psihoonkologije, navela je ravnateljica.

Naglasila je da je cilj liječenja, uz izlječenje bolesti, pacijentima osigurati kvalitetan i dostojanstven život, a to je moguće zajedničkim radom liječnika, medicinskih sestara, psihologa, psihijatara i drugih stručnjaka. Istaknula je i važnost razvoja kliničke psihologije te stvaranja bolničkog okruženja u kojem se pacijenti osjećaju sigurno, znajući da ih se sluša i razumije.

Dodajući da suočavanje s onkološkom bolešću predstavlja veliko životno iskušenje ne samo za oboljelu osobu, nego i za njezinu obitelj, riječka gradonačelnica Iva Rinčić istaknula je da je psihološka podrška neizostavni dio cjelovite skrbi, kako tijekom liječenja, tako i nakon njega te je apostrofirala pristup koji u središte stavlja čovjeka, njegove potrebe i dostojanstvo.

U sklopu simpozija obrađene su teme o ulozi psihologa u skrbi za mentalno zdravlje odraslih i psihoonkološkom obiteljskom savjetovanju, sveobuhvatnoj skrbi za pacijentice tijekom liječenja i nakon bolesti kroz program Enea te ulozi psihologa u dječjoj onkologiji, a raspravljalo se i o psihološkoj podršci djeci i obiteljima u palijativnoj skrbi te o 18 godina psihoonkološkog savjetovanja nacionalne udruge Sve za nju.