ZNANSTVENO-STRUČNI SKUP

Konzervatori-restauratori okupili se u Rijeci: Digitalizacijom do veće zaštite arhivske građe

Marin Bolić

U Guvernerovoj palači stručnjaci koji se bave zaštitom arhivskog gradiva, knjižnične građe i umjetnina na papiru / Foto VEDRAN KARUZA

U Guvernerovoj palači stručnjaci koji se bave zaštitom arhivskog gradiva, knjižnične građe i umjetnina na papiru / Foto VEDRAN KARUZA

Riječki je arhiv uložio znatna sredstva za opremanje studija za reprografiju, odnosno digitalizaciju, koja je najekonomičniji način da se zaštiti velika količina gradiva u kratko vrijeme, te se na taj način smanjuje opasnost od njihova oštećenja



 


 


RIJEKA – Državni arhiv u Rijeci je u suradnji s Hrvatskim državnim arhivom i Sveučilištem u Dubrovniku organizirao četvrti znanstveno-stručni skup na kojem su se okupili konzervatori-restauratori i ostali stručnjaci zaposleni u arhivima, knjižnicama, muzejima, restauratorskim zavodima, na sveučilištima te srodnim ustanovama iz Hrvatske i inozemstva, a što se bave zaštitom arhivskog gradiva, knjižnične građe i umjetnina na papiru.


Želje i ambicije




Na početku dvodnevnog programa što se održava u zgradi Pomorskog i povijesnog muzeja Hrvatskog primorja Rijeka, nekadašnjoj Guvernerovoj palači, prisutne je pozdravila Iva Gobić Vitolović, voditeljica Odjela za zaštitu, konzervaciju, restauraciju i reprografiju arhivskog gradiva Državnog arhiva u Rijeci, koja je podsjetila na inicijalnu ideju pokretanja ovakvog skupa.


– Kad smo 2017. godine organizirali prvi skup konzervatora-restauratora papirne književne građe u Državnom arhivu u Rijeci, nismo imali osobite ambicije. Naša je želja bila da izvučemo samozatajne restauratore iz svojih restauratorskih laboratorija i radionica jer smo smatrali da bez obzira što nas muče isti ili slični problemi, nedovoljno znamo o radu jedni drugih, nedovoljno si pomažemo, nedovoljno se upotpunjavamo, a smatrali smo da za time postoji potreba. Isto tako nedovoljno izlažemo, objavljujemo i tako dalje. Naša ambicija tada je sezala toliko da okupimo samo konzervatore-restauratore te da možda potaknemo interes i ostalih strukovnjaka koji se bave zaštitom baštine. Već na prvom susretu smo u tome uspjeli jer je bio velik odaziv restauratora, ali i ostalih stručnjaka iz baštinskih institucija. Prvi skup je bio primarno namijenjen hrvatskim konzervatorima-restauratorima, no naš skup je prerastao iz nacionalnog u međunarodni, postao je višednevni, sve je više organizatora, pa se nadamo da će se taj trend rasta i razvoja nastaviti i dalje, rekla je Gobić Vitolović.


Na panoima prezentiran rad konzervatora-restauratora / Snimio Vedran KARUZA


Pisane baštine


Organizatori četvrtog znanstveno-stručnog skupa konzervatora-restauratora su Državni arhiv u Rijeci, Hrvatski državni arhiv i Sveučilište u Dubrovniku, a teme gotovo četrdeset izlaganja i prezentacija postera, što su se održala i što danas slijede, tiču se zaštite pisane baštine, predstavljanja projekata i primjera dobre prakse, ukazivanja na izazove i probleme s kojima se konzervatori-restauratori susreću, kao i približavanja rada konzervatora-restauratora drugim stručnjacima. Jedan od važnijih ciljeva dvodnevnog skupa je analiziranje modela suradnje između različitih baštinskih ustanova, visokoškolskih obrazovnih ustanova i imatelja gradiva radi cjelovite zaštite.


Ravnatelj Državnog arhiva u Rijeci Markus Leideck istaknuo je namjeru da se objave na skupu prezentirani radovi.


– Za razliku od prethodnih skupova, radove s ovog znanstveno-stručnog skupa planiramo objaviti u zborniku radova, a koji bi predstavili na idućem skupu za dvije godine. Konzervatorsko-restauratorska struka često nije dovoljno vidljiva u ukupnom radu baštinskih ustanova pa bih iskoristio priliku da sve vas potaknem da svoj rad učinite prezentnim u javnosti, izjavio je Leideck te dodao kako su u riječkom arhivu u prethodne tri godine napravili brojna ulaganja kako bi se osigurali što bolji uvjeti rada.


– Nabavili smo veliku količinu strojeva, uređaja i alata što su potrebni za rad konzervatora-restauratora, povećali smo broj stručnih djelatnika u odjelu za konzervaciju i restauraciju arhivskog gradiva. Također, riječki je arhiv uložio znatna sredstva za opremanje studija za reprografiju, odnosno digitalizaciju, koja je unatoč početnim relativno visokim troškovima investicije i nabave opreme, zapravo najekonomičniji način da se zaštiti velika količina gradiva u kratko vrijeme, a važna je jer se tako izvornici trajno povlače iz uporabe u čitaonici te se smanjuje opasnost od njihova oštećenja, objašnjava Leideck.


Markus Leideck / Snimio Vedran KARUZA


Pozvano predavanje


Prisutnima su se obratili još pročelnica dr. umj. Andreja Dragojević iz Središnjeg laboratorija za konzervaciju i restauraciju Hrvatskog državnog arhiva, doc. Sanja Serhatlić s Odjela za umjetnost i restauraciju Sveučilišta u Dubrovniku te Jelena Rubić, voditeljica Službe za digitalizaciju kulturne baštine pri Ministarstvu kulture i medija Republike Hrvatske, koja je održala pozvano predavanje na kojem je predstavila projekt »e-Kultura – Digitalizacija kulturne baštine«, odnosno njegove rezultate. Tako se moglo saznati da je u sklopu njega uspostavljen središnji sustav za pohranu, pristup, agregaciju i pretraživanje građe kulturne baštine, razvijene su e-usluge i uspostavljen je standardizirani pristup digitalizaciji kulturne baštine te je ojačan kapacitet AKM zajednica za digitalizaciju kulturne baštine.


U Mramornoj dvorani Pomorskog i povijesnog muzeja Hrvatskog primorja Rijeka u okviru četvrtog skupa konzervatora-restauratora izloženi su posteri izlagača te je otvorena izložba »Projekt Bunker – Sustavna zaštita najvrjednijih arhivalija Državnog arhiva u Rijeci«.