Katia Cristina da Silva Mello Mikulić i Yesica Andrea Portilla Rodriguez Čorak dvije su izuzetne Južnoamerikanke. Katia je Brazilka iz grada Rio Claro u državi Sao Paula, dok u Rijeci živi desetak godina. Yesica dolazi iz Calia u Koumbiji, a kad je prvi put 2018. godine upoznala Rijeku pomislila je da bi bilo lijepo da ona postane njezin – dom.

Želja joj se ostvarila dvije godine kasnije. Iako nije bilo baš neko vrijeme, početak je to pandemije 2020. godine, nije požalila: nakon njezine rodne Kolumbije, jer dom je uvijek dom ma gdje se svijetom selili, Hrvatska je za nju najljepše mjesto na svijetu.

– Sve mi je ovdje lijepo i dobro. Iako me mnogi pitaju kako podnosim da je za razliku od one u Kolumbiji ovdje zima poprilično hladna, mene upravo jasno definirana godišnja doba oduševljavaju. Uživam u svakom od njih. I u vrelini ljeta, ali i sada kad mnogi od vas kažu da je kraj zime siv i depresivan, meni je lijepo.

Pa ono tako izražajno zelenilo proljeća, ma ne, vi sami kao da ne vidite u kako lijepom okruženju živite, silno dinamično, baš onako kako zamišljamo temperament ljudi s južnoameričkog kontinenta, pojašnjava nam Yesica.

Katia, unekoliko diskretnija, s osmijehom sluša. I u najvećoj se mjeri slaže s impresijama koje Kvarner ostavlja na njezinu kolegicu, uskoro i suradnicu. Katia i Yesica, naime, uskoro pokreću iznimni, vrlo profesionalni studio latinoameričkih plesova. Uz komponentnu klasične škole plesa koji u pravilu definiramo zabavom, njihov je cilj stvaranje jezgre poznavatelja i učitelja plesa iz koje će kasnije svoje slanje širiti Hrvatskom.

Yesica Andrea Portilla Rodriguez Čorak i Katia Cristina da Silva Mello Mikulić

Spoj fitnessa i plesa

Katia, stanovnica Škurinja, već godinama ima plesnu Udrugu Ka Inspira, koja posluje na Potoku te u Kastvu. Najvažniji je u njoj program Salsation, koji se definira kao kombinacija fitnessa i plesa, i u Hrvatskoj je vrlo inovativan. Kroz ekspresiju glazbe i teksta to je i funkcionalni trening, pojednostavljeno rečeno – kombinacija plesa i sporta, rekreacije.

Članica njezine udruge uskoro postaje i Yesica, a nakon toga čitavu će priču izdignuti do radionice koja će se baviti najznačajnijim latinoameričkim plesovima kao što su to salsa, samba i cha-cha od nama najpoznatijih, pa sve do batchate i merenegue koji u Hrvatskoj još nisu dobili pravu, a zasluženu popularnost.

– Ples je u najvećem dijelu Južne Amerike naprosto stil života, za neke i posao. Uostalom, ja i živim od škole čiji sam sadržaj već i pojasnila, a djelujem i kao instruktor u mnogim državama svijeta. Eto, upravo dok budete čitali ovaj tekst, bit ću u Njemačkoj, gdje držim trodnevnu obuku za profesionalne učitelje plesa.

U travnju putujem u Francusku i Nizozemsku s istom zadaćom, a od najudaljenijih destinacija ove je godine na rasporedu i Japan. Latinoamerički plesovi u svojoj profesionalnoj formi u velikoj su ekspanziji, zahvaljujući dolasku Yesice u Rijeku krenut ćemo u stvaranje istinski značajnog, profesionalnog studija i u Hrvatskoj, pojašnjava nam Katia.

Katia i Yesica su inače dobro upoznate s hrvatskom scenom latinoameričkih plesova i za nju imaju samo riječi hvale. No, njihovi su ciljevi iznad toga, žele stvoriti plesnu skupinu koja će na najvišim umjetničkim i profesionalnim zasadama i u Hrvatskoj napraviti velike pomake.

Iako su svjesne da bi do toga mogle doći i »uvozom« kolega iz Kolumbije ili Brazila, kako je poznato, riječ je o državama koje zajedno imaju oko 250 milijuna stanovnika, razmišljanje im ide u drugom smjeru. Mišljenja su da se upravo u Rijeci može stvoriti hrvatski centar za profesionalno bavljenje latinoameričkim plesovima.

Iskustva im ne nedostaje, kako smo istaknuli, Katia je i ugledni međunarodni instruktor, dok se Yesica prije dolaska u Rijeku profesionalno bavila plesom. Uostalom, i svog sadašnjeg supruga je upoznala dok su oboje radili i živjeli u Dubaiju, jednom od najznačajnijh središta na svijetu gdje je jako razvijena i latinoamerička plesna scena. Iako su živjeti i raditi mogli i u Dubaiju, prevladala je Yesicina želja za dolaskom u Rijeku.

– Rijeka i Hrvatska imaju mnogo potencijala za sve, pa tako i za razvoj latinoameričke plesne scene. Moćna vam je i turistička industrija, uostalom Kvarner i Istra su joj najznačajnije točke, a upravo u povezanosti s najznačajnijim hotelima i uopće turističkom privredom vidimo velike mogućnosti za razvoj profesije kojom se bavimo.

S druge strane, ljudi, posebno mladi vrlo su senzibilizirani za latino izričaj. Kao što smo i rekle, u Hrvatskoj je velik broj jako dobrih plesno-fitness studija u čijem je fokusu južnoamerička glazba. Držimo stoga da je osnova za razvoj onog što planiramo jako dobra, da naprosto nije potreban dolazak kolega s našeg rodnog kontinenta, pojašnjava nam Yesica.

Sličnosti i razlike

Razgovaramo na Kantridi. Gledamo more, i ulovimo se kako promatramo svoj okoliš očima naših sugovornica, osoba koje su na jednom poprilično udaljenom kontinentu Rijeku odabrale za svoj dom.

– Kad bismo stvarale neku sliku sličnosti na našem planetu, da, Južna Amerika i Mediteran su možda najsličniji. Ali ima i velikih razlika. Točnije, Argentina i Čile su vam apsolutno bliski, kao i stavovi ljudi u tim državama. Argentinci su oni koji se drže elitom Južne Amerike. Zapravo oni i žele da ih se tretira Europljanima. Ostatak kontinenta je drukčiji, otvoreniji, temperamentniji i iskreniji, pojašnjavaju nam Katia i Yesica.

– Ma zapravo smo jako slični, ali ono što me isprva pomalo i čudilo je vaša određena distanciranost. Jeste, i vi ste temperamentni i srdačni, ali za razliku od nas nemate tu taktilnu komponentu. Mi kad se sretnemo, silno se veselimo, komentiramo i – grlimo se. Kod vas zagrljaja u običnim susretima uglavnom nema, istaknula nam je Yesica dodatno pojašnjenje viđenja dvaju mentaliteta i međuljudskih odnosa.

Da, značajni poticaj za razgovor s Katiom i Yesicom bila je činjenica da se bave nečim što je u Hrvatskoj rijetko, baš ako i to da će zahvaljujući njima upravo Rijeka dobiti jednu novu, značajnu kulturno-zabavnu komponentu, da će se izdignuti iz hrvatskog prosjeka.

Jednako tako činjenica je da u Rijeci i čitavoj Hrvatskoj živi malo ljudi koji su doselili iz Južne Amerike, posebno je malo Kolumbijaca, tako da su razlozi za priču s njima bili otvoreni sami po sebi. I ne manje važno, pomalo nas je zbunila činjenica da netko zemlju iz koje mnogi iseljavaju vidi kao jako dobar prostor za sasvim suprotni proces – doseljavanje i razvijanje posla koji jamči i sasvim dobar, ugodan standard.

– U Hrvatskoj je dobro. Mora se naprosto raditi, mnogo raditi, i tada nema brige za standard. Rekla sam vam da radim u Rijeci i Kastvu. K tome i posao mi je takav da od mene traži jako dobru fizičku spremu, tako da ja radim i kad ne radim. I na kraju, kad se sve rezimira – dobro je.

Da sad kad odem u Njemačku, cijena mog posla, sat mog rada raste za nekih 25, pa i 30 posto. Ali treba znati da su ondje i cijene za mnoge stvari neusporedivo više nego u Hrvatskoj. Da o tim odnosima u Japanu ni ne govorim. O odlasku iz Hrvatske ne razmišljam, prekrasna je to zemlja, osjećam se sigurno, visoka je i kvaliteta života.

Stekla sam mnogo dragih prijatelja i oni mi ne dopuštaju da se osjećam strankinjom, da se osjećam usamljeno. S druge strane, naravno da mi nedostaju moja obitelj i brazilski prijatelji, voljela bih da su mi blizu, ali koliko god Brazil bio daleko, pa ne bih ostala tolike godine da mislim da bi mi negdje drugdje bilo bolje, objašnjava na Katia.

Zanimljiv iskorak

S Yesicom se u tu domenu vrijednosti za novac i standarda života još ne možemo upustiti, ali možemo kada je riječ o kuhinji.

– Obožavam vašu kuhinju. S obzirom na to da sam sitnije građe, silno su mi zanimljve vaše marende, obožavam ih jer su baš cjeloviti obrok i jako su fine. Silno su mi privlačne vaše male gostionice, Žamarić, Fiorin – Štacion, ubacila se Katia – i jela koja pripremaju. Recimo maneštre, mada obožavam i jela s roštilja.

Jako smo slični i u gastronomiji, s tom razlikom da je kod nas u Kolumbiji nezamisliv dan bez riže. U svim kombinacijama, najčešće s grahom koji je također dio naše svakodnevice, ali za razliku od vas mi zajedno pripremamo tjesteninu i rižu. Znate, Kolumbia je jedna od, u postotnom broju, najbrže rastućih država svijeta, naše su porodice vrlo brojne.

Tome se mora prilagoditi i kuhinju, tako da se konzumira manje mesa. Mada, koliko vidim, i vaša primorska jela su jednostavna i od povoljnijih namirnica. Ono što je također razlika, kod nas se konzumira više priloga i nemjerljivo veće količine povrća, kao i voća, ističe Yesica.

Nasmijane, vesele, prepune planova. I sigurne da će ih, po baš zacrtanom cilju provesti u djelo. Naravno, posebno Katia, koja već dugo djeluje u Rijeci, da, znaju probleme, prepreke, pa i nepovjerenje prema strancima koje je kod nas također prisutno, ali ni u jednom trenutku ih pretjerano »mozganje« ne navodi na pomisao da možda sve skupa nema smisla, da se s profesionalnim studijem za latinoameričke plesove ne može uspjeti.

– Koliko god nailazile na prepreke, pa i nelogičnu nezainteresiranost turističkog sektora, barem onog dijela s kojim smo do sada kontaktirale, vjerujemo da će Rijeka postati jak latino dance centar, da će biti posla kako za nas, tako i za sve one koji će se kod nas usavršavati, stjecati nova znanja i vještine. Kad se u posao unese energija koju mi imamo, strast i ljubav prema plesu, sve će se vrlo brzo usmjeriti u željenom pravcu.

Zato tu i jesu one – Yesica i Katia. Dvije vedre Južnoamerikanke. Ne daju se smesti, nastavljaju svojim putem koji bi već ovog ljeta mogao postati značajno i ugodno vidljiv. Vjerujemo da će uspjeti, obogatiti Rijeku zanimljivim iskorakom u svijet plesa, ali što je možda i najvažnije, utjecati i na nas same da kraj u kojem živimo počnemo gledati njihovim očima.

Sunce je zalazilo za Učku. Boje su postajale prigušenije, temperatura je krenula padati. Ali ne, nije to pomalo tužan kraj lijepog dana, kako bismo mi konstatirali, ne, to je uvod u – ugodnu večer u kojoj ćemo biti sretni jer smo živjeli – lijepi dan.