Sustav visokog obrazovanja potrebno je debirokratizirati, ojačati autonomiju sveučilišta, te poticati izvrsnost i uspostaviti čvrstu vezu informacijske i financijske prirode između sveučilišta, znanosti i gospodarstva. Tek tada moći ćemo reći da pretendiramo tome da Hrvatska postane društvo znanja, poručio je predsjednik Republike
RIJEKA – Sustav visokog obrazovanja potrebno je debirokratizirati, ojačati autonomiju sveučilišta, te poticati izvrsnost i uspostaviti čvrstu vezu informacijske i financijske prirode između sveučilišta, znanosti i gospodarstva. Tek tada moći ćemo reći da pretendiramo tome da Hrvatska postane društvo znanja, poručio je predsjednik Republike Ivo Josipović na tribini Udruge za razvoj visokog školstva Universitas, održanom na Učiteljskom fakultetu u Rijeci. Za reforme je potrebna suradnja ministarstva i sveučilišta, a kao možda i najveću zapreku reformama Josipović vidi u želji da se ne ugrozi sigurnost sveučilišta, profesora i studenata.
– Razumljiva mi je ta želja, ali ako čekamo, sve će nam teže biti napraviti pravi korak. Pamet i kreativnost glavni su pokretači napretka i treba ih vrednovati. Naš pristup znanosti i obrazovanju ne potiče izvrsnost, nije usmjeren prema tržištu i gospodarstvu, no za to mijenjati potreban je pomak u glavama. Nema tog zakona i pravilnika koji će promijeniti postojeće stanje, rekao je Josipović.Predsjednik je rekao kako se još od studentskih vremena ne sjeća ni jednog razdoblja u kojem visoko obrazovanje nije bilo reformiramo.
– Mogu samo zaključiti da se u tom dugom traženju nismo našli. Reforme su u velikoj mjeri birokratizirale sveučilišta i sveučilišni život. Stalno se bavimo pisanjem pravilnika i statuta, što znači da je sustav uvijek bio nestabilan. U želji da se menadžerira financiranje nestala je autonomija sveučilišta, a sveučilište se profiliralo kao ekstenzija državne uprave. Rektori imaju vrlo malo ili nimalo prostora za vođenje financijske i kadrovske politike. Sveučilišta to sama najbolje znaju, ali za to moraju imati financijski prostor. No, sveučilišta znaju i bježati pod skute države, jer to jamči sigurnost, ali autonomija sveučilišta oko kadrovske i znanstvene politike jest vrijednost, zbog koje treba ući u određeni rizik, rekao ej Josipović.
Ocijenio je da smo fingirali Bolonju, da nismo ostvarili tu ideju. - Kad je na Zagrebačkom sveučilištu promovirana prva generacija bakalara, tadašnji rektor s ponosom je uzviknuo: svi naši prvostupnici idu na magisterij! Što to znači? Potpuno smo promašili. Ljudi nakon tri godine studija nemaju posla, tržište rada ne prepoznaje prvostupnike, ali to nije problem samo sveučilišta. I suša na tržištu rada pridonosi ovoj situaciji. No, i mi profesori smo u dobroj mjeri samo prepjevali četverogodišnji studij na petogodišnji. I moj fakultet je to učinio, ocijenio je Josippović.
Istaknuo je žalosnu činjenicu da je gotovo 50 posto mladih u Hrvatskoj nezaposleno, dok je Hrvatska jedna od pet zemalja u EU koja nema dugoročnu prognozu tržišta rada.– Mladi koji su završili studij nemaju mjesto na tržištu rada. Postoji ogroman disparitet između tržišta rada i obrazovnih programa. Istovremeno završenih stručnjaka specifičnih tehničkih i prirodnih struka nema u onom broju koje gospodarstvo traži. Nemamo prognoze kojih će struka za pet godina trebati. Mislim da svi tu snose dio odgovornosti, kaže Josipović.
Napominje da su naše istaknute ambicije o povećanju broja studenata i uvođenja kvalitetnijeg obrazovanja, što podrazumijeva i povećanje nastavnog kadra, objektivno veće od naših mogućnosti. Pritom je znanstvena komponenta sustava visokog obrazovanja još dalje od ambicija i želja koje imamo. - Pitanje je je li sustav dobro posložen? Koliko ćemo taj konopac ambicija i mogućnosti još moći natezati prije nego pukne? Na disproporciju želja, potreba i mogućnosti reagirali smo pogrešno, rekao je Josipović.
Upozorio je na nadkapacitiranost u javnim hrvatskim visokim učilištima, gdje postoji 23 posto više raspoloživih mjesta nego potencijalnih studenata.– Investiralo se u kapacitete više nego što treba. Možda neke škole ili sveučilišta nije trebalo razvijati u toj mjeri. Postojeća mreža visokih učilišta nosi u sebi opasnost, jer proračun to sve ne može isfinancirati. Još dugo godina svakom mladom čovjeku nećemo moći osigurati besplatno studiranje. Obrazovanje shvaćam kao javno dobro i smatram da svaki student koji ispunjava svoje obveze, treba imati potporu društva i besplatno obrazovanje. S druge strane, podržavam stroge kriterije i smatram da onaj tko ne izvršava obveze, ne može računati na pomoć društva, objasnio je Josipović.
