SDP je nakon drugog kruga popravio ionako dobre rezultate u odnosu na 2009. godinu, dok HDZ ima manje čelnika nego ranije. Funkcije su prisiljeni napustiti čak i neki načelnici koji su godinama vladali – od Miroslava Uljana u Kostreni, Marijana Plešea u Delnicama, do Tome Sparožića u Omišlju
RIJEKA Pobjeda i potvrda liderskog statusa SDP-a u ovoj regiji, osjetni pad HDZ-a te gubitak svih utvrda osim Grada Krka za PGS, kratki je rezime ovih lokalnih izbora nakon drugoga kruga, u kojemu su uspjeh postigli i neki novi nezavisni kandidati.
Drugi krug je donio niz iznenađenja i obrata – od Kostrene i Kraljevice preko Delnica do Lovrana, a riječ koja je obilježila drugi krug, osim u samom gradu Rijeci, jest – promjena. U čak 10 od 18 jedinica u kojima su se u nedjelju 2. lipnja održali izbori u drugom krugu došlo je do promjena, a funkcije su prisiljeni napustiti i neki načelnici koji su godinama vladali – od Miroslava Uljana u Kostreni, Marijana Plešea u Delnicama, do Tome Sparožića u Omišlju.
Prednost SDP-a
Očekivano, SDP je sa svojim partnerima (koji variraju od općine do općine) i dalje najjača stranka jer, osim što je zadržao vlast u Gradu Rijeci u osobi Vojka Obersnela, SDP je na ovim izborima još »podebljao« ionako dobre i stabilne rezultate u odnosu na 2009. godinu. SDP tako sada ima 14 gradonačelnika i načelnika u ukupno 36 lokalnih jedinica – jednoga više nego prije četiri godine.
Gubitnik izbora je PGS, koji je spao na jednog jedinoga gradonačelnika – i to predsjednika stranke Darija Vasilića, koji je u svom Krku opet uvjerljivo pobijedio u prvom krugu, ali uz podršku SDP-a i drugih.
To je za čak četiri manje nego prije četiri godine – PGS je izgubio Kostrenu, Delnice, Jelenje, a gubitkom mogu smatrati i Dobrinj, jer je Neven Komadina donedavno bio njihov član.
U drugom krugu PGS nije uspio osvojiti Matulje i Klanu, dok su u prvom krugu ispali u Čavlima, Rijeci, Viškovu, Baški itd.
Od nekadašnjih čak 10 gradonačelnika i načelnika (a imali su svojevremeno i župana), PGS-ovci su danas spali na jednoga, a činjenica da su izgubili svugdje gdje su uopće bili u drugom krugu, govori ipak o limitiranosti te stranke.
Naravno, u PGS-u ne vide situaciju tako crnom: predsjednik PGS-a Rijeke Nikola Ivaniš uopće ne želi komentirati rezultate, a šef stranke Darijo Vasilić ne misli da mora snositi odgovornost za ovaj rezultat.
– Rezultati PGS-a su korektni – u usporedbi s 2009. godinom, kad smo imali 59 vijećničkih mjesta u PGŽ-u ukupno, sad imamo 52 vijećnika, nije to ništa strašno – kaže Vasilić. Ističe da je PGS na izborima za Županijsku skupštinu sada čak imao bolji rezultat nego 2009. godine, i to za dva posto, a gubitak Kostrene, Delnica i Jelenja pripisuje činjenici da su se na tim izborima svi ujednili protiv PGS-ov kandidata, koji su ostali usamljeni.
– Ne vidim da bih ja morao odgovarati ili ponuditi ostavku zbog ovoga. Pa ni šefovi drugih stranaka, SDP-a ili HDZ-a, ne odlaze zbog rezultata na lokalnim izborima. To je odgovornost lokalnih organizacija – rezolutan je Vasilić.
SDP je zadržao deset jedinica: Rijeku, Kastav, Viškovo, Čavle, Opatiju, Matulje, Rab, Općinu Vinodolsku, Mrkopalj i Ravnu Goru; osvojio je Omišalj, Punat, Čabar i Lokve – prva dva je preoteo nezavisnima, a potonja dva u Gorskom kotaru HDZ-u.
Doduše, SDP je i izgubio tri jedinice – Vrbovsko, Kraljevicu i Lovran, a nije uspio osvojiti Bakar, Klanu, Mali Lošinj, Lopar, Crikvenicu, Novi Vinodolski, Brod Moravice i Skrad.Po broju načelnika SDP je tako i dalje najuspješnija stranka u Županiji, a još je i popravio rezultat u odnosu na 2009. godinu, a tome treba dodati i da je u Baški podržao nezavisnog Tonija Juranića, a u Malinskoj zajedno s HNS-om nezavisnog Antona Roberta Kraljića te je i to na neki način SDP-ov uspjeh.
Veliko razočaranje za SDP-ovce je činjenica da Dino Manestar u Crikvenici nije uspio pobijediti već kompromitiranog HDZ-ovog Damira Rukavinu – čini se da se šef stranke Zoran Milanović pokazao kao čovjek loše sreće: u kampanji je došao podržati samo Sašu Đujića u Novi Vinodolski, Dina Manestra u Crikvenicu i Željka Mirkovića u Vrbovsko, i sva trojica su izgubili.
Naravno, dobrom rezultatu SDP-a svakako treba pridodati i to što je SDP već u prvom krugu dobio župana – Zlatka Komadinu, koji u izbornoj noći 2. lipnja nije krio oduševljenje rezultatima i, kako smatra, ulogom koju je u cijeloj toj priči odigrao njegov Županijski odbor.
Kažnjena nedosljednost
– Ovo je pobjeda županijskog SDP-a. Tko god nas je na terenu slijedio, taj je pobijedio – rekao je Komadina, misleći na činjenicu da je HNS pobijedio u Cresu gdje je bio sa SDP-om, ali i da je SDP u Kraljevici i Kostreni izgubio jer nije »slušao« preporuku Županijske organizacije o tome da ide s HNS-om. Županijska pobjeda trebala se preslikati gdje god je bilo moguće, uputio je »drugarsku kritiku« svojima Komadina, koji je otpočetka zagovarao ideju da Kukuriku savez ide zajedno gdje god je moguće.
I šef SDP-a Rijeke Vojko Obersnel slaže se s time: Gdje god je bilo nedosljednosti u koaliranju, rezultat je za nas bio slabiji. Trebalo je biti više dosljednosti, rekao je Obersnel, koji je, kao i Komadina, uz sebe imao veliku koaliciju sa stranačkim partnerima HNS-om, IDS-om, HSU-om itd.
Iako je HDZ u Gradu Rijeci sa svojim kandidatom Hrvojem Burićem dogurao do drugog kruga i pristojnih 30 posto glasova, a već u prvom krugu ostvario pobjedu u svojim utvrdama u Novom Vinodolskom, Malom Lošinju i Bakru, ukupno – rezultat je loš, slabiji nego prije četiri godine. HDZ je 2009. godine imao jednak broj načelnika kao i SDP – 13, a sada je pao za tri, na 10, što je relativno velik pad – za četvrtinu.
1. krug Jelenje i Malinska
2. krug Kraljevica, Kostrena, Lovran, Omišalj, Punat, Delnice, Vrbovsko, Čabar i Lokve
HDZ je zadržao Bakar, Klanu, Mošćeničku Dragu, Mali Lošinj, Lopar, Vrbnik, Crikvenicu, Novi Vinodolski, Skrad i Brod Moravice, ali izgubio je tri dugogodišnje baze – Čabar i Lokve (oboje od SDP-a) i Malinsku, gdje je nakon 20 godina već u prvom krugu svrgnut Anton Spicijarić. HDZ nije osvojio niti jednu novu općinu ili grad u PGŽ-u na ovim izborima, stoga se Tomislav Karamarko, a ni šef županijskog HDZ-a Oleg Butković objektivno nemaju čemu radovati.
Vrlo relativnom se stoga može smatrati izjava Olega Butkovića da je razbijen mit o PGŽ-u kao o crvenoj županiji – HDZ ima manje gradonačelnika i načelnika nego prije četiri godine, a uz to u mnogim sredinama nisu ni imali kandidata za (grado)načelnika – ni u Jelenju, ni Opatiji, ni u Krku, Dobrinju, Fužinama. Uza sve to, u mnogim gradovima nisu uspjeli proći ni u drugi krug – Čavle, Kostrena, Matulji, Omišalj, Općina Vinodolska, Delnice, Vrbovsko, Lovran…
Uspjeh HNS-a
Ako netko, pak može biti zadovoljan, to su HNS-ovci – osvojili su Kraljevicu s Nadom Turina Đurić, Kostrenu s Mirelom Marunić i ponovno Cres s Kristijanom Jurjakom (zajedno sa SDP-om). Upravo ondje gdje su »tesali« sa samostalnim nastupom, jer ih je SDP prije toga »otpilio«, HNS je na kraju sam pobijedio, i to je velik uspjeh ove stranke. HNS ipak nije uspio u drugom krugu osvojiti Fužine i Općinu Vinodolsku, ali za njih je uspjeh da su se i u tim jedinicama našli u drugom krugu. Stranka je u svakom slučaju napredovala, i uz malo sreće mogli su imati i pet gradonačelnika. Tome treba dodati i uspjeh u Malinskoj, gdje je kandidat Anton Robert Kraljić s njihovom i podrškom SDP-a pobijedio HDZ-ovca Spicijarića.
U HNS-u su time zadovoljni, tim više što su SDP-ovcima uspjeli u praksi dokazati da bi i za socijaldemokrate bilo puno bolje da surađuju u okvirima Kukuriku saveza gdje god i kad god je to moguće.
Iako je riječ tek o jednoj općini – Lovranu – zadovoljni sigurno mogu biti u Akciji mladih, gdje je Alan Sanković osvojio mandat načelnika, nakon dva mandata SDP-ovog Emila Gržina. To je svojevrsno iznenađenje jer Sanković nije slovio za favorita, ali je svakako veliki uspjeh za mladu ekipu potpomognutu PGS-om.
Ovi izbori donijeli su i odlične rezultate za nekoliko nezavisnih kandidata – čak četiri općine više nego 2009. godine sada vode nezavisni, što se poklapa s trendom jačanja nestranačkih kandidata u još nizu sredina u Hrvatskoj. Ukupno nezavisni i nestranački danas drže 7 općina – Bašku i Malinsku, gdje su pobijedili kandidati koji su imali širu stranačku podršku iza sebe, a to su Toni Juranić u Baški (kojeg je podržavala široka koalicija predvođena SDP-om) i Anton Robert Kraljić kojeg su, što je već rečeno, podržali HNS, SDP i HSU.
Iznenađenje u Delnicama
U Dobrinju je ponovno pobijedio Neven Komadina, koji nije ni imao protukandidata već drugi put zaredom, pa zaista spada u posebnu kategoriju. Donedavno je bio PGS-ov, a sada je nezavisni i doista uživa podršku cijele zajednice.
Iznenađenje je bila pobjeda Ervina Radetića u Jelenju u prvom krugu, gdje je pobijedio Branka Juretića praktički bez kampanje, dok je u Fužinama Marinko Kauzlarić pobijedio sve stranke koje je imao protiv sebe. Iznenađenje se dogodilo i u Vrbovskom, gdje je Dražen Mufić pobijedio SDP-ovog gradonačelnika Željka Mirkovića, a zanimljivo je bilo i u Delnicama gdje je pobijedio Ivica Knežević, možda najveća senzacija izbora, čovjek koji je pobijedio sve stranke, svrgnuo dugogodišnjeg PGS-ovog šefa Mladena Plešea, a tek u drugom krugu ga je podržao SDP nakon što je njegov kandidat Danijel Popović u prvom doživio fijasko.
Suma sumarum, izbori su u PGŽ-u ovoga puta donijeli niz novina, novih imena, jačanje nezavisnih lista i kandidata, svrgavanje nekih od najdugovječnijih »faraona«, ali i potvrdu snage SDP-a i njihovih partnera. Na Zapadu, dakle, ipak i ponešto novo…
