Na zadnjim lokalnim izborima Nezavisna lista »Da štima grad« koja se natjecala za riječko Gradsko vijeće i kojoj je nositelj bio Davor Štimac i Nezavisna lista »Da štima svima« čija je nositeljica bila Iva Rinčić, ostvarile su dobar izborni rezultat i postale su parlamentarne u gradskom i županijskom parlamentu.

No, samo nakon godinu i pol dana Davor Štimac koji je čak ušao u drugi krug izbora za riječkoga gradonačelnika, odlučio se na nezabilježen potez – raspustiti klub vijećnika u Gradskom vijeću i izaći iz kluba vijećnika u Županijskoj skupštini.

Razgovarali smo s gradskom i županijskom vijećnicom Ivom Rinčić o tim čudnim potezima, ali i o političkoj budućnosti ljudi koji su dio projekta izborne participacije dijela riječkih poduzetnika.

Neizbježan rastanak

Odluka Davora Štimca o raspuštanju Kluba vijećnika nezavisne liste osvanula je preko noći. Je li to tako ili ste vi koji ste bili unutra očekivali takav potez?

– To nije bilo iznenađenje. Neke kvalitete Davora Štimca su neupitne – obrazovanje, iznimna energija, stručnost, velikodušnost – no već je duže vrijeme kod njega bio vidljiv nedostatak »političkog nerva«.

To se dalo naslutiti u nekoliko političkih lutanja, ali je sve više utjecalo na naše unutrašnje odnose i povjerenje, a onda i na komunikaciju prema javnosti.

Posljedično smo kao grupa počeli gubiti integrirajući faktor, s čime se Štimac nije bio spreman suočiti. Rastanak je bio neizbježan, prošao je vrlo civilizirano i zasad ne vidim negativne posljedice.

Ljudi se grupiraju oko ideja uvijek iznova, a politika treba osigurati najučinkovitiju platformu da bi bavljenje njome imalo smisla.

Što je razlog vašega neslaganja sa Štimcem i koji su bili najveći problemi?

– Štimac nedvojbeno ima osobine lidera, ali su one više menadžerske i nisu primjerene grupi nezavisnih vijećnika, koja uz to zagovara demokratski pritisak i promjenu političke paradigme.

S vremenom su razlike postale sve izraženije, od onih na osobnoj razini (vrijednosti i stavovi), preko odnosa u grupi (odabir i način rada sa suradnicima, spremnost na različitost mišljenja i argumente, funkcija i suština tima), do vizije (kratkoročno vs. dugoročno, politika kao služenje ili vladanje itd.).

Ne bih to nazvala problemima: radi se jednostavno o dugoročno nespojivim konceptima. Rekla bih da je Štimac, kao i mnogi drugi, »zarobljenik« postojećih političkih opcija koje trenutno vladaju u Hrvatskoj, na nacionalnoj razini vidljiv kao teror 76 ruku za HDZ, na lokalnoj/regionalnoj za SDP – oni se nastoje uklopiti, mi ih nastojimo demontirati i pokrenuti promjenu.

Paradoksalno, naša je regija skromno, ali ipak jest otvorila priliku nezavisnima: ogromna je odgovornost ne prokockati to pogrešnim odlukama.

Paradoks Mrtvaške

Gradska ste, ali i županijska vijećnica. Možete li usporediti ta dva ustroja kada je riječ o izvršnoj vlasti, ali i o upravnim tijelima?

– Grad je vrlo složen sustav koji uključuje pitanja od vizije razvoja i traženja rješenja za globalne izazove (npr. klimatske promjene, energetska kriza), do mjesta u vrtićima i komunalnih problema, poput neočišćenih šahtova, nedostatka parkirnih mjesta i kašnjenja autobusa.

Grad nažalost može biti usporen i bezvizionarski, ali po logici stvari, nema priliku ljenčariti. Županija, međutim, može ubirati namete i raspoređivati ih uravnilovački i prepustiti da stvari i život teku nepodnošljivom adiministrativnom lakoćom postojanja.

Štoviše, u svom neznanju, županija može povremeno pokretati i projekte koji škode lokalnom stanovništvu.

Nisu sve županije takve kao ova naša: Istra ili Međumurje su pozitivni primjeri koji nas navode na pomisao da možda ne treba baš svaku županiju odmah dokidati kao ovu našu u kojoj župan proziva Ilovčane da slabije poznaju interes vlastitog otoka od njega samoga, ili u kojoj se jedna pročelnica, dakle, zapravo javna službenica, usuđuje prozivati skupinu vijećnika zbog njihova glasovanja na Skupštini.

Zamislite koliko se daleko ljudi mogu udaljiti od svog biračkog tijeka, da ne govorimo o temeljima demokracije, kada ih pustite dovoljno dugo u istoj fotelji.

Mjesecima ste se borili za građane Ilovika koji su upozorili na neprihvatljivost projekta izgradnje luke Mrtvaška. Preuzeli ste odgovornost s nekoliko kolega iz Županijske skupštine i upozoravali na nepravilnosti Lučke uprave, Primorsko-goranske županije, ali i resornog ministarstva. Što vas je motiviralo da se uhvatite tog nimalo ugodnog posla?

– Odgovor je vjerojatno dao kolega Loris Rak na samom početku slučaja Mrtvaška, kad mi je na Skupštini dobacio: »…Vi ste se malo previše poistovjetili s Ilovčanima«.

Za razliku od takvih stranačkih političara, moja je prirodna reakcija baš bila poistovjetiti se s Ilovčanima, ljudima kojima je zbog loše pripremljenog i uopće lošeg projekta život učinjen nemogućim: djeca su bila onemogućena u normalnom obrazovanju, radno aktivni u radu, stariji u zdravstvenoj zaštiti, itd…

I to baš na jedinom pučinskom otoku koji je odolio depopulaciji. S jedne, dakle, strane imate stanovnike jednog malog i vitalnog otoka koji se nevjerojatno odlučno i hrabro bore da opstanu na svom otoku, a s druge strane imate koaliciju velikih stranaka, SDP i HDZ, koje ignoriraju njihove vapaje i mantraju o velebnim investicijama.

S jedne strane imamo razumnu i egzistencijalnu argumentaciju Ilovčana, a s druge floskule, te manipulacije župana i njegove lučke uprave.

Kako politiku shvaćam doslovno kao zastupanje građana, tako mi je i izbor hoću li stati na stranu građana ili na stranu promašene politike bio lagan.

Što su napadi župana i njegove klike na mene i malobrojne kolege koji podržavaju borbu Ilovčana bili žešći, to je bila i jača motivacija za borbu.

Ja osobno ne razumijem što bi bila druga uloga vijećnika osim zastupati građane, u ovom slučaju Ilovčane i njihove životne interese.

Paradoks projekta Mrtvaške možda dobro ilustrira informacija od prije nekoliko dana da u petak, 4. studenog 2022., započinje javna rasprava u prekršajnom postupku protiv Ilovčana koji su 13. lipnja, dva dana nakon što je izvođač raskinuo ugovor, branili Mrtvašku.

Danas su to Ilovčani, sutra Gorski kotar, Liburnija ili Rijeka… Kada bi župan shvaćao bit svoje funkcije, samo zbog ove bi rečenice razriješio svih dužnosti Lorisa Raka koji je pokazao da ne razumije svoju vijećničku ulogu.

A Rak je, podsjetimo, istovremeno županijski vijećnik i predsjednik Upravnog vijeća Županijske lučke uprave Mali Lošinj. Očito da ni župan ne razumije svoju ulogu, i to nakon više od 20 godina na čelu županije.

»Afere« nečinjenja

Projekt Mrtvaška možda je i najveća afera u karijeri župana Zlatka Komadine. Hoćete li na Županijskoj skupštini tražiti njegovu odgovornost i odgovornost njegovih suradnika? Računate li na pomoć kolegica i kolega?

– U razvijenim društvima i političkim sustavima moralna odgovornost rukovodi postupcima pojedinaca do krajnjih konsekvenci, kakva je i ostavka.

U našem okruženju zahtjev za moralnom odgovornošću je samo pokušaj oporbe da probudi tračak svijesti u vladajućih.

Vlast koja predugo traje mijenja ljude, osobito ako traje više od 20 godina, kao u slučaju župana Komadine, te ih čini manje osjetljivima na potrebe vlastitog biračkog tijela i nekritičnima prema vlastitim propustima.

Zamislite kada vam 20 godina netko govori da vi dobro radite, jednostavno počnete u to vjerovati. Kad govorimo o »aferama« župana Komadine, ljudi bi se trebali prisjetiti brojnih primjera poput »3. maja«, Zračne luke Rijeka, Marišćine – sve su to »afere« nečinjenja Zlatka Komadine.

Recentni primjeri poput propasti projekta Ribarska luka Krk i Mrtvaška samo su vrh sante leda jedne dugotrajne i pogrešne politike.

Na nedavnoj tiskovnoj konferenciji na temu Mrtvaške s kolegom Vjekoslavom Rubešom iz Akcije mladih, javno smo rekli da ćemo, ako župan ne smijeni odgovorne za propast projekta i nenamjensko trošenje prihoda Lučke uprave Mali Lošinj, njega smatrati osobno odgovornim te ćemo podnijeti i odgovarajuće prijave nadležnim institucijama.

I to ćemo učiniti nakon što dobijemo podatke o isplatama zaštitarima u 8. i 9. mjesecu koje sam tražila kao članica Skupštine PGŽ-a.

Zbog brojnih nepravilnosti Skupština bi morala raspravljati o radu svih lučkih uprava kojima na pravno dvojben način, a svakako loše i nedgovorno, upravlja župan Komadina i njegov najuži tim.

Projekt Mrtvaška obiluje tolikim nezakonitostima da bi on po svemu trebao imati pravosudni, a moguće i kaznenopravni epilog.

Stoga ja danas, zbog istraga, sadašnjih i budućih, ne mogu javno govoriti o svim aspektima tog slučaja. Ali o političkoj odgovornosti moramo govoriti.

No, u ovom je trenutku nemoguće reći tko ima većinu u Skupštini, te je svaki potez ili odluka novi raspored odnosa. Teško je procijeniti i daljnji razvoj, a nije isključeno da će za izglasavanje bitnih akata županu vrlo brzo trebati i koalicija s HDZ-om.

Uostalom, u suglasju su djelovali i oko zaključaka za Mrtvašku u studenom 2021. godine. Lako možemo zamisliti da bi županijski HDZ, po uputi Olega Butkovića, mogao podržati proračun za 2023. godinu, pomažući tako očuvanju trenutnih odnosa u Skupštini, a posredno i izvršne vlasti.

Ako se odluči na taj scenarij, vidjet ćemo na koji će način HDZ to učiniti, po mom mišljenju mogućom pojedinačnom podrškom proračunu od strane nekog od vijećnika iz reda HDZ-a, i to zbog, eto, nekih lokalnih ili lokalpatriotskih razloga.

U takvoj atmosferi političkih trgovina nije realno očekivati da bi županijska skupština bila mjesto gdje bi se župana pozivalo na odgovornost.

No, ako ne prije, za dvije i pol godine ćemo pred birače koji će moći reći što misle o svemu. Mrtvaška je samo odjeknula toliko jako i snažno jer se narod malog otoka digao na noge, jer su to mediji – prvenstveno televizije N1 i Nova TV, Novi list, Radio Rijeka, ali i mnogi drugi – odlučili podržati, ali kada bi se svaki put složila ovakva sinergija, ne bi bilo dana da ne grune neka takva »afera« u županiji.

Možda je baš ovaj slučaj Mrtvaška nagovještaj novog vremena i novih okolnosti koje će nam pomoći da više nikada ne počinimo grešku i jednu takvu osobu ostavimo 20 godina na vlasti.

Ako je jedna od definicija demokracije promjena vlasti na izborima, možemo zaključiti da mi u županiji, ali i Rijeci, još nismo uspostavili pravu demokraciju.

Pila naopako

Župan Komadina sada obrće pilu naopako i optužuje vas i mještane Ilovika za propast projekta. Kako to komentirate?

– Župan Komadina nikada nije ozbiljno obnašao vlast, dakle onako kako bi to jedan proaktivni župan mogao i trebao raditi.

Odnedavno, međutim, on je i stvarno prepustio vlast svojim dožupanima i pročelnicima, preuzevši samo protokolarne »obveze«, no svejedno nas ne propušta napadati.

Njegovi su napadi samo dokaz da smo »uboli« u pravo mjesto. Što župan drugo može nego »okretati pilu«?

»Krivi« su, naravno, stanovnici Ilovika: ljudi koji su nevjerojatnom energijom, koja bi trebala poslužiti kao uzor cijeloj Hrvatskoj, ustali protiv projekta za koji im drugi tvrde da je bolji, a koji im doista narušava život i svakodnevicu, krivi su oni koji su županu i ministru pokazali da nemaju pravo, koji su se usudili srušiti projekt koji su ravnatelj, župan, ministar lijepo za njih smislili.

I što će takav, poniženi župan, drugo učiniti nego »okrenuti pilu« protiv Ilovčana, zaboravljajući da je na funkciji – ili bi bar trebao biti – upravo da brani i štiti interese Ilovčana?

Jer, za takve župane, Ilovčani su krivi za Mrtvašku, a stanovnici Viškova za Marišćinu, svi mi skupa za nedostatak liječnika…

Nazvati konferenciju vijećnika Županijske skupštine »degutantnom, destruktivnom i demagoškom« kao što je to on učinio, krunski je dokaz nedostatka drugih argumenta i svojevrsni poraz župana Komadine.

Imate li podatke kolika bi mogla biti šteta za županijski proračun zbog odustajanja od projekta?

– Na nedavnoj smo tiskovnoj konferenciji objavili informaciju direktno dobivenu iz Županije kojom je dokazano da je samo u srpnju ove godine za zaštitare gradilišta, i to nakon raskida ugovora, utrošeno oko pola milijuna kuna.

Kada tome pridružimo očekivane troškove zaštitara od početka do kraja projekta, trošak izvedenih radova, trošak povratka u prvobitno stanje, promidžbene aktivnosti, trošak projekta i ostalo, možemo si lako predočiti da je trošak za Županiju višemilijunski.

Moja je osobna procjena da je ovaj projekt Županiju i Lučku upravu stajao oko devet milijuna kuna. U ovom trenutku nitko ne može reći kolika će biti krajnja i ukupna svota jer će ovisiti o izvjesnim sudskim sporovima s izvođačima radova.

Kada sve to znate, izjava pročelnice Upravnog odjela za odgoj i obrazovanje sa zadnje sjednice Skupštine u raspravi oko neizglasavanja II. rebalansa proračuna, da će djeci u školi zbog našeg glasanja biti hladno, djeluje doista deplasirano.

Grad bez vizije

Je li lakše raditi u riječkom Gradskom vijeću ili u Županijskoj skupštini i nije li to previše obveza za obavljanje i jedne i druge funkcije?

– Ove dvije funkcije daju uvid u dva sustava koja se donekle nadopunjuju. Obveza ima puno, slažem se, ali je isto tako lako dokazati da je razumijevanje obaju sustava ključno za razumijevanje mentaliteta Rijeke i županije.

Zato, kombinirajući iskustva iz Gradskog vijeća Rijeke s onima realiziranim zahvaljujući participaciji u Skupštini, stekla sam daleko bolji uvid u, primjerice, funkcioniranje političkih stranaka na obje razine.

Most, Možemo!, HDZ, pa i SPD, ne ponašaju se isto u Vijeću i Skupštini. To dokazuje da individualna snaga i integritet imaju presudnu ulogu u političkom djelovanju.

Kako ocjenjujete rad gradonačelnika Marka Filipovića i osjećate li vi njegov novi ritam grada?

– Dok pogreške Komadini, nakon 22 godine, nemamo razloga opraštati, izgleda da Marku Filipoviću nećemo imati što oprostiti. Jasno je da se »novi ritam« grada razotkrio kao predizborna floskula: niti je Filipović zainteresiran za novo, niti Grad ima ritam koji bismo mogli prepoznati.

Međutim, ono što mi kao vijećnici, barem mi nezavisni i neoptrećeni koalicijskim spregama na lokalnoj ili državnoj razini, možemo i moramo isticati kao probleme, jesu neprimjerene reakcije gradonačelnika, ma kako on neiskusan bio.

Primjerice, kada gradonačelnik kaže da je poplava nešto što se periodično događa u Rijeci i tu nema pomoći, onda to mora zazvoniti do nebesa: nema toga gradonačenika na svijetu koji ne bi odmah pripremio mjere kojima će sanirati štetu, te poduzeo sve da umanji nove rizike.

Osim toga, može li se pogledati u oči građanima Rijeke i olako priznati da je među najpogođenijim objektima npr. Dječja kuća, dakle zgrada koju smo tek otvorili kao gradsku investiciju?

Što biste izdvojili kao najveće probleme Grada Rijeke i mislite li da ih aktualna vlast može riješiti?

– Grad Rijeka nema viziju: to znači da djeluje stihijski, prodajući jednu lokaciju i zapuštajući drugu, da ostavlja da zjape prazni poslovni prostori u centru, a razvojni projektu traju godinama…

Grad na moru teško može planirati vlastiti razvoj kad većim dijelom obale upravlja država; odnedavno su se pojavili i novi subjekti poput Lürssena, a istovremeno i dalje vidimo boljke izostanka komunikacije koja traje još iz doba Linića i Obersnela.

Gradonačelnik koji sve više počinje politički sličiti na svog prethodnika ne može naravno riješiti niti jedan ozbiljniji problem. Uzmimo samo, na primjer, način rješavanja preustroja gradske uprave.

Ozbiljan i u suštini stručan posao preustroja gradske uprave radi se neozbiljno i populistički. Za predloženi preustroj nema niti riječi obrazloženja, nema nikakve početne analize stanja, nema nikave metrike, nema nikakvih projekcija ishoda reorganizacije.

To je primjer koji zorno pokazuje neozbiljan, površan i u biti politikantski način rada aktualne vlasti. Jasno je da takva vlast ne može ni spoznati prave probleme Grada, a kamoli ih rješiti.

Rijeci kronično nedostaje srednjih i većih poslovnih prostora i zona s osiguranim parkiralištem, što čini osnovu poslovne infrastrukture za razvoj naših tvrtki, te privlačenje stranih s kojima smo također u deficitu.

To su tvrtke koje donose znanje, tehnologiju, organizaciju, svjetsko tržište te dobro plaćena nova radna mjesta. Primjer je projekt zone Bodulovo koji se realizirao nakon gotovo 20 godina, te odmah našao korisnike jer je interes jednostavno veći od ponude.

U prošlosti je Rijeka imala prednost upravo zbog svoje prometne povezanosti; danas je od presudne važnosti uključivanje na drugi prometni koridor te povezivanje prugom, autocestom i zračnom lukom, u protivnom ćemo dodatno zaostajati.

Poseban izazov za građane Rijeke, među kojima ističem potrebe mladih obitelji, jest osim mjesta u vrtićima i jaslicama, dugoročno rješavanje dostupnog priuštivog stanovanja.

Dovoljno znatiželjnih

Hoćete li se nastaviti baviti politikom kao nezavisna vijećnica ili razmišljate o uključivanju u neku političku opciju?

– Zasad mi odgovara nezavisno djelovanje. Puno je pametnih ljudi u raznim strankama koji razumiju javni interes i brane ga unatoč stranačkoj stezi.

Jasno mi je, međutim, da bitnog upliva na stvari i dalje imaju jaki blokovi. HDZ mi je dalek, a neke stranke su se profanirale kao tiha potpora SPD-u.

Kada bi se pojavila neopterećena skupina u npr. SDP-u, koja bi bila dovoljno jaka da se riješi utega proteklih 20 godina, to bi bio pomak za ovaj kraj.

Osobno me politika ne zanima kao radno mjesto, težim stvarnoj uspostavi demokratskog društva i promjeni društvenih odnosa u našoj županiji na korist naših građana, a ne kao što je to sad, na korist vladajućih stranaka i njihovih članova.

U neposrednoj budućnosti se vidim u nezavisnoj poziciji i u suradnji s nekoliko građanskih udruga i inicijativa, s nezavisnim opcijama te političkim akterima koji se, uvjetno rečeno, nalaze lijevo od HDZ-a i desno od SDP-a.

Ujedno iščekujem dan kada će ljudi napustiti uvjetnu lijevo- desnu podjelu, te početi razmišljali o onome što je naprijed, progresivno, održivo…

Prošla je trećina aktualnog mandata u Gradu i Županiji. Razmišljate li o novim izborima i hoćete li izaći na njih?

– Kažu da je prvi mandat premalo, drugi taman, a treći dovodi do toga da čovjek počne vjerovati da svijet bez njega ne može. Odluka o novim izborima nikako nije samo moj osobni odabir, osim političkih suradnika i saveznika, trebam sagledati potrebe obitelji i radnog mjesta, u trenutku kada odluku bude trebalo donijeti.

Voljela bih svjedočiti promjeni političke paradigme u Županiji, doživjeti da se stranački ili nestranački vijećnici isto ponašaju – da na njih utječu argumenti nevisno čiji su, i da se odluke donose isključivo u ovisnosti o snazi tih argumenata. Politika je dobar alat, sredstvo za progurati neke ideje i projekte.

Jako me zanima što bi sve naša Županija mogla biti kada se ne bismo dijelili, nego povezivali, kada bi stranačku i interesnu politiku zamijenili »ideologijom« zelene energije i tranzicije, kada bi Gorski kotar bio prometno dostupan i samoodrživ (npr. kroz proizvodnju hrane), kada bismo razvijali vlastita rješenja na klimatske izazove, kada bi bili regija u koju ljudi useljavaju, kada bi i Grad i Županija više koristili resurse Sveučilišta, kada bi Rijeka bila snažniji pokretač razvoja županije, a ne uteg…

Vjerujem da nas ima dovoljno znatiželjnih da to možemo ostvariti i doživjeti. Bila bi to velika pobjeda istinske demokracije i ispunjenje mog sna.

Danak javnog istupanja

Imate akademsku karijeru. Zbog čega ste odlučili ući u politiku i zašto baš nezavisna lista Davora Štimca?

– Moje je obrazovanje bilo uvijek vrlo usko povezano s politikom. Štimca sam prije kampanje poznavala kao ravnatelja KBC-a, vrlo uspješnog znanstvenika i sjajnog liječnika.

Njegova kandidatura djelovala je kao osvježenje u moru prosječnosti i stranačke oligarhije. Ući u politiku – barem na sadašnji način, dakle, ne profesionalno, za mene nije bio toliko krupan korak: bio je to nastavak javnog angažmana na drugi način, malo izravnije i s više odgovornosti i informiranosti.

Tijekom jednoipolgodišnje suradnje i boljeg upoznavanja, Štimac i ja smo počeli drukčije gledati na bit parlamentarizma: za mene, ona je i dalje sadržana u oponiranju skupinama – prvenstveno, ali ne isključivo stranačkim – koje zaboravljalju tko ih je poslao i s kojom zamisli u vjećničke klupe.

Koliko zbog politike pati vaša akademska karijera i je li znanost spojiva s, ajmo to tako nazvati, praktičnom politikom?

– Sve trpi, ne samo karijera: obitelj se buni, oponenti napadaju na društvenim mrežama, pojedinci čak i prijete, a tu i tamo izgubi se i ponekog »prijatelja«.

To je, međutim, danak javnog istupanja u kojemu nema mjesta egu, često ni privatnosti. Na poslu, međutim, to moram priznati, imam razumijevanje i podršku čelnih ljudi: možda baš zato što je akademija oduvijek znala cijeniti, pa i smatrala donekle svojom zadaćom promovirati kritičko promišljanje i argumentaciju.

Uistinu se trudim politiku odvojiti od posla, no kako predajem sociologiju, bolja je informiranost o aktualnim društveno-političkim pitanjima ponekad i prednost.

U istraživačkim skupinama čija sam članica još uvijek mogu funkcionirati, prvenstveno zato što se radi o vrlo uhodanim timovima čiji članovi suradnjom ostvaruju daleko više od zbira pojedinačnih rezultata. Sretnom sam zvijezdom okružena baš takvima.

Pljuska koja se ne smije prešutjeti

Zbog čega ste vi i vaši kolege iz nezavisne liste protiv intendanta Marina Blaževića, a Davor Štimac nije?

– Davor Štimac je ponudio svoje argumente koji su išli u smjeru potvrde kvalitete rada intendanta i početka sezone. Nakon odvagivanja argumenata za i protiv, osobno sam se priklonila prijedlogu i obrazloženju Kazališnog vijeća koje je kao stručno tijelo u ime osnivača imenovalo riječko Gradsko vijeće, uvažavajući pritom brojne druge argumente koje smo iznijeli u raspravi.

Međutim, po mojem mišljenju, daleko je zanimljivije ono što se potom dogodilo: neovisno o stavu o Blaževiću ili bilo čemu drugome, jedna se ministrica, dakle, osoba koju predlaže premijer, uplela – baš kao i u Splitu – s visine dijeleći packu Gradskom vijeću i omalovažavajući njegovu odluku.

To je pljuska Rijeci koju ovaj grad ne smije prešutjeti. Prije nekoliko dana i sam gradonačelnik Filipović piše zaposlenicima Kazališta o tome tko je novi/stari intendant: ne onaj kojega je kao v.d. imenovalo Gradsko vijeće, nego onaj kojega štiti ministrica iz redova HDZ-a.

Istovremeno, Gradsko vijeće pokreće spor pred Upravnim sudom protiv ministričine odluke. Ovo je jedinstvena prilika i test za vijećnike Gradskog vijeća da stanu na istu stranu, na stranu Rijeke, neovisno o stranačkoj pripadnosti.