Oni mogu i znaju napraviti brodski motor, taj kompliciran sklop koji može težiti i 200 tona, a kod kojeg se dozvoljena odstupanja mjere u tisućinkama milimetara. Riječki »Motori i dizalice« najveća su domaća tvornica dizel motora i jedini su ostali u Europi za  sporohodne brodske motore po Wärtsilinoj licenci. Elio Belušić,  jedan od rukovoditelja u MiD-u koji je prije osam godina otišao u mirovinu, prisjeća se vremena kad je u tvornici radilo oko tisuću ljudi, u tri smjene, kad se montiralo po tri do četiri motora istovremeno. Od 1960. do 1980. godine iz ovih je pogona isporučeno 96 motora za matični »3. maj«, osam za druga brodogradilišta dok je još 46 isporučeno u zemlje diljem svijeta, od Rusije, Pakistana do Argentine. Osamdesetih godina prošlog stoljeća u tvornici se proizvodilo između 20 i 40 dizalica godišnje. Ne tako davno, 2006. MiD se nakratko vratio svojim slavnim rekordima jer su te godine isporučili čak 11 motora. Za svog licencodavca, finsku Wärtsilu u Rijeci su se radili prototipovi sporohodnih motora, posljednji sa »common rail« tehnologijom, a prvi su ugrađeni na trećemajsku seriju asfalt-tankera prije četiri godine. Kontrolor proizvodnje u MiD-u Zoran Mikuletić, koji broji već tridesetu godinu staža u ovoj tvornici,  priča kako su Finci istovremeno taj prototip dali razvijati njima i u jednu njihovu tvornicu na Dalekom istoku. »Midovci« su ga prvi upalili, Kinezima se prototip raspao.

Država maćeha

Belušić s tugom gleda na ono što se danas zbiva s »Motorima i dizalicama« u kojima je ostalo raditi 194 njegovih kolega koji četiri mjeseca nisu dobili plaće. Po onom što su sve radili, što mogu napraviti, a gdje su danas, slučaj MiD-a nalikuje scenarijima stotina drugih tvrtki kojih se domaća javnost, nažalost, nagledala proteklih dvadesetak godina. S jednom »malom« razlikom – za njihov očaj nije kriv neki tajkun mutnog »backgrounda« već država, ona ista koja je propisala da je neisplata plaća kazneno djelo. U proteklih godinu i pol dana, otkada su ih na silu izdvojili iz sustava »3. maj«, država ne zna što bi s »Motorima i dizalicama« i upravo ih, po posljednji put, pokušava prodati. Iz Državnog ureda za upravljanje imovinom koriste svaku priliku da spočitnu kako je u ove riječke pogone uloženo 78 milijuna kuna, a da tvornica i dalje nije u stanju isplaćivati plaće iz svojih prihoda. I to je ono što posebno ljuti radnike MiD-a jer ispada kao da su oni potrošili taj novac, a ne ljudi koje je Zagreb postavio za upravu i koji su ih trebali restrukturirati. A »Motori i dizalice« nisu nikad bili bliže stečaju nego što su danas.  

– Najlakše je reći ne znam, ali to neće riješiti moj problem i mojih 193 drugih kolega, dodaje, aludirajući na  ministra Ivana Vrdoljaka koji je po povratku iz Rusije, kad su već »midovci« stupili u štrajk, samo kratko odgovorio kako  nije upoznat s onim što se događa u toj tvornici.

Opširnije u tiskanom izdanju