Hotel Panorama, ruševina obrasla korovom ili magnet za oktanske turiste?

Ruševina nekadašnjeg hotela »Panorama« na savršenoj je lokaciji za muzej Hrvatskog auto-moto sporta jer se nalazi uz »Matuljski zavoj«, mjesto gdje se nekad, od 1969. do 1977. godine, vozila Velika nagrada Jugoslavije. No inicijativa zapinje jer je vlasnik spornog objekta već dvadeset godina Hrvatska gospodarska komora

RIJEKA To je moguće samo u Hrvatskoj. Prvi kontakt brojnih turista što se slijevaju na Opatijsku rivijeru, tradicijski, ali i prema rezultatima iz novijeg doba, jedna od ključnih točaka za uspjeh domaćeg turizma jest – ruševina. I to ne iz nekih mitskih vremena kad bi je se još i moglo valorizirati u turističke svrhe, nego klasično ruglo, nagrda.

A ne tako davno bio je to hotel »Panorama«. Nekad se u njemu moglo spavati, doručkovati i večerati, pa i zabaviti do kasnih noćnih sati. Istina, izgled tog »hotela« nas domaće i ne čudi jer se slična priča ponavlja i kad se uvalite u more na jednoj od važnijih opatijskih plaža, Tomaševcu.

Nakon što ohladite glavu i tijelo, pogled će vam vrlo brzo pronaći hotele uz samo more, čiji su otvori »zadaskani«, zatvoreni ivericama i kakvim sve ne nabubrenim panelima, požutjelim od starosti i vremenskih nepogoda.   Repovi »pretvorbe«, konstatirat će mnogi, okrenuti glavu i plivati u drugom smjeru.  

 Turisti će pak, dok se spuštaju prema mjestu koje su putem kataloga ili ponude na »netu« odabrali kao mjesto svog ovogodišnjeg punjenja baterija i uopće odmora, prolaskom pored urušene »Panorame« zabezeknuto pogledavati jedno prema drugom i pitati se: Zar smo za ovaj kraj spiskali godišnju ušteđevinu?

Što se čeka?

S druge strane, izbori su prošli, vlasti svih gradova i općina, pa i samog im zajedničkog okvira – Primorsko-goranske županije, ostale su nepromijenjene. Rijeka, na čijem se teritoriju i nalazi »Panorama«, kao i Opatija te Matulji što svojim rubovima samo što ne ulaze na parkiralište tog nekad hotela, nisu mijenjali svoja vodstva, i dalje u svojim programima imaju čvrsto ukorijenjene strateške pravce razvoja u kojima značajni prostor zauzima upravo turizam.

Kad je Rijeka u pitanju, ide se i korak dalje te se ističe kako će inzistirati na razvoju turizma s podlogom kulture, odnosno vrijednosti što su kroz vrijeme oblikovale Rijeku kao jedan od najznačajnijih gradova u Hrvatskoj, pa i čitavoj regiji.   Pa što se onda čeka?! »Panorama« je savršena točka iz koje se može krenuti, ili nastaviti, jer evidentno je kako je Rijeka kroz vrijeme ipak napravila značajnije pomake u razvoju željenog oblika turizma, u osvajanju novih prostora zbog kojih će turisti s ponosom pronositi priču o zanimljivom Kvarneru.  

No, što bi to dakle bila misija »Panorame«? Ta se danas ruševina nalazi na savršenoj lokaciji kako bi postala multifunkcionalni objekt u čijem bi se većem dijelu nalazio – muzej. Gdje sad i kakav to muzej kad je »Panoramina« pozicija bogom dana da se vrati staroj namjeni?!

Tu se nekad vozila Velika nagrada Jugoslavije, utrka najvišeg ranga – za bodove svjetskog prvenstva

Istina, ali ne treba zaboraviti ni to da se nalazi uz Matuljski zavoj, mjesto gdje se nekad, od 1969. do 1977. godine, vozila Velika nagrada Jugoslavije, utrka najvišeg ranga jer su se natjecanja u nizu motociklističkih klasa vozila za bodove svjetskog prvenstva.

Najviši dakle mogući motociklistički rang na svijetu. I ne smo to, ta je legendarna staza motocikliste i automobiliste, neslužbeno čak i u natjecanjima za Formulu 1, ugošćavala i između dva svjetska rata, a po svojoj je konfiguraciji išla u red teških, ali po publiku najupečatljivijih na svijetu. Istina, kad su strojevi na neki način prerasli sposobnosti čovjeka, Preluk postaje neadekvatan, a pogibija dva motociklista 1977. godine donosi zabranu daljnjeg natjecanja.

Velika nagrada seli na ekspresno izgrađeni automotodrom na Grobničkom polju.

Odlična ideja

Legenda s druge strane ostaje, poznata je mnogima i daleko izvan granica Hrvatske te naprosto »moli« da ju se makar na jednoj točki pretvori u muzej, kako smo ga radno nazvali »hrvatskog auto-moto sporta«.   – Ma ideja vam je izvrsna, prihvatio je naša razmišljanja s neskrivenim oduševljenjem, ali i zanosom, Dražen Srdoč, jedan od najpoznatijih hrvatskih motociklista čiji je sportski vrhunac zabilježen ranih ’90-ih godina prošlog stoljeća. Ovaj naš liburnijski, kvarnerski kraj, nastavlja Srdoč, ali i cijela regija živjeli su uz GP i općenito najrazličitija natjecanja od početka prošlog stoljeća, pa sve do ukidanja utrka za svjetsko prvenstvo 1990. godine.  

Što se tiče samih eksponata, trenutno imam najmanje 50 komada Hondi, kao i još njih 20-ak što se nalaze u zemljama EU. Za moju ideju kao i kolekciju znaju i vodeći ljudi Honde i svi su oduševljeni željom da se na jednom mjestu izloži sva ta povijest na dva kotača. Ono što me posebno žalosti je činjenica da imam čitav niz upita da svoje eksponate izložim u nekim susjednim zemljama, za što imam i potvrdu da će se za to osigurati adekvatan prostor. Imam osjećaj da je svima oko nas taj muzej više u interesu, oni valjda u tome vide i jednu dodatnu turističku atrakciju i promociju svog kraja.

Nama nije ništa potrebno – mi imamo more i sunce, završio je Srdoč.

– Ono što mi se u vašoj ideji o muzeju posebno sviđa je činjenica, koju možda i znate, da već duže vrijeme pokušavam realizirati tu zamisao. Osobno skupljam stare trkaće motore i formule, pretežito Hondine, te imam neke od modela koji se mogu vidjeti samo u tvorničkim muzejima. Imam čak i neke koje nema ni Honda u svom muzeju.

Također, u Hrvatskoj ima još bivših trkača koji imaju motore i bilo bi zanimljivo da ih se negdje izloži. Primjerice, Zdravko Matulja ima Tomos 50 s kojim je bio prvak Europe 1980. godine, pa super raritetni motocikl koji je sam konstruirao MTM80, tu je i Sever 50/80, vrlo zanimljivih primjeraka, pa tako i motocikl s dizelskim motorom ima i Emil Surina, da istaknem samo one nama najbliže, istaknuo je Srdoč.

Daleko od utopije

No, je li ipak pretenciozno danas, u vrijeme opće krize, tražiti da društvena zajednica investira sredstva u izgradnju – muzeja. Spuštamo loptu na zemlju kako se ne bismo zaletjeli u prostor kojim vladaju samo emocije, bez racionalne, materijalne podloge.  

– Ma ne, nije to nikakva utopija. Imam razrađen čitav projekt i uvjeren sam da ne bi bilo baš nikakvih problema u financiranju, nastavlja Srdoč. Svojevremeno sam imao plan graditi novi Honda Centar. Naime, moja tvrtka Ruting je jedini uvoznik automobila i motocikala u Hrvatskoj koji nije lociran u Zagrebu, te nam je plan bio i dalje zadržati sjedište u Rijeci.

Obratio sam se stoga Gradu Rijeci, Gradu Opatiji, Općini Matulji, Primorsko-goranskoj županiji, Turističkoj zajednici Grada Rijeka s ponudom da izgradim objekt u kojem bi bio glavni ured Honde za Hrvatsku, nacionalni »head office«, sjedište Rutinga, ali i muzej povijesti moto sporta u Hrvatskoj.

U muzeju bi bili izloženi trkaći motocikli, automobili i formule

Izlagao bih pretežito trkaće motocikle, automobile i formule. S obzirom na povijest utrka na ovim prostorima, predlagao sam područje devastiranog hotela kao idealnu lokaciju. Nalazi se na staroj prelučkoj pisti, na tromeđi Rijeke, Opatije i Matulja gdje se »siječe« nekoliko prometnih pravaca, nastavlja Srdoč.

U čemu je kvaka?

Pokazuje nam i preslike odgovora. Pa tako Petar Škarpa, direktor Turističke zajednice Grada Rijeke ističe kako »atrakcije takvog tipa definitivno nedostaju našem kraju s obzirom da današnji turist, osim kupanja na plaži, želi upoznati regiju u kojoj boravi, njezinu gastronomiju, kulturu, povijest …«.

 Apsolutnu podršku Srdoč dobiva i od Marija Ćikovića, načelnika općine Matulji, gradonačelnik Opatije Ivo Dujmić se k tome nada da bi izgradnja Hondinog centra i muzeja konačno pomogla da se promijeni slika tog zapuštenog dijela što graniči s teritorijem na čijem je čelu, a vrlo sličnu podršku dobiva i od Berislava Tulića, pročelnika Upravnog odjela za turizam, poduzetništvo i poljoprivredu Primorsko-goranske županije.   Pa gdje je onda »keč«? U naizgled banalnoj činjenici da je već punih dvadeset godina vlasnik spornog objekta – Hrvatska gospodarska komora! K tome, taj je objekt predviđen kao kongresno-edukacijski centar. Urbanistički plan Grada Rijeke pak podržava da »Panorama« i u budućnosti ima turističku namjenu te su to elementi na kojima Srdočeva ideja zapinje.  

– Kao u većini slučajeva, inicijativa u našoj Hrvatskoj – ostaje samo inicijativa. Uvijek postoji neki razlog da se nešto ne može realizirati ili se negdje ne može investirati iz nekih drugih interesa. Ne znam iz kojih razloga – možda da se ne bi »devastirao« prostor, valjda je svima bolje da prostor »Panorame« bude i dalje ovako »krasno« uređen, na ponos i divljenje, baš kao i svih prethodnih dvadeset godina, gorak je Srdoč.

Samo novi korov

Bliži nam se, u rujnu, i 35. obljetnica Automotodroma Grobnik. Povijest se nastavlja, Kvarner živi intenzivnim životom najznačajnijeg središta auto-moto sporta u Hrvatskoj. Ma i mnogo šire. Muzej takvog tipa, tim više što bi se po »Srdočevoj formuli« bez ikakvih problema mogao besprijekorno financirati i prerasti u jednu od vodećih turističkih atrakcija Grada Rijeke, još je uvijek daleko od realizacije.  

Pa i ne bismo se pretjerano bunili da je riječ o nekom tvrdoglavom, zadrtom vlasniku koji će prije dozvoliti da sve propadne nego da prostor proda za tamo nekakav muzej, ali riječ je o – Hrvatskoj gospodarskoj komori?!

O ustanovi što mora poticati na gospodarske aktivnosti, poduzimati sve da se devastirani prostori pretvore u dohodovna mjesta, objekte što će »proizvoditi novac«, prozivati sve one jedinice lokalne samouprave što okreću glavu od ruševine poput »Panorame« i tjerati ih da poduzmu sve kako bi se od rugla pred kojim se snebivaju turisti stvorilo toj našoj najdohodovnijoj gospodarskoj grani, jer turizam prema procjenama donosi 20-ak posto hrvatskog BPD-a, mogućnost za dopunsku zaradu.

Vlasnik urušene Panorame je HGK koji bi trebao poticati gospodarske aktivnosti, a ne ovako gospodariti svojom imovinom i dopustiti ruševno stanje

Ali ne, HGK je vlasnik »Panorame« već dvadeset godina kroz koje se jedino promijenilo to da je iz urušenih zidova izrastao poneki novi grm tvrdokornog korova.  

Hoće li se išta promijeniti? Bilo bi nam drago, ma koliko smo kroz desetljeća bavljenja ovim poslom izgubili podosta iluzija kako novinski tekstovi mogu institucije natjerati na promjenu razmišljanja i djelovanja, kad bi se Hrvatska gospodarska komora probudila i ponudila neko rješenje. Primjerice »društveno-privatno partnerstvo« što bi ruševine »Panorame« nakon puna dva desetljeća pretvorilo u nešto korisno.

Po našem mišljenju upravo u – muzej Hrvatskog auto-moto sporta. Za kongresno-edukacijski turizam ima mjesta i u samoj Opatiji. Dovoljno je skočiti u more na Tomaševcu. I hladne glave pogledati prema – obali.

Ako su Srdoč, njegova potencijalna investicija u prenamjenu »Panorame« i brojni eksponati »hardver« budućeg muzeja, »softver« te moguće nove ustanove svakako posjeduje Ivan Vanja Frančišković, znani gospodarstvenik, direktor Croatia osiguranja Rijeka te u publicističkom smislu plodan autor čije je središte zanimanja upravo povijest hrvatskog auto-moto sporta. Ukratko – živa enciklopedija oktanskih zbivanja na kvarnerskom području u zadnjih stotinjak godina.  

S obzirom da ste u autorskom, publicističkom smislu jedna od najvažnijih osoba po pitanju povijesti auto-moto sporta u Hrvatskoj, kakvo je vaše mišljenje o ideji izgradnje muzeja Hrvatskog auto-moto sporta na lokalitetu nekadašnje staze Preluk? I to gledano iz dva kuta – povijesno-sportskog i turističkog.

– Ideja je jako dobra jer činjenica da se u našem liburnijskom, riječkom, kvarnerskom kraju od davnina voze utrke nedovoljno je poznata ne samo turistima, našim gostima, nego i domaćim ljudima. Velik dio te priče opisao sam i faktografski potkrijepio u svojoj knjizi »Povijest Velikih nagrada – stoljeće auto-moto športa u Hrvatskoj«.   Je li upravo lokacija na »Matuljskom zavoju« najpogodnija?   – Nema bolje, odnosno dobra je svaka uz nekadašnju prelučku pistu. S obzirom da je riječ o danas devastiranom prostoru, »Panorama« se nameće kao logičan odabir.   Automotodrom Grobnik?  – Više mi se sviđa ideja s Prelukom, odnosno »Panoramom« jer ju je u turističke svrhe jednostavnije iskoristiti. Uostalom, uz taj lokalitet bez problema može prolaziti te zaustaviti se i riječki turistički autobus.   Vjerujete da posjetitelja ne bi nedostajalo? 

– Bilo bi ih mnogo jer Preluk je u svijetu ljubitelja utrki legendarno mjesto. Muzej hrvatskog auto-moto sporta je sjajna ideja upravo u poboljšanju dodatne turističke ponude. Pogledajte samo Porscheov muzej u malom autrijskom mjestu Gmünd. Pa posjećuje ga na tisuće turista. Da, svakako bi tu ideju trebalo progurati, te najprije ozbiljno sjesti i o svemu porazgovarati s ljudima iz Hrvatske gospodarske komore.