RIJEKA – Giovanni de Ciotta, unuk Andrea Lodovica Adamicha, ostavio je neizbrisiv trag u povijesti Rijeke kao dugogodišnji gradonačelnik u najuspješnijem razdoblju grada, krajem 19. stoljeća.

Bio je na čelu Rijeke od 1872. do 1896., tijekom takozvane idile između Rijeke i Budimpešte. Razmišljao je na njemačkom, sanjao na talijanskom, razumio je hrvatski, a kao svaki pravi riječki ungarofil – nije znao mađarski! Bio je odan caru Franji Josipu – ali je uklonio njegov spomenik s obale.

Moderna luka

Bio je odan mađarskim političarima, ali je za jedan od najvećih svojih uspjeha smatrao podizanje muške i ženske škole na Dolcu, u kojima je nastavni jezik bio talijanski. Nije imao ništa protiv Hrvata – ali je sve napravio kako bi izgurao hrvatsku gimnaziju na Sušak. Obožavao je skupljati skupe umjetnine, ali je bio protiv raskošne galerije slika. Sav proturječan, poput grada kojeg je pretvorio u mali velegrad, nalazio je načina kako spretno uvećati osobno bogatstvo i pri tome Rijeku transformirati u super uspješnu, modernu luku, u koju je dovodio talentirane i poduzetne ljude – poput inženjera Roberta Whiteheada i arhitekta Giacoma Zammattija – navodi Igor Žic, kulturni povjesničar i kroničar grada Rijeke, a upravo razdoblje »idile« ključno za razvoj našeg grada bilo je temom jučerašnjeg Međunarodnog znanstvenog skupa

»Prešućena europska povijest: Grad Rijeka u zlatnim godinama Giovannija Ciotte i drugi slučajevi«.

Sudionici skupa što je održan u vijećnici Grada Rijeke te online, Damir Grubiša, Antonello Nasone, Luc Boeva, Igor Žic, Ljubinka Toševa Karpowicz, Marko Medved, Giovanni Stelli, Ervin Dubrović, Ivan Jeličić, Márton Pelles, Gábor Zsigmond, Róbert Török i Imre Juhász obradili su taj period iz nekoliko aspekata, političkog, demografskog, kulturnog i ekonomskog na zanimljiv način te se posebno posvetili okolnostima koje su od grada stvorile moćnu imperijalnu luku.

Rigojanči

– Ciotta je pragmatičan političar koj i se prije svega priklanja napretku grada te vješto izbjegava nepotrebne političke zamke i prijepore, a državnoj se vlasti priklanja samo koliko je to potrebno i korisno za razvoj grada – ističe Ervin Dubrović, ravnatelj Muzeja grada Rijeke.

– Industrijski razvoj grada Rijeke poklapa se s formiranjem i razvojem mađarske konditorske industrije. U Rijeci je još poznat mađarski kolač Rigó Jancsi, rigojanči, koji je otisak nekadašnjeg razdoblja razvoja, istaknuo je između ostaloga dr. sc. Róbert Török na skupu u organizaciji udruge Slobodna Država Rijeka, Muzeja grada Rijeke, Zaklade Coppieters, u suradnji s Društvom za riječka istraživanja), Zajednicom Talijana Rijeka, Mađarskim kulturnim centrom Zagreb, uz pokroviteljstvo Grada Rijeke i PGŽ-a, te financijsku podršku Europskog parlamenta. U sklopu konferencije urednik Danko Švorinić predstavio je zbornik radova s prošlogodišnje konferencije povodom stogodišnjice osnutka Slobodne Države Rijeka.